Geografija Belgije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa Belgije

Belgija je kraljevina u severozapadnoj Evropi, u Beneluksu. Graniči se sa Holandijom, Nemačkom, Luksemburgom i Francuskom i izlazi na Severno more. Belgija se deli na priobalne nizije na severu, centralni brdoviti deo i Ardenske planine na jugu. Najviši vrh sa 694 metra je Botranž.

Klima[uredi | uredi izvor]

Belgija ima okeansku klimu; uticaj vazdušnih masa sa Atlantika jak je u primorju i središnjem delu zemlje. Zime su blage i maglovite, a leta prohladna sa retkim kišama. Srednja januarska temperatura snižava se od obale (4°C) prema unutrašnjosti (0°C u Ardenima) dok je srednja julska temperatura najviša u središnjoj Belgiji (do 22°C), a najniža u planinskom području (14°C). Godišnja količina padavina iznosi u primorju i središnjem delu 700-900 mm, a u Ardenima do 1400 mm.

Reke[uredi | uredi izvor]

Rečna mreža je gusta. Sve reke pripadaju slivu Severnog mora. Glavne su Šelda i Meza. Najviši vodostaj je zimi kada u nizijskom delu reke plave okolno zemljište. Velik je broj kanala, koji osim za plovidbu služe i za navodnjavanje.

Flora[uredi | uredi izvor]

Pod šumom je oko 21% površine zemlje. Prirodni biljni pokrov očuvan je samo u Ardenima, koji obiluju hrastovim i bukovim šumama, dok u nizijskom delu rastu mešovite šume breze i hrasta. Crnogorične šume nastale su najčešće pošumljavanjem pustih terena.


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]