Šarl Irijart

С Википедије, слободне енциклопедије
Šarl Irijart
Lični podaci
Datum rođenja5. decembar 1832.
Mesto rođenjaPariz,
Datum smrti10. april 1898.
Mesto smrtiPariz,
Naučni rad
Poljenovinarstvo, književnost

Šarl Irijart (франц. Charles Yriart; Pariz, 5. decembar 1832. — Pariz, 10. april 1898) bio je francuski novinar, publicista[1], književnik i autor mnogobrojnih crteža.[2]

Biografija[уреди | уреди извор]

Šarl Irijart je bio francuski novinar i publicista, španskog, tj. najverovatnije baskijskog porekla. Autor je brojnih putopisa i drugih tekstova. Prevodio je i sa španskog jezika.[3] Oduševljeni putnik, 1859. godine pratio je špansku ekspediciju u Maroko i o tome slao francuskim listovima zapažene reportaže i crteže. Isto je učinio i godinu dana potom (1860), kada je otišao na Siciliju koju je Đuzepe Garibaldi osvojio sa „šačicom ljudi”.[2] U Bosni i Hercegovini je boravio u dva navrata: prvi put 1874. godine, kada je boravio u Istri, Dalmaciji i Hercegovini, a drugi put 1875. godine, kada je buknuo ustanak, već od avgusta meseca je krenuo na put (preko Trsta, Zagreba, Siska, Kostajnice..) kako bi pratio ustanak iz neposredne blizine.[4]

Dobar deo njegovog rada je objavljivan u listovima i revijama: Le Monde illustré (bio je i glavni urednik ovog časopisa), Le Figaro, La Vie Parisienne, Le Tour du Monde (italijansko izdanje Giro del mondo) i Revue des Deux Mondes. A najveći deo toga je opet objavljen u zasebnim knjigama (v. bibliografiju).[3][2] Njegovi opisi se odlikuju zanimljivošću i lakoćom izlaganja, te književnim kvalitetima stila.[2] Posebnu sklonost je imao i ka slikarstvu i tematici vezanoj za slikarstvo.[3] (v. galeriju)

Bosna i Hercegovina - putopis iz vremena ustanka 1875—1876[уреди | уреди извор]

Na srpskohrvatskom govornom području Irijart je, između ostalog, poznat po knjizi „Bosnie et Herzégovine: souvenirs de voyage pendant l'insurrection“ objavljene u Parizu 1876. godine, koja je ustvari njegov putopis sa putovanja od kraja avgusta 1875. pa do proleća 1876. godine po turskoj pokrajini Bosni i Hercegovini koji je vodio preko Hrvatske, a sve u vremenu i neposredno nakon ustanka, koji je evropska javnost, a posebno francuska, bila veoma propratila. Knjiga ima trinaest glava i određeni broj ilustracija sa odgovarajućim legendama.[5][6][4]

Na srpskohrvatskom je delo, pod naslovom „Bosna i Hercegovina - putopis iz vremena ustanka 1875—1876“, izdato 1981. godine u prevodu Vladimira Osipova (predgovor napisao dr. Rade Petrović). Izdavač je sarajevska izdavačka kuća „Veselin Masleša“.[7][8] Prethodno ovog izdanja, 1930-ih godina u zagrebačkomJutarnjem listu“ su objavljivani delovi ove knjige.[9]

Druge knjige[уреди | уреди извор]

Osim po iznad spomenutom putopisu, Šarl Irijart je poznat i po svojim radovima o Dalmaciji i obalnom području istočnog Jadrana načelno.[1] Među njima se ističe „Les bords de l'Adriatique et le Monténégro[2] (interesantno, iz ovog Irijartovog dela je književnik Alfons Dode crpio građu za svoj roman „Kraljevi u izganstvu[10]). Prevode dela iz ove tematike je, povodom stogodišnjice Irijartovog dela, objavljivao publicista i esejista Frano Baras u „Slobodnoj Dalmaciji“ i nekoliko brojeva „Nedeljne Dalmacije“ oktobra 1976. godine.[1]

Izabrana bibliografija[уреди | уреди извор]

Galerija slika[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в Petrović (1981). str. 5.
  2. ^ а б в г д Šamić (1981). str. 310.
  3. ^ а б в Petrović (1981). str. 5–6.
  4. ^ а б Džaja (1973). str. 147.
  5. ^ Petrović (1981). str. 6–7.
  6. ^ Šamić (1981). str. 105–108.
  7. ^ Petrović (1981). str. 3–4.
  8. ^ Irijart (1981)
  9. ^ Džaja (1973). str. 148.
  10. ^ Šamić (1981). str. 108.
  11. ^ Les Borgia Vol. 1 (1889) J. Rothschild, Paris
  12. ^ Autour des Borgia (1891) J. Rothschild, Paris

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]