Valovište
Valovište Σιδηρόκαστρο | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Grčka |
Periferija | Središnja Makedonija |
Okrug | Ser |
Opština | Sintika |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2011. | 5.177 |
— gustina | 26,33 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 41° 14′ 00″ S; 23° 23′ 00″ I / 41.233333° S; 23.383333° I |
Vremenska zona | UTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST) |
Aps. visina | 90 m |
Površina | 196,6 km2 |
Poštanski broj | 62300 |
Pozivni broj | 2323 |
Registarska oznaka | ΕΡ |
Valovište[1][2] (Valovišta, Demir Hisar; grč. Σιδηρόκαστρο — Sidirokastro, tur. Demirhisar — Demirhisar) grad je u Grčkoj, drugi po veličini u okrugu Ser, na severoistoku periferije Središnja Makedonija.
Položaj[uredi | uredi izvor]
Grad Valovište se nalazi u severoistočnom delu Egejske Makedonije, na oko 100 kilometara severoistočno od Soluna, a blizu granice sa Bugarskom — 20 kilometara južnije. Grad se smestio na severu Serskog polja, na reci Strumi. Područje zapadno od grada je ravničarsko i plodno, a istočno se izdiže planina Angistro. Nadmorska visina grada je oko 90 m.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Područje Valovišta naseljeno je u antičko doba. U doba stare Grčke ovo područje je bilo na samo obodu grčkog sveta, u okviru Antičke Makedonije. U razdoblju 7. i 8. veka na ovom području naseljavaju se Sloveni i javlja se naselje pod imenom „Valovišta“. Grad je bio i u okviru Srpskog carstva tokom 14. veka, da bi 1390. godine sa ostatkom Makedonije pao pod vlast Osmanlija.
Valovište se tokom Grčkog ustanka 20-ih godina 19. veka javlja kao mešovito naselje, gde dve značajne skupine čine Turci i Sloveni. Posle Grčko-turskog rata mesno muslimansko stanovništvo iseljeno je u Tursku, a na njihovo mesto doseljeni su Grci iz Male Azije.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Valovište danas ima 5.177 stanovnika. Današnje stanovništvo je mahom grčko sa jakim slovenskim elementom. U gradu živi i manja skupina Roma.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Cvijić 1906, str. 10.
- ^ Vasović 1995, str. 100.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Cvijić, Jovan (1906). Osnove za geografiju i geologiju Makedonije i Stare Srbije. Tom 1. Beograd.
- Vasović, Milorad (1995). Jovan Cvijić o svom i našem vremenu. Beograd.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]