Fernan Leže

С Википедије, слободне енциклопедије
Fernan Leže
Fernand Léger.jpg
Fernand Leže, slika Karla van Vehtena iz 1936. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1881-02-04)4. фебруар 1881.
Mesto rođenjaAržantan (Orn), Francuska
Datum smrti17. avgust 1955.(1955-08-17) (74 god.)
Mesto smrtiŽif sir Ivet, Francuska
Mrtva priroda sa kriglom piva, 1921.
Železnički prelaz, 1919.

Fernan Leže (franc. Fernand Léger), (4. februar 1881. - 17. avgust 1955), bio je francuski slikar, koji je pošao od kubizma, grafičar i keramičar.

Mladost i školovanje[уреди | уреди извор]

Rođen je u jednoj seljačkoj porodici. Posle mnogo godina rada (studij arhitekture u Kanu (Caenu)) kao arhitektonski crtač on je oko 1900. otišao u Pariz na Monmartr u četvrt gde su obitavali slikari i tu se nastanio. Posle vojske (1902. - 1903) završio je studije na Ekol de Art Dekoratifs (franc. École des Arts Décoratifs) i Akademiju Julian u Parizu. Pored toga radio je u jednom arhitektonskom birou kao retušer fotografija.

Impresionistički i kubistički uticaji[уреди | уреди извор]

Posle impresionističkih početaka on se zainteresovao i opredelio za okruženje kubizma i pod uticajem Sezana, Braka i Pikasa. Svoje radove izlaže u Galeriji Kanvajler kod trgovca umetninama takozvanog Daniela- Henri Kanvajlera koji je njega "otkrio" lično 1910. Posle rata 1914.- 1917. i njegovog ranjavanja počinje njegova "mehanička perioda" inspirisana ratnom mašinerijom. 1924. godine zamislio je i režirao "Mehanički balet" jedan nenarativan film sa fotografijom Mana Reja.

Mehanistička faza[уреди | уреди извор]

Tokom Drugog svetskog rata emigrirao je i živeo u SAD u Njujorku. Posle 1945. godine član je KP Francuske i bio je inspirisan svetom rada i gradskim životom. Slikao je fabrike, čelične konstrukcije- traverzne, željezničke pruge, figure radnika, sportista i natecatelja, šofera i akrobata a njegov dekorativni način izražavanja obdržava monumentalne forme i ritam modernog života. Tvorac je različitih zidnih dekoracija, mozaika, vitraža, tapiserija, keramika pozorišnih dekoracija za scene, plakata... Predstavlja industrijski pejzaž koji je stabilan i nije statičan zasnovan na čistim geometrijskim formama i predstavlja "mehaničku utopiju". Le Korbizijeove "mašine za stanovanje" odražavaju stavove Korbizjeovoga prisnog prijatelja Fernana Ležea sa kojim je sarađivao.

Značaj umetnika[уреди | уреди извор]

Na Bienalu u Sao Paolu dobio je 1955. nagradu za slikarstvo. Ubrzo zatim umro je u svome novouređenom ateljeu u Žif sir Ivet (franc. Gif- sur- Yvette ) pored Pariza gde je i sahranjen na mesnom groblju. Posthumno su njegova dela izlagana na izložbi Dokumenta Kaselu.

Literatura[уреди | уреди извор]

  1. Enciklopedija Britanika, Narodna knjiga, Politika Beograd 2005,
  2. Istorija umetnosti H.W. Jonson Beograd 1982.
  3. PSN Československa akademia vied Praha 1962,
  4. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb 1966. 5 Leksikon JLZ, Zagreb 1974.
  5. Maxers Lexikon online

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]