Fruktoza 6-fosfat

С Википедије, слободне енциклопедије
Fruktoza 6-fosfat
Nazivi
IUPAC nazivs
[(2R,3R,4S)-3,4,5-trihydroxy-5-
(hydroxymethyl)oxolan-2-yl]
methoxyphosphonic acid
Drugi nazivi
β-D-fructose 6-phosphate,
fructose 6-phosphate
Identifikacija
3D model (Jmol)
Abrevijacija F6P
ECHA InfoCard 100.010.360
  • O1C(CO)(O)C(O)C(O)C1COP
    (O)(O)=O
Svojstva
C6H13O9P
Molarna masa 259,81 g/mol
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
Reference infokutije

Fruktoza 6-fosfat (takođe poznata kao Neuberg estar) je fruktozni šećer fosforilisan na ugljeniku 6 (ie. to je fruktoza-fosfat).[1][2] β-D-forma ovog jedinjenja je veoma rasprostranjena u ćelijama. Najveći deo glukoze i fruktoze unete u ćeliju se konvertuje u ovo jedinjenje u jednom od metaboličkih koraka. Naziv Neuberg estar potiče od imena nemačkog biohemičara Karla Neuberga.

Istorija[уреди | уреди извор]

1918. godine, Karl Neuberg je ustanovio da se ovo jedinjenje (kasnije identifikovano kao fruktoza 6-fosfat) može formirati putem blage kisele hidrolize fruktoze 2,6-bisfosfata.[3]

Fruktoza 6-fosfat u glikolizi[уреди | уреди извор]

Fruktoza 6-fosfat je deo metaboličkog puta glikolize. Ona nastaje izomerizacijom glukoza 6-fosfata. Ona podleže daljoj fosforilaciji u fruktozu-1,6-bisfosfat.

α-D-glukoza 6-fosfat Fosfoglukoza izomeraza β-D-fruktoza 6-fosfat Fosfofruktokinaza-1 β-D-fruktoza 1,6-bisfosfat
   
ATP ADP
Pi H2O
   
  Fosfoglukoza izomeraza   Fructoza bisfosfataza

Јedinjenje C00668 u KEGG Metabolički put bazi podataka. Enzim 5.3.1.9 u KEGG Metabolički put bazi podataka. Јedinjenje C05345 u KEGG Metabolički put bazi podataka. Enzim 2.7.1.11 u KEGG Metabolički put bazi podataka. Enzim 3.1.3.11 u KEGG Metabolički put bazi podataka. Reakcija [1] u KEGG Metabolički Put bazi podataka. Јedinjenje C05378 u KEGG Metabolički put bazi podataka.

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Donald Voet; Judith G. Voet (2005). „Chapter 17. Glycolysis”. Biochemistry (3 изд.). Wiley. ISBN 9780471193500. 
  2. ^ David L. Nelson; Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (IV изд.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6. 
  3. ^ Fruton, Joseph S. (1999). Proteins, Enzymes, Genes: The Interplay of Chemistry and Biology. New Haven: Yale University Press. стр. 292. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]