Корисник:TheDjura/песак

С Википедије, слободне енциклопедије

Edi Enketija[уреди | уреди извор]

Edi Enketija
Edi u sezoni 2017-18.
Lični podaci
Puno ime Edvard Kedar Enketija[1]
Datum rođenja (30.05.1999{{month}}{{{day}}})30.05.1999.[2]
Mesto rođenja Blekhit, Ujedinjeno Kraljevstvo
Visina 1,75 m[2]
Pozicija Napadač
Klupske informacije
Trenutni klub
Arsenal
Broj 14
Juniorska karijera
2008-2015 Čelsi
2015-2017 Arsenal
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
2017— Arsenal 125 (32)
2019-2020 Lids Junajted (pozajmica) 17 (3)
Reprezentativna karijera
2017 Engleska ispod 18 2 (4)
2017—2018 Engleska ispod 19 10 (9)
2018—2019 Engleska ispod 20 9 (6)
2018—2021 Engleska ispod 21 17 (16)
* Datum aktuelizovanja: 19.04.2023

Edvard Kedar Enketija (rođen 30.05.1999.) je fudbaler rođen u Engleskoj sa poreklom iz Gane. Sada igra u fudbalskom klubu Arsenal u Premijer Ligi[3].

Život pre profesionalne karijere[уреди | уреди извор]

Enketija, rođen u Londonu, počeo je da igra fudbal kao mali u timu iz Vikend Lige Hilifilders. Kada je imao 9 godina skautirao ga je Čelzi gde je svoje dane provodio sa talentovanim igračima od kojih neki sad igraju u Premijer Ligi[4], kao što je na primer Deklan Rajs[5]. Edi je rekao kako im je majka spremala obroke koje je delio sa saigračima iz akademije. Čelzi je 2015. godine otpustio veliki broj igrača iz akademije, među kojima je bio i Edi.[4]

Početak rane karijere u Arsenalu[уреди | уреди извор]

Sa 17 godina, Edija je skautirao Fudbalski Klub Arsenal, gde je u sezoni dao 15 golova u 16 utakmica za tim ispod 18 godina i 12 golova u 26 utakmica za tim ispod 23 godine[6]. Arsen Venger je zvao Edija na pre-sezonu u Australiju i Kinu sa prvim timom[7].

Svoj debi u prvom timu Edi je dobio u UEFA Ligi Evrope protiv F.K. BATE Borisov-a[8].

U Engleskoj, Edi je imao svoj debi u EFL kupu protiv Noriča gde je dao gol 15 sekundi nakon što je ušao dok je Arsenal gubio, i onda je dao još jedan gol u produžecima zbog čega je Arsenal pobedio[9].

U januarskom prelaznom roku 2019. godine, Edi je trebao da ode na pozajmicu u nemački tim F.K. Augzburg gde mu je bio obećan broj 9 na dresu ali zbog povrede Denija Velbeka je ostao u Arsenalu[4].

Prvi gol u Premijer Ligi je dao u poslednjem danu sezone Barnliju 12.05.2019[10].

Sezona 2019-2020.[уреди | уреди извор]

Pozajmica u Lidsu[уреди | уреди извор]

08.08.2019. Edi Enketija je došao u klub iz Čempionšipa Lids Junajted na pozajmicu[11]. Debi je imao 13. avgusta u EFL Kupu protiv Salford sitija, gde je dao prvi gol u pobedi 3-0[12]. Dao je i na debiju u Čempionšipu sledeće nedelje, u pobedi 1-0 nad Brentfordom[13]. Tadašnji trener Lidsa Marselo Bijelsa je opisao Enketiju kao kompletnog igrača nakon što je dao gol protiv Barnslija[14]. 15.09.2019. Bielsa je hteo da startuje Edija protiv Kvins Park Rejndžersa ali se Enketija povredio dan pred utakmicu i nije igrao mesec dana[15]. Vratio se u ekipu sa klupe u Lidsovoj 2-0 pobedi protiv Hadersfild Tauna[16]. Startovao je još 2 utakmice i vratio se u Arsenal prvog januara 2020[17].

Povratak u Arsenal[уреди | уреди извор]

Bio je u startnih 11 u Arsenalovom FA Kup timu četvrte runde protiv AFC Bornmuta 27. januara gde je dao drugi gol u 2-1 pobedi[18]. Prvi start u Premijer Ligi ove sezone je bio protiv Njukasl Junajteda[19], a u sledećem meču protiv Evertona je dao gol[20]. Nakon COVID pandemije je postao regularan u Arsenalovoj postavi, startovao je protiv Mančester Sitija u 3-0 porazu[21]. 07.07. je dobio svoj prvi crveni karton u karijeri protiv Lester Sitija minut nakon što je ušao u igru[22].

Edi je svoju prvu veliku medalju pokupio kad je Lids Junajted osvojio Čempionšip u julu 2020[23]. 2 nedelje posle toga Enketija je pokupio svoj prvi veliki trofej sa Arsenalom, u 2-1 pobedi protiv Čelzija u finalu FA Kupa na Vembliju, gde je ušao kao izmena u 82. minutu[24].

Sezona 2020-2021.[уреди | уреди извор]

28.08.2020. Edi je startovao protiv Liverpula na Vembliju za FA Komjuniti Šild 2020. godine, gde je nakon remija 1-1 Arsenal pobedio na penale 5-4[25]. 19. septembra je ušao kao izmena u 77. minutu i dao je gol za pobedu 2-1 protiv Vest Hem Junajteda u Premijer Ligi[26], svoj prvi u ovoj ligi. Svoj drugi gol u Premijer Ligi je dao protiv Fulama u poslednjim sekundama utakmice u 1-1 remiju[27].

Dao je 3 gola u Ligi Evrope u grupi, 2 gola u 2 utakmice protiv Dandoka[28][29], i kod kuće protiv Rapid Beča[30].

Sezona 2021-2022.[уреди | уреди извор]

U ovoj sezoni je počeo na klupi[31] ili van ekipe u ligi[32], gde su ispred njega na poziciji špica igrali Pjer Emerik Obamejang i Aleksandar Lakazet. Svoju šansu je dobijao u kupovima, gde je dao po 1 gol AFK Vimbldonu[33] i Lids Junajtedu[34]. Edi je svoj prvi het-trik u karijeri dobio protiv Sanderlenda u četvrt finalu EFL kupa u 5-1 pobedi[35]. Na kraju januarskog prelaznog roka, Obamejang je napustio klub nakon što je uništio odnose sa trenerom, Mikelom Artetom[36], ali Edi još uvek nije startovao u Premijer Ligi i Lakazet je igrao kao špic[37]. Lakazet je dobio Korona virus 14. aprila[38] i od tad je Edi startovao kao prvi špic i dokazao se, tako da je igrao do kraja sezone. Prvo je dao 2 gola protiv svog bivšeg kluba Čelzija, gde je prekinuo loš niz rezultata svog tima u 4-2 pobedi[39], onda je dao 2 protiv Lidsa[40], i dao je 1 gol u pobedi nad Evertonom u poslednjem danu sezone[41].

U junu 2022. potpisao je ugovor na 5 godina gde zarađuje oko 100.000 funti nedeljno[42].

Sezona 2022-2023.[уреди | уреди извор]

Edi je opet novu sezonu počeo kao drugi špic u ligi, jer je dolazak Gabriela Žezusa sprečio njegovo probijanje u startnu postavu pre Svetskog Prvenstva[43]. Šansu je dobijao u EFL Kupu, gde je dao gol protiv Brajtona i Houv Albiona u porazu 3:1[44], startovao i je i svaki meč u grupi Lige Evrope gde je dao 2 gola i imao jednu asistenciju[45]. Takođe je i dao 2 gola protiv Oksford Junajteda u FA Kupu[46]. Nakon Svetskog Prvenstva, zbog povrede kolena Gabrijela Žezusa, Edi je startovao skoro svaku utakmicu u Premijer Ligi sve dok se nije povredio 4. marta 2023.[47]

U aprilu 2023. dao je 4 gola u ligi[45], među kojima su najbitnija 2 gola protiv Mančester Junajteda, gde je svoj drugi i pobednički gol dao šutom gde mu je lopta bila iza leđa[48].

Internacionalna karijera[уреди | уреди извор]

Enketija može da igra fudbal za Englesku i Ganu na internacionalnom nivou[49]. Debitovao je za Englesku u reprezentaciji za ispod 18 godina, gde je igrao meč protiv Saudijske Arabije, gde je dao gol u pobedi 2:0[50]. U sledećoj utakmici protiv Katra, Edi je dao het-trik u 4:0 pobedi. U kvalifikacijama za 2018 Evropsko Prvenstvo ispod 19 godina, dao je 4 gola protiv Farskih Ostrva[51]. Klub ga je pozvao nazad iz selekcije za taj turnir[52].

Za tim ispod 21 godine, Edi je bio pozvan za 2018 Tulon Turnir[53]. Dao je 2 gola u polufinalu protiv Škotske[54] i imao je asistenciju u finalu protiv Meksika[55].

U januaru 2019. Edi je odbio da igra za Ganinu reprezentaciju, i izabrao je Englesku[56]. U septembru 2020. Enketija je dao het-trik u 6:0 pobedi protiv samonazvanog Kosova, gde je bio kapiten[57].

07.10.2020. Enketija je izjednačio golgeterski rekord od Alana Širera za reprezentaciju ispod 21 godine[58], i u pobedi 2-1 protiv Turske ga je nadmašio i tom pobedom je obezbedio mesto Engleskoj na 2021 UEFA Evropskom Prvenstvu za igrače ispod 21 godine[59]. Enketija je bio kapiten na tom turniru[60], gde je Engleska ispala u grupi[61].

Internacionalni rekordi[уреди | уреди извор]

Edi je rekordni golgeter za Englesku reprezentaciju ispod 21 godine, gde je dao 16 golova. Svoju nagradu je dobio 13.01.2023. [62]

Uspesi[уреди | уреди извор]

Arsenal[уреди | уреди извор]

Lids Junajted[уреди | уреди извор]

Engleska reprezentacija U21[уреди | уреди извор]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Edward Nketiah”. ESPN. 4. 19. 2023.  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |date= (помоћ)
  2. ^ а б „Edi Enketija: Overview”. Premier League. 
  3. ^ „Eddie Nketiah Arsenal Forward, Profile & Stats | Premier League”. www.premierleague.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  4. ^ а б в It Has Always Been My Goal To Be The Number 9 For Arsenal - Eddie Nketiah (на језику: српски), Приступљено 2023-04-19 
  5. ^ Association, The Football. „Declan Rice's grassroots story”. https://www.englandfootball.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19.  Спољашња веза у |website= (помоћ)
  6. ^ „Eddie Nketiah - Stats 16/17”. www.transfermarkt.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  7. ^ Cooke, Crippy (2017-07-10). „Arsenal announce 25-man squad for pre-season tour” (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  8. ^ „BATE vs. Arsenal - 28 September 2017 - Soccerway”. int.soccerway.com. Приступљено 2023-04-19. 
  9. ^ „Arsenal 2-1 Norwich City”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  10. ^ „Premier League (Sky Sports)”. Sky Sports (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  11. ^ „Eddie Nketiah completes Leeds United move”. www.leedsunited.com (на језику: енглески). 2019-08-08. Приступљено 2023-04-19. 
  12. ^ „Salford City 0-3 Leeds United | Results 2019-20”. Salford City Football Club (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  13. ^ „Nketiah helps Leeds maintain good start”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  14. ^ Sport, Telegraph (2019-09-15). „Marcelo Bielsa hails 'complete player' Eddie Nketiah as Leeds beat Barnsley to top Championship table”. The Telegraph (на језику: енглески). ISSN 0307-1235. Приступљено 2023-04-19. 
  15. ^ „Arsenal striker Eddie Nketiah out of Leeds United clash with Queens Park Rangers with lower abdomen injury”. 
  16. ^ „Leeds go top with win at Huddersfield”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  17. ^ „Nketiah recalled by Arsenal as Leeds loan cut short”. www.besoccer.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  18. ^ „Bournemouth 1-2 Arsenal: Gunners hold on to set up FA Cup fifth-round tie with Portsmouth”. Sky Sports (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  19. ^ „Arsenal up to 10th with win over Newcastle”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  20. ^ „Aubameyang helps Arsenal beat Everton”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  21. ^ „Luiz sent off as Man City beat Arsenal”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  22. ^ „Mikel Arteta: Arsenal boss angered by Eddie Nketiah's dismissal and Jamie Vardy let-off”. Sky Sports (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  23. ^ Mewis, Joe; Kemble, Jamie (2020-07-18). „Full list of Leeds United players who will get Championship winners' medals”. LeedsLive (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  24. ^ „Aubameyang double wins FA Cup for Arsenal”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  25. ^ „Arsenal 1-1 Liverpool (5-4 on pens): Pierre-Emerick Aubameyang secures Community Shield shootout win”. Sky Sports (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  26. ^ „Late Nketiah goal seals Arsenal win”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  27. ^ „Late Nketiah goal denies Fulham vital win”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  28. ^ UEFA.com. „Arsenal-Dundalk | UEFA Europa League 2020/21”. UEFA.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  29. ^ UEFA.com. „Dundalk-Arsenal | UEFA Europa League 2020/21”. UEFA.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  30. ^ UEFA.com. „Arsenal-Rapid Wien | UEFA Europa League 2020/21”. UEFA.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  31. ^ „Arsenal v Southampton, 2021/22 | Premier League”. www.premierleague.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  32. ^ „Arsenal v Aston Villa, 2021/22 | Premier League”. www.premierleague.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  33. ^ „Arsenal vs AFC Wimbledon on 22 Sep 21 - Match Centre - AFC Wimbledon”. www.afcwimbledon.co.uk. Приступљено 2023-04-19. 
  34. ^ „Arsenal 2-0 Leeds: Sub Calum Chambers scores with first touch as hosts reach Carabao Cup quarter-finals”. Sky Sports (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  35. ^ Ames, Nick (2021-12-21). „Nketiah fires hat-trick and Patino adds gloss to Arsenal’s rout of Sunderland”. The Guardian (на језику: енглески). ISSN 0261-3077. Приступљено 2023-04-19. 
  36. ^ „The Exit - All or Nothing: Arsenal (Season 1, Episode 5) | Apple TV”. Apple TV (на језику: енглески). 2022-08-10. Приступљено 2023-04-19. 
  37. ^ „Watford v Arsenal, 2021/22 | Premier League”. www.premierleague.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  38. ^ „Alexandre Lacazette - Injury history”. www.transfermarkt.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  39. ^ „Nketiah double earns win for Arsenal at Chelsea”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  40. ^ „Nketiah scores twice as Arsenal sink 10-man Leeds”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  41. ^ „Arsenal thump Everton but miss out on top four”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  42. ^ Allen, Olly (2022-06-18). „Eddie Nketiah signs new long-term contract at Arsenal”. Mail Online. Приступљено 2023-04-19. 
  43. ^ „Arsenal v Spurs, 2022/23 | Premier League”. www.premierleague.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  44. ^ „Arsenal 1-3 Brighton: Seagulls hit back to claim victory in Carabao Cup third-round tie”. Sky Sports (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  45. ^ а б „Eddie Nketiah - Stats 22/23”. www.transfermarkt.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  46. ^ „Report: Oxford United 0-3 Arsenal”. Report: Oxford United 0-3 Arsenal (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-22. 
  47. ^ „Eddie Nketiah - Injury history”. www.transfermarkt.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  48. ^ BACIO U TRANS "EMIRATE": Nketija pogodio u 90. minutu za trijumf Arsenala / 22.01.2023. (на језику: српски), Приступљено 2023-04-19 
  49. ^ „English-born Ghanaian starlet Edward Nketiah itching for Arsenal first team promotion”. 
  50. ^ „ENGLAND U18S SEAL WIN OVER SAUDI ARABIA IN FIRST OF THREE GAMES IN QATAR THIS WEEK”. 
  51. ^ [EDWARD NKETIAH HITS A HAT-TRICK FOR NEIL DEWSNIP'S YOUNGSTERS „http://www.thefa.com/news/2017/mar/27/qatar-0-4-england-u18s-270317”] Проверите вредност параметра |url= (помоћ).  Спољашња веза у |title= (помоћ)
  52. ^ „Depleted England U19s begin Euro defence”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  53. ^ Association, The Football. „U21s set for Toulon”. www.thefa.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  54. ^ „England beat Scots to reach Toulon final”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  55. ^ „England beat Mexico to win in Toulon”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  56. ^ „Eddie Nketiah: Ghana wonderkid coming of age in America | Goal.com”. www.goal.com. Приступљено 2023-04-19. 
  57. ^ Association, The Football. „Young Lions extend winning run thanks to second-half onslaught in Kosovo”. www.thefa.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  58. ^ Association, The Football. „Young Lions held in Andorra”. www.thefa.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  59. ^ Association, The Football. „England MU21s earn hard-fought win over Turkey”. www.thefa.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  60. ^ „Eddie Nketiah named as England U21 captain despite Arsenal 'frustration'. Sky Sports (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  61. ^ „Croatia U21 vs. England U21 - Football Match Report - March 31, 2021 - ESPN”. ESPN.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  62. ^ Eddie Nketiah reacts to breaking goals record 🔥 (на језику: српски), Приступљено 2023-04-19 
  63. ^ „Chelsea beat Arsenal to win Europa League”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  64. ^ „Aubameyang double wins FA Cup for Arsenal”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  65. ^ „Arsenal win Community Shield on penalties”. BBC Sport (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  66. ^ Mewis, Joe; Kemble, Jamie (2020-07-18). „Full list of Leeds United players who will get Championship winners' medals”. LeedsLive (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 
  67. ^ Association, The Football. „England U21s 2-1 Mexico”. www.thefa.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-19. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]