Beryx decadactylus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Beryx decadactylus
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Actinopterygii
Red: Beryciformes
Porodica: Berycidae
Rod: Beryx
Vrsta:
B. decadactylus
Binomno ime
Beryx decadactylus
(G. Cuvier, 1829)[2]

Beryx decadactylus, takođe poznat kao alfonsino, vrsta je dubokovodne ribe iz porodice Berycidae i reda Beryciformes. Može se naći u umjerenim i suptropskim vodama okeana gotovo u cijelom svijetu. Obično je povezana sa dubokomorskim koralima. Odrastaju na dnu okeana i traže plijen duž morskog dna, prije svega ribe, glavonošce i rakove. Kao i ostali članovi njegove porodice, ova riba je izuzetno dugovječna, s jedinkama koje mogu dostići starost i do 69 godina, a možda i duže. Može porasti do veličine od 100 centimetara, a težiti i do 2,5 kilograma. Meta je komercijalnog ribolova. Niska stopa reprodukcije i vrijeme potrebno za sazrijevanje mladih jedinki čine ovu ribu ugroženom zbog širenja dubokomorskog ribolova, ali je prema MUZP-u ova riba rangirana kao vrsta za koju postoji mali rizik od izumiranja.

Istorijska pozadina[uredi | uredi izvor]

Prvi naučni opis ove ribe napisao je 1829. godine Žorž Kivje u trećem tomu njegove ihtiološke zbirke, koja se sastojala od 22 toma, Histoire Naturelle des Poissons. On je ovu ribu nazvao Beryx dodecadactylus. Ihtiolog Dž. E. Mol ju je 1990. godine preimenovao u Beryx decadactylus. Etimologija njenog imena je nejasna, vjerovatno potiče od grčkog imena za vrstu ribe, ali za koju vrstu je prvobitno korišćeno ostaje nepoznato.[3]

Opis[uredi | uredi izvor]

Ova jedinka ima velike oči i spljošteno tijelo.[4] Riba je crvene boje na leđima i narandžasta odozdo. Ostatak tijela je srebrnasto roze boje, dok su grudi žuto-bijele boje. Peraja i unutrašnjost usta su jarko crvene boje. Podrepna peraja su izrazito veća nego kod mnogih vrsta riba i njena repna peraja su račvasta.[5] Jarko crvena boja ove vrste je način da se prilagodi dubokovodnom okruženju, gdje se crvena boja filtrira iz svjetlosnog spektra.[6] Iako je najčešća veličina 35,0 centimetara, može dostići i dužinu do 100,0 centimetara. Maksimalna objavljena težina za ovu ribu jeste 2,5 kilograma. Mladunci imaju bodlje na glavi, dok odrasle jedinke nemaju.

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Nalazi se širom svijeta u suptropskim i umjerenim vodama. Može se naći u vodama od sjevernog Grenlanda i Islanda do Brazila, zapadnog Atlantika i juga Afrike. U Indo-Pacifiku se može naći od jugoistočne Afrike do Japana, Australije i Novog Zelanda. Takođe je prijavljena pojava ove ribe i na obalama Argentine i Havaja. Smatra se da je ima više i u zapadnom Tihom okeanu nego što to bilježe podaci, zbog nedostatka ribolova u dubinama u ovom području.

Zalazi u dubine od 110 do 1.000 metara. Preko dana ostaje u dubljim vodama, a noću prelazi u plitke vode. U istočnom Atlantiku kreće se u dubinama od 350 do 600 metara, dok se u zapadnom Atlantiku kreće u dubinama između 100 i 972 metra. Najveća dubina u koju zalazi jeste u Indo-Tihom okeanu, gdje iznosi i 1.000 metara, u vodama Australije, Novog Zelanda, Nove Kaledonije, Madagaskara, Koreje, Japana, Nove Gvineje, Havaja, itd.

Biologija i ekologija[uredi | uredi izvor]

Obitavaju danju u većim dubinama, dok noću migriraju vertikalno u plitke vode. Njihovi osnovni izvori hrane su rakovi, glavonošci i male ribe koje su najznačajniji obrok u njihovoj ishrani.[7]

Ova riba je ekonomski bitna, jer je česta u ribolovu. Od važnosti je u Španiji i Mauritaniji, jugoistočnom dijelu Sjedinjenih Američkih Država, Japanu, te na Kanarskim ostrvima, itd. Od svih vrsta iz ove porodice, ova jedinka čini 95% ulova.

Razmnožavanje ove jedinke se dešava u ljetnjim mjesecima, od juna do septembra, mada se mužjaci mogu reprodukovati tokom cijele godine. Ribe ispuštaju jaja više puta tokom produžene sezone mrijesta, a ne u kratkom periodu. Jaja i larve su epipelagični, te se zadržavaju blizu površine okeana. Jaja se izlijegu nakon otprilike 27 sati, a larve su u početku veličine 1,5 do 3,0 milimetara, prepoznatljive pigmentom u blizini mozga.[8] Ova jedinka dostiže seksualnu zrelost nakon 4 godine života i tada je veličine oko 30 centimetara, pri čemu su ženke nešto malo veće od mužjaka. Rastu sporo, što je uobičajeno za članove ove porodice.[9] Pojedine ribe su uhvaćene u dobi od 69 godina. Njihova stvarna maksimalna starost, međutim, nije poznata, a procjene se kreću čak i do 85 godina.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Iwamoto, T.; Russell, B.; Polanco Fernandez, A.; McEachran, J.D. & Moore, J. (2015). Beryx decadactylus. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2015: e.T198578A21910085. doi:10.2305/IUCN.UK.2015-4.RLTS.T198578A21910085.enSlobodan pristup. 
  2. ^ „Beryx decadactylus”. Integrated Taxonomic Information System. Pristupljeno 24. 1. 2006. 
  3. ^ Froese, Rainer; Pauly, Daniel; ur. (2017). Beryx decadactylus na FishBase-u. [verzija na datum: January 2017]
  4. ^ Carpenter, Kent E.; Volkier H. Niem, ur. (1999). The Living Marine Resources of the Western Central Pacific: Volume 4: Bony fishes part 2 (Mugilidae to Carangidae) (PDF). Rome: Food and Agriculture Organization of the United Nations. str. 2221. ISBN 92-5-104301-9. [mrtva veza]
  5. ^ Gomon, Martin F.; Dianne J. Bray. „Beryx decadactylus”. Fishes of Australia. Pristupljeno 28. 1. 2017. 
  6. ^ Davidson, Alan; Tom Jaine (2006). The Oxford companion to food. Oxford: Oxford University Press. str. 805. 
  7. ^ Dürr, J.; J. A. González (2002). „Feeding habits of Beryx splendens and Beryx decadactylus (Berycidae) off the Canary Islands” (pdf). Fisheries Research. Amsterdam: Elsevier Science B.V. (54): 363—374. doi:10.1016/s0165-7836(01)00269-7. 
  8. ^ Mundy, Bruce C. (1990). „Development of Larvae and Juveniles of the Alfonsins, Beryx splendens and B. Decadactylus (Berycidae, Beryciformes)”. Bulletin of Marine Science. 46 (2): 257—273. 
  9. ^ Krug, Helena; Dalila Carvalho; Jose A. Gonzalez (2011). „Age and growth of the alfonsino Beryx decadactylus (Cuvier, 1829) from the Azores, Madeira and Canary Islands, based on historical data” (pdf). Life and Marine Sciences (28): 25—31. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]