Boris Deheljan

С Википедије, слободне енциклопедије

Boris Deheljan (Beograd, 11. april.1981) srpski je umetnik čije stvaralaštvo pripada Marginalnoj umetnosti (енгл. Art Brut).

Biografija[уреди | уреди извор]

Boris Deheljan je rođen u Beogradu, gde je završio srednju mašinsku školu. U mladosti svoja interesovanja je prvobitno kanalisao ka auto i moto mehanici, te je još kao tinejdžer napravio, odnosno, adaptirao svoj prvi motor i bio prvi takmičar moto trka za svoj lokalni garažni klub. Kasnije je u istoj toj garaži svoj stvaralački dar krenuo da koristi u razne svrhe pa između ostalog i u umetnosti. Boris Deheljan je samouki stvaralac.

Umetnik se osim vajarstvom bavi pozorišnom i filmskom scenografijom.

Skulpture[уреди | уреди извор]

Inspirisan mehanikom, rokenrolom i jugoslovenskom kinematografijom, 2013. počinje da izrađuje skulpture od čelika, od kojih su najznačajniji i najinteresantniji u prirodnoj veličini izrađeni Džimi Hendriks, Majls Dejvis, Valter (lik Velimira Bate Živojinovića u filmu Valter brani Sarajevo) i Raša Popov koji se nalazi u Ulici 27. marta na istoimenom platou.

Osim ove četiri figure u prirodnim veličinama, Deheljan je napravio i dvadesetak manjih skulptura (lampi), koje su u privatnom vlasništvu. Još jedna značajna manja Deheljanova skulptura je bista Branislava Nušića, napravljena u čast piscu i postavljena na fasadu balkona Fondacije Nušić u Beogradu.

Materijal od kojih su napravljene skulpture su šrafovi, razne žice, navrtke (matice), armature, ekseri, flahovi i drugi metalni profili, spojeni u celinu sistemom zavarivanja CO2 aparatom.

Svi radovi stvoreni su bez kalupa i modela u zavisnosti od inspiracije i tehnike, deo po deo. Šake i lice nastaju topljenjem žice za zavarivanje i vajanjem na licu mesta.

Iza sebe ima četiri samostalne i šest kolektivnih izložbi, od kojih je najznačajnija kolektivna postavka u Parizu, Halle Saint Pierre 2017. godine.

Autor je skulpture Raše Popova u Beogradu.

Samostalne izložbe[уреди | уреди извор]

  • 2014. „Gvozdena kap” — Kulturni centar „Čukarica”
  • 2015. "Svi vi što maštate o sreći — Galerija „Štab”
  • 2016. „Snaga duše” — Galerija „Štab”
  • 2017. „Pa šta” — Galerija „Štab”

Značajnije kolektivne izložbe[уреди | уреди извор]

  • Muzej Halle Saint Pierre u Parizu, pod nazivom „Turbulences dans les Balkans” (2017)
  • „Magična vitalnost marginalnih”, umetnički paviljon Cvijeta Zuzurić (2018)
  • Muzički festival Exit (2016 — 2018)
  • Festival „Dev9t” (2016 — 2021)
  • „Biraj”, udruženje umetnika „Dunav ARS” (2020)
  • Contemporary art fair - CAF — Galerija „N.EON” (2020)
  • "Susreti", umetnicki paviljon "Cvijeta Zuzoric" (2023)

Ostale aktivnosti[уреди | уреди извор]

Deheljanov talenat, brza idejna rešenja i dovitljivost, a pre svega stručnost u svom zanatu bivaju primećeni od strane prijatelja iz raznih umetničkih sfera, te je tako počeo da radi na raznim projektima, između ostalog u sektoru scenografije gde je bio deo tima koji je radio scenografiju za srpski horor „Mamula”, za „Četiri ruže” ali i za pojedine pozorišne predstave.

2013. Pomoćnik scenografa, dekorater i oružar- Film „Mamula” Milana Todorovića

2015. umetnički direktor- Film Vasilija Nikitovića- „Četiri ruže”

2020. Scenograf- Film i serija Miroslava Momčilovića- “Vikend sa ćaletom”

2023/24. Asistent scenografa i izvodjac vajarskih radova- Film Lordana Zafranovica "Djeca Kozare"

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]