Vrbovac (Vitina)

Koordinate: 42° 19′ 44″ S; 21° 24′ 25″ I / 42.3289° S; 21.4069° I / 42.3289; 21.4069
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vrbovac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskopomoravski
OpštinaVitina
Stanovništvo
 — 2011.Pad 278
Geografske karakteristike
Koordinate42° 19′ 44″ S; 21° 24′ 25″ I / 42.3289° S; 21.4069° I / 42.3289; 21.4069
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina507 m
Vrbovac na karti Srbije
Vrbovac
Vrbovac
Vrbovac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj38263

Vrbovac (alb. Vërboci ili Vërboc) je selo u opštini Vitina, u Kosovskopomoravskom okrugu, Kosovo i Metohija, Republika Srbija. Po zakonima samoproglašene Republike Kosovo naselje je u sastavu opštine Klokot. Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Vrbovac površine 330 ha.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U selu je postojala u srednjem veku crkva koja je kasnije razrušena. Na njenim temeljima je u 19. veku sagrađena crkva Sv. Dimitrija, u koju je uklopljen sačuvani deo freske iz oltarske apside stare crkve.

Mitropolit Dionizije je 1900. godine posetio mesto i pregledao pravoslavnu crkvu i srpsku školu.[1] U vrbovačku školu dolaze i deca iz okolnih sela Grnčara i Podgorca. U mestu je 1906. godine proslavljena školska slava Savindan. Službovao je u crkvi i školi paroh, pop Antonije Popović, domaćin slave bio je školski tutor Ilija Kojić. Učitelj Spira Nedeljković je posle obreda, izgovorio svetosavsku besedu.[2]

Srpski pesnik Milan Rakić, koji je početkom 20. veka službovao u Prištini kao vicekonzul, zabeležio je u svom izveštaju da su Albanci „6. jula 1907. godine obili crkvu, sve ikone pokršili i polomili, haljine svešteničke i knjige pocepali, srebrne stvari kao krstove i putir i drugo odneli sa sobom i na taj način opustošili crkvu“. Nakon ovoga, oko crkve je podignut veliki zid.[3]

Poreklo stanovңištva po rodovima[uredi | uredi izvor]

Podaci iz 1929. godine[4]:

Srpski rodovi:

  • Kojići (20 kuća, slave Sv. Andreja). Doseljeni iz Retkocera kod Medveđe u prvoj polovini 18. veka. Isti su rod sa Koećevcima u selu Vratnica kod Tetova. U Vratnicu došli početkom 19. veka. Prvi doseljenik bio je Nikola Kojić
  • Rakići (8 k, s. Sv. Andreja). Doseljeni sa Kojićima iz istog mesta.
  • Vujići (10 k, s. Sv. Petku). Doseljeni sa Kojićima i Rakićima iz istog mesta.
  • Moskići (8 k, s. Sv. Andreja). Doseljeni za Vujićima. Starina iz istog mesta kao kod gornjih, ali su kratko vreme živeli u Trnićevcu.
  • Kutići (2 k, s. Sv. Nikolu). Doseljeni oko 1770. godine iz niškog kraja.
  • Trnići (4 k, s. Sv. Nikolu). Preseljeni iz Šašara od zuluma oko 1800. godine.
  • Đerekarci (4 k, s. Sv. Đorđa). Preseljeni iz Đelekara od zuluma.
  • Kovačevići (2 k, s. Sv. Nikolu). Preseljeni iz Klokota oko 1810. godine.
  • Fandići (6 k, s. Sv. Jovana). Preseljeni iz Trpeze oko 1830. godine.
  • Popovići, Dikići i Vanušići sa po jednom kućom, preseljeni iz Gnjilana 1919. godine kao bakali.

Pravoslavni Romi:

Muslimanski Romi:

Demografija[uredi | uredi izvor]

Naselje ima srpsku etničku većinu. Broj stanovnika na popisima:

Demografija[5][6]
Godina Stanovnika
1948. 667
1953. 745
1961. 758
1971. 813
1981. 883
1991. 775

Popis po nacionalnoj pripadnosti[uredi | uredi izvor]

Etnički sastav prema popisu iz 2011.[7]
Srbi*
  
191 68,70%
Albanci
  
76 27,33%
Romi
  
3 3,23%
Ostali
  
2 0,72%
  • Srbi su delimično bojkotovali popis pa tačan broj nije poznat.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1900. godine
  2. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1906. godine
  3. ^ „Pravoslavne svetinje na Kosovu i Metohiji”. Srbin info. Pristupljeno 1. 2. 2013. 
  4. ^ Podaci: Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 28) – Srpski etnografski zbornik (knjiga LI), Beograd 1935. (Dr Atanasije Urošević – Gornja Morava i Izmornik, strana 188)[1][2]
  5. ^ Popis stanovništva (po srpskoj podeli) pop-stat.mashke.org (jezik: srpski) (jezik: albanski)
  6. ^ Popis stanovništva (po kosovskoj podeli) pop-stat.mashke.org (jezik: albanski) (jezik: srpski)
  7. ^ Etnička struktura nakon popisa 2011.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]