Bačko Dobro Polje

Koordinate: 45° 30′ 01″ S; 19° 41′ 21″ I / 45.50040° S; 19.68911° I / 45.50040; 19.68911
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bačko Dobro Polje
Zgrada u centru sela. Na ovom mestu je do 1950. stojala Nemačka evangelička crkva
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaVrbas
Stanovništvo
 — 2011.Pad 3.541
 — gustina61,47/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 30′ 01″ S; 19° 41′ 21″ I / 45.50040° S; 19.68911° I / 45.50040; 19.68911
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina80 m
Površina57,6 km2
Bačko Dobro Polje na karti Srbije
Bačko Dobro Polje
Bačko Dobro Polje
Bačko Dobro Polje na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21465
Pozivni broj021
Registarska oznakaVS

Bačko Dobro Polje (mađ. Kiskér, nem. Klein Keer) je naselje u Vojvodini koje pripada opštini Vrbas. Prema popisu iz 2022. živelo je 2.992 stanovnika. Nalazi se 33 km od Novog Sada, na putu i železničkoj pruzi Novi Sad, Zmajevo, Vrbas. Prema popisu 2011. godine u selu živi 3.541 stanovnik, a većina se izjašnjava kao Srbi. Stanovništvo se pretežno bavi poljoprivredom, a zaposleni rade u Novom Sadu i Vrbasu.

Za crkvenu i seosku slavu, određen je Sveti Vasilije Ostroški, koji se slavi 12. maja po gregorijanskom kalendaru (29. aprila po julijanskom).

Ime[uredi | uredi izvor]

Sve do 1861. godine današnje naselje Bačko Dobro Polje se zvalo Mali Ker. Godine 1861. Mađari su mu promenili ime u Kiš Ker, koje će se kasnije nazivati i pisati jednim imenom Kišker, sve do 1922. godine. Godine 1922. dobija naziv Pribićevićevo po srpskom političaru Svetozaru Pribićeviću. Ovaj naziv će se zadržati do 1933. godine, kada se pojavljuje novo ime Bačko Dobro Polje, i taj naziv ostaje sve do 1947. godine. Samo u toku 1947. godine, dakle godinu dana, nosiće naziv Dobro Polje, da bi se od 1948. godine pa na dalje zvalo Bačko Dobro Polje.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Bačko Dobro Polje iz vazduha.

Za vreme turske vladavine zabeleženo je u ondašnjoj Bačkoj nahiji postojanje dva Kera — Veliki i Mali. Mali Ker je 1554. godine imao dva doma, 1570. devet domova, a 20 godina kasnije 15 domova. Na kraju XVII veka, tačnije 1699. godine, Ker je bio naseljen sa 42 doma. Prema podacima iz 1743. i ondašnjih popisa naselje Ker je bilo naseljeno isključivo Srbima.

Sistematska kolonizacija Bačke Nemcima iz južne Bavarske i Porajnja počinje tek posle Požarevačkog mira 1718. godine. Prvi kolonisti prikupljali su se iz južne Nemačke u Beču i odatle Dunavom transportovani do Apatina, svi su oni mahom bili privatni doseljenici, sve do 1749 kada se organizuje sistemsko naseljavanje.

Aprila i maja meseca 1784. godine u naselje Ker naselili su se i Nemci iz obližnje Torže (nem. Torschau, srp. Савино Село), nešto docnije između juna i oktobra došli su iz Crvenke, a naredne 1875. godine iz susednog Vrbasa i gotovo svi su bili evangelističke veroispovesti. Godinu dana kasnije, naselili su se u Keru Nemci iz Rajha, tom prilikom je došlo 198 zemljoradnika sa porodicama.

Godine 1871. imalo je 3.137 stanovnika, 1910. godine 3550. Godine 1944. gotovo svi Nemci su napustili selo i imanja i povukli se sa nemačkom vojskom za Nemačku. Posle Drugog svetskog rata, Bačko Dobro Polje je umesto iseljenih Nemaca, naseljavano kolonistima iz pasivnih planinskih krajeva posleratne Jugoslavije, tačnije Crne Gore i Bosanske Krajine.

Kolonizacija[uredi | uredi izvor]

Prva grupa crnogorskih kolonista stigla je u Bačko Dobro Polje 19. novembra 1945. godine, da bi do septembra 1946. godine naseljeno u Bačkom Dobrom Polju 553 porodice kolonista iz durmitorkog kraja. Nova grupa kolonista sa 32 srpske porodice iz Bosanske Krajine pristigla je juna meseca 1947. Tokom 1945. godine odobreno je da se u Bačkom Dobrom Polju naseli i izvestan broj porodica, koji su tu došli samostalno posle rata, „autokolonisti“. Njihov broj je iznosio 50 porodica, to su bili etnički Srbi poreklom iz Hercegovine, Dalmatinske Zagore, Like, Bosne, južne Srbije.

Tokom kolonizacije i nakon njenog završetka došlo je i do vraćanja stanovništa u matične krajeve iz kojih su kolonizirani, usled najčešće teškog privikavanja na klimu. Od crnogorskih kolonista se vratila 201 porodica, dok od kolonista iz Bosanske Krajine 4 porodice. Vraćanje porodica crnogorskih kolonista u matični kraj:

Matični kraj Ukupno doseljeno Ostali Vratili se
Planina pivska 156 104 52
Župa pivska 115 84 31
Drobnjak 103 59 44
Jezera 90 58 32
Uskoci 65 34 31
Šaranci 24 13 11
Ukupno porodica 553 352 201

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Bačko Dobro Polje živi 3038 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,9 godina (36,0 kod muškaraca i 39,8 kod žena). U naselju ima 1158 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,39 (popis 2002). Prema popisu iz 2002, Srbi su činili većinsko stanovništvo sa 57,16%.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 3.759
1953. 3.763
1961. 3.922
1971. 3.622
1981. 3.768
1991. 3.940 3.919
2002. 3.929 3.970
2011. 3.541
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
2.246 57,16%
Crnogorci
  
1.500 38,17%
Mađari
  
37 0,94%
Jugosloveni
  
34 0,86%
Hrvati
  
14 0,35%
Ukrajinci
  
9 0,22%
Makedonci
  
7 0,17%
Nemci
  
6 0,15%
Slovaci
  
5 0,12%
Rusini
  
4 0,10%
Rusi
  
1 0,02%
Muslimani
  
1 0,02%
Bošnjaci
  
1 0,02%
nepoznato
  
13 0,33%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Literatura[uredi | uredi izvor]

1. Enciklopedija Jugoslavije Jugoslovenskog leksikografskog zavoda — Zagreb 1980. (1. tom A-BIZ)

2. Bačko Dobro Polje — Gorštaci u ravnici Etnografski institut SANU, urednik Obren Blagojević — Beograd 1979.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]