Informacijska nauka

С Википедије, слободне енциклопедије

Drevna biblioteka u Aleksandriji, rani vid spremanja i uzimanja informacija.

Informacijska nauka je međudisciplinarna oblast koja se prevashodno bavi analiziranjem, kolekcijom, klasifikacijom, manipulacijom, spremanjem, skupljanjem, postavljanjem, širenjem te zaštitom informacija[1] Praktičari unutar oblasti studiraju primenu i korištenje znanja u organizacijama zajedno sa interakcijom između ljudi, organizacija i bilo kojih postojećih informativnih sistema sa ciljem kreiranja izmene, poboljšanja ili shvatanja informacijskih sistema.[2] Informacijska nauka se često (pogrešno) smatra granom bibliotekarstva; ipak, ovo prethodi računarstvu i zapravo je velika, međudisciplinarna nauka, koja obuhvata ne samo aspekte računarstva (računarske nauke), nego i često raznolike oblasti kao što su arhivistika, kognitivna nauka, trgovina, komunikacija, pravo, bibliotekarstvo, muzeologija, menadžment, matematika, filozofija, javna politika, te društvene nauke.

Informacijska nauka se treba razlikovati od termina informacijska teorija i bibliotekarstvo. Informacijska teorija jeste studija o osebujnim matematičkim konceptima informacija. Informacijska nauka kao akademska disciplina često se podučava u kombinaciji sa naukom o bibliotekarstvu i računarstvom. Nauka o bibliotekarstvu je kao takva oblast povezana sa širenjem informacija kroz biblioteke koristeći principe informatike.

Temelji[уреди | уреди извор]

Obim i pristup[уреди | уреди извор]

Informacijska nauka prvo dodiruje sistemske probleme umesto pojedinih delova tehnologija unutar sistema. U ovom smislu, moguće je videti informacijsku nauku kao odaziv na tehnološki determinizam, verovanje da se tehnologija „razvija po svojim vlastitim zakonima, da realizuje svoj vlastiti potencijal, ograničen samo materijalnim resursima dostupnim i kreativnošću njenih razvojnih programera. Mora se stoga smatrati kao autonoman sistem koji nadgleda i naposletku prožima sve ostale podsisteme društva”.[3]

Unutar informacijske nauke, trenutni problemi od 2013. uključuju:

  • interakciju između čoveka i računara
  • kolaborativni softver
  • semantički veb
  • dizajn osetljiv na vrednost
  • procesi interaktivnog dizajna
  • način na koji ljudi generišu, koriste i nalaze informacije

Definicije informacione nauke[уреди | уреди извор]

Prva poznat upotreba termina „informaciona nauka” potiče iz 1955. godine.[4] Rana definicija informatike (idući unazad do 1968. godine, kada je Američki dokumentacijski institut izmenio svoje ime u Američko društvo za informacijske nauke i tehnologiju) tvrdi:

„Informacijska nauka je takva disciplina koja istražuje svojstva i ponašanja informacija, sile koje upravljaju tok informacija, i načine procesovanja informacija za optimalnu pristupnost i koristivost. Ona se bavi sa tim telom znanja vezanim za ishodište, skupljanje, organizaciju, spremanje, preuzimanje, interpretaciju, prenos, transformaciju, i korištenje informacija. Ovo uključuje istraživanje informacijskih reprezentacija u prirodnim i veštačkim sistemima, korištenje kodova za efikasno prebacivanje poruke, te studiranje informacijskih procesnih uređaja i tehnika kao što su računari i njihovi programski sistemi. To je međudisciplinarna nauka izvedena iz i povezana sa takvim poljima kao što su matematika, logika, lingvistika, psihologija, računarska tehnologija, operacijsko istraživanje, grafička umetnost, komunikacije, bibliotekarstvo, upravljanje, i ostala slična polja. Ona ima istovremeno čistu naučnu komponentu, koja istražuje temu bez obzira na njene primene, i komponentu primenjene nauke, koja razvija usluge i proizvode.” (Borko, 1968, pp. 3).[5]

Neki autori koriste informatiku kao sinonim za informacinu nauku. To je posebno slučaj u kontekstu koncepata koje su razvili A. I. Mikhajlov i drugi sovjetski autori tokom sredine 1960-tih. Mikhajlova škola smatra informatiku disciplinom koja je srodna sa izučavanjem naučnih informacija.[6] Teškoje je precizno definisati informatiku zbog brzo evoluirajuće i interdisciplinarne prirode ovog polja. Definicije koje se oslanjaju na prirodu alata koji se koriste za izvođenje smislenih informacija iz podataka se pojavljuju u informatičkim akademskim programima.[7]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Stock, W.G., & Stock, M. (2013). Handbook of Information Science. Berlin, Boston, MA: De Gruyter Saur.
  2. ^ Yan, Xue-Shan (23. 07. 2011). „Information Science: Its Past, Present and Future” (PDF). Information. 2 (3): 510—527. doi:10.3390/info2030510Слободан приступ. Приступљено 05. 11. 2017. 
  3. ^ „Web Dictionary of Cybernetics and Systems: Technological Determinism”. Principia Cibernetica Web. Архивирано из оригинала 12. 11. 2011. г. Приступљено 28. 11. 2011. 
  4. ^ „Definition of INFORMATION SCIENCE”. www.merriam-webster.com (на језику: енглески). Приступљено 25. 09. 2017. 
  5. ^ Borko, H. (1968). Information science: What is it? American Documentation 19(1), 3¬5.
  6. ^ Mikhailov, A.I.; Chernyl, A.I.; Gilyarevskii, R.S. (1966). „Informatika – novoe nazvanie teorii naučnoj informacii”. Naučno tehničeskaja informacija. 12: 35—39. 
  7. ^ Texas Woman's University (2015). „Informatics”. Архивирано из оригинала 24. 02. 2016. г. Приступљено 15. 12. 2018. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]