Vila Topolica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vila Topolica
Informacije
Lokacija Crna Gora Bar, Crna Gora
Status predložena
Otvaranje 1885.
Kompanije
Arhitekta Josip Slade
Vlasnik Crna Gora
ranije:

Vila Topolica ili Dvorac kralja Nikole u Baru je zgrada u kojoj je smješten Zavičajni muzej, a koristi se i za galerijsko izložbene i muzičko-scenske potrebe. Nalazi se na Šetalištu kralja Nikole, uz more.

Nazivi[uredi | uredi izvor]

Iako se u crnogorskim medijima Vila Topolica danas učestalo naziva Dvorac kralja Nikole, to ime nije istorijski ispravno. Vilu je po jednoj priči dao izgraditi zet kralja Nikole, kasniji kralj Petar Karađorđević, a po drugoj priči njegov mlađi brat Đorđe Karađorđević.[1] Od kada se oženio Nikolinom ćerkom, Petar je živio u Crnoj Gori,[2], a katkad su ga posjećivali i braća Đorđe i Arsen. Petar ili Đorđe su dvorac nazvali Topolica, po Topoli u Srbiji, zbog istorijske vezanosti Topole i njihovog pretka Karađorđa. I cijeli dio novog Bara u blizini ove vile se prozvao Topolica, tako da je to danas i naziv za jedno od naselja u gradu. Vila nikada nije pripadala kralju Crne Gore, Nikoli. Ni jedan putopisac, novinar ili državnik je nije nazivao Dvorcem kralja Nikole. Pošto je kasnije pripala sinu kralja Nikole, Danilu, od tada je, u tadašnjim štampanim dokumentima i knjigama, vila nazivana i Dvorcem prijestolonasljednika Danila. Današnje izbjegavanje nazivanja dvorca-vile imenom Topolica, kako se po vili prozvao taj dio Bara, i istorijski netačno nazivanje po kralju Nikoli, odraz je političkih nastojanja odvajanja Crne Gore od sopstvene srpske istorije, Srpstva i Srbije.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Slika iz mladosti kneza Đorđa Karađorđevića u nekoj enciklopediji. Kao godina smrti je pogrešno navedena 1882.umesto 1889(88), a navodi se i da je on za života ozidao u Baru dvorac Topolicu

Dvorski kompleks u Baru sa pripadajućim objektima: Velikim i Malim dvorcem, kulama-stražarama, dvorskom kapelom i zimskom baštom nalazi se neposredno u blizini morske obale, na Topolici. Postoje dve priče o tome ko je sagradio ovaj dvorac. Prema prvoj priči sagradio ga je za svoje potrebe knez Petar Karađorđević, zet knjaza Nikole, koji je od ženidbe sa Zorkom živio u Crnoj Gori, da bi ga crnogorski vladar poslije otkupio od njega. Druga priča je da je dvorac sagradio mlađi Petrov brat Đorđe po svom dolasku u Crnu Goru, neposredno po bratovoj ženidbi. Glas Crnogorca je 13. (1) januara 1889. preneo vest novina Branik o smrti kneza Đorđa, i tu se spominje da je on sa sestrićem Aleksom Nikolajevićem, sinom najstarije sestre Poleksije, došao u Crnu Goru neposredno pošto mu je brat Arsen stupio u francusku vojsku i otišao u Tonkin u Indokini. Odeljak koji to navodi kaže da je Đorđe odabrao sebi divno mesto u kraj mora niže Bara, i ozida tu lep dvorac u misli da odseli tamo i svoga starog roditelja.[1] Knez Aleksandar Karađorđević je tada imao oko 76 godina i živeo je u Temišvaru, gde je naposletku i preminuo. Koliko je poznato, nije se preselio u Topolicu. Kao dodatni dokaz da je Đorđe sagradio Topolicu spominje se i isečak iz jedne enciklopedije, gde je pogrešno navedena godina njegove smrti.

Dvorac se prvi put pominje u Glasu Crnogorca iz 1885. godine, pa se stoga ova godina smatra i godinom njegove izgradnje, koja se vezuje za ime tadašnjeg dvorskog arhitekte Josipa Sladea. Vila Topolica, kako je bilo pravo ime Dvorca, došla je u dio knjazu Danilu, Nikolinom sinu. Kralj Nikola je posljednji put bio u Dvorcu 29. juna 1914. godine. Nakon Prvog svjetskog rata, kako piše list Zetski glasnik, Dvorac i okolno imanje pretstavljali su izvjesnu pustoš i ruševinu. Od 1933. godine u Dvorcu je počela da radi Specijalna poljoprivredna škola za južne kulture Topolica, jedina takva u zemlji. Od 1946. do septembra 1949. u Dvorcu je radila Srednja poljoprivredna škola, a podizanjem nove zgrade za ovu instituciju, pretvoren je u stambeni objekat za nekoliko porodica. Kao stambena zgrada funkcionisao je sve do 1960. godine, kada je u njega smješten Zavičajni muzej, a od 1965. do 1977. i gradska knjižnica. U dvorištu Vile Topolice se nalazi bista sa likom kralja Nikole.

Dijelovi dvorca[uredi | uredi izvor]

Veliki dvorac[uredi | uredi izvor]

Na zadnjoj strani je sporedni ulaz sa velikim i strmim stepeništem.

Glavno zdanje kompleksa predstavlja Veliki dvorac. Zgrada je podignuta u duhu rezidencijalnih objekata tog vremena. Ima pravougaonu osnovu sa pročeljem okrenutim prema moru. Sastoji se od prizemlja, sprata i mansarde. U zemlji sa obje strane Velikog dvorca nalazili su se vinski podrumi, a i početkom 21. vijeka je bilo živih svjedoka postojanja podzemnog tunela koji je spajao podrum sa kulama-stražarama. Bez arheoloških istraživanja teško je tvrditi da li su to bili drenažni odvodi, ili je to tajni prolaz kakav imaju mnoge srednjevjekovne utvrde. Zidan je opekom u krečnom malteru, uz žute ravne površine koje se smjenjuju sa bijelim ukrasima i drvenarijom. Krov je od drveta, pokriven eternit pločama. Fasade zgrade su podijeljene po horizontali horizontalnim profilisanim vijencem. Prizemlje je obrađeno u duhu neoklasicizma imitacijom plitkih kvadera sa velikim prozorima, koji se polukružno završavaju. Na zadnjoj strani formiran je sporedni ulaz sa velikim i strmim stepeništem koje vodi u dvorski park pun mediteranskog rastinja. Uz zapadnu fasadu 1910. godine dozidana je prostrana balska dvorana pravougaone osnove sa zaobljenim uglovima. Na uglovima ogradnog zida Velikog dvorca, prema moru, nalazi se po jedna šestostrana kula-stražara sa prozorima prelomljenih lukova.

Mali dvorac[uredi | uredi izvor]

Mali dvorac znatno je skromnijih dimenzija u odnosu na Veliki. Zgrada je takođe pročeljem okrenuta prema moru. Podignuta je u obliku pravougaone osnove i sastoji se od prizemlja i sprata. Po načinu oblikovanja, Mali dvorac podsjeća na vile građene oko jezera u Sjevernoj Italiji.

Zimska bašta[uredi | uredi izvor]

Zimska bašta, poklon italijanskog kralja Vitoria Emanuela, naslanja se sa sjeveroistočne strane na dvorski park. Objekat je podignut od zastakljene metalne konstrukcije sa dekorativnim detaljima u vidu secesije, i jedini je takav spomenički objekat u Crnoj Gori. Danas se naziva Knjaževa bašta.

Dvorska kapela[uredi | uredi izvor]

Dvorska kapela nalazi se između Velikog i Malog dvorca. Zgrada predstavlja manji objekat pravougaone osnove sa trijemom na metalnim stubovima. Kapela je izgrađena od metalnih valovitih ploča i vjerovatno je osveštana u vrijeme Mitrofana Bana. U stepenište ovog objekta ugrađen je dio objekta sa grbom srednjevjekovne porodice Krampsi.[3]

Pristanište[uredi | uredi izvor]

Za potrebe vile-dvora, uz dvorac je bilo i pristanište za brodove i jahte. U jednom trenutku je kralj Nikola imao deset svojih jahti. Ona po imenu Sibil je kupljena od Žila Verna.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Branik (1. januar 1889). „Iz novina” (PDF). dlib.me. Glas Crnogorca. Pristupljeno 29. novembar 2022. „Gornji deo treće i četvrte kolone na prvoj strani, i gornji deo prve kolone na drugoj strani. Na trećoj strani je podatak o Arsenovom dolasku u Cetinje. 
  2. ^ Marijana Niković. „Dvorac kralja Nikole”. kasadoo.com. Pristupljeno 30. oktobar 2023. 
  3. ^ Milović, Željko. Dorac kralja Nikole, XIX b., Bar – II kat. 
  4. ^ Stojan Stamenić (24. jul 2022). „Knjaz Nikola na brodu Žila Verna”. pobjeda.me. Pristupljeno 30. novembar 2022.