Nukleozid

С Википедије, слободне енциклопедије
Azotna baza Nukleozid Deoksinukleozid
Chemical structure of adenine
Adenin
Chemical structure of adenosine
Adenozin
A
Chemical structure of deoxyadenosine
Dezoksiadenozin
dA
Chemical structure of guanine
Guanin
Chemical structure of guanosine
Guanozin
G
Chemical structure of deoxyguanosine
Dezoksiguanozin
dG
Chemical structure of thymine
Timin
Chemical structure of 5-methyluridine
5'-Metiluridin
m5U
Chemical structure of thymidine
Timidin
dT
Chemical structure of uracil
Uracil
Chemical structure of uridine
Uridin
U
Chemical structure of deoxyuridine
Dezoksiuridin
dU
Chemical structure of cytosine
Citozin
Chemical structure of cytidine
Citidin
C
Chemical structure of deoxycytidine
Dezoksicitidin
dC

Nukleozidovi su glikozilamini koji se sastoje od nukleobaza (one se često jednostavno nazivaju baze) vezanih za ribozne ili dezoksiribozne šećere putem beta-glikozidne veze. Primeri nukleozida su citidin, uridin, adenozin, guanozin, timidin i inozin.[1][2]

Strukturni elementi nukleozida i fosfat sadržavajućih nukleotida

Osobine[уреди | уреди извор]

Nukleozidi mogu biti fosforilizovani specifičnim kinazama u ćeliji na primarnoj alkoholnoj grupi šećera (-CH2-OH), čime nastaju nukleotidi , koji su molekularni gradivni blokovi DNK i RNK.

Nukleozidi mogu da se formiraju putevima de novo sinteze, posebno u jetri, mada oni u većim količinama nastaju varenjem nukleinskih kiselina iz hrane. U tom procesu nukleotidaze razlažu nukleotide (kao što je timin nukleotid) u nukleozide (npr. timidin) i fosfat. Nukleozidi, se naknadno razlažu u lumenu digestivnog sistema nukleozidazama u nukleobaze i riboze ili dezoksiriboze. Osim toga, nukleotidi mogu biti razloženi unutar ćelije u azotne baze, i ribozu-1-fosfat ili dezoksiribozu-1-fosfat.

Upotreba[уреди | уреди извор]

U medicini je više analognih nukleozida bilo korišćeno kao antiviralni ili antitumorski agensi. Viralne polimeraze inkorporiraju ta jedinjenja sa non-kanoničkim bazama. Te supstance se aktiviraju u ćelijama putem konverzije u nukleotide. One se administriraju kao nukleozidi, zato što naelektrisani nukleotidi ne mogu lako da prođu kroz ćelijske membrane.

Vidi još[уреди | уреди извор]

Референце[уреди | уреди извор]

  1. ^ Даринка Кораћевић; Гордана Бјелаковић; Видосава Ђорђевић. Биохемија. савремена администрација. ISBN 86-387-0622-7. 
  2. ^ David L. Nelson; Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (IV изд.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6. 

Литература[уреди | уреди извор]

  • Даринка Кораћевић; Гордана Бјелаковић; Видосава Ђорђевић. Биохемија. савремена администрација. ISBN 86-387-0622-7.