Guberevac (Sopot)

Koordinate: 44° 32′ 14″ S; 20° 28′ 01″ I / 44.537166° S; 20.467° I / 44.537166; 20.467
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Guberevac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaSopot
Stanovništvo
 — 2011.Pad 535
Geografske karakteristike
Koordinate44° 32′ 14″ S; 20° 28′ 01″ I / 44.537166° S; 20.467° I / 44.537166; 20.467
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Guberevac na karti Srbije
Guberevac
Guberevac
Guberevac na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Guberevac je naselje u opštini Sopot u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 535 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Guberevac se nalazi oko 10 kilometara severozapadno od Sopota. Selo se nalazi na ripanjskoj površi, koja je jako raščlanjena, zbog čega je selo razbijenog, gotovo starovlaškog tipa. Glavniji su izvori: Pruten, Točak, Bezdan i Dobrica. Delovi su seoskog atara: Gomilice, Vrbovac, Preki Gaj, Vrtače, Umka, Bojišta, Bodoljin, Navrci, Borovik, Mačije Rupe, Ravni Rit, Zlatara, Selica, Suvodol, Ornice, Glavčine, Lovenjak, Stublo, Poljane, Krušik i Buk.

Selo se deli na: Staro Selo, Glavicu, Dubrave, Rt, Reku, Ševarice i Todorovićski Kraj.[1]

Ovde se nalazi Zapis hrast kod škole (Guberevac).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Guberevac je starije naselje. U ataru ovoga mesta, kao i u okolini, nailazilo se na tragove prošlosti, koji pokazuju da je ovde moralo i mnogo ranije postojati neko naselje. Pisanih podataka o ovome selu imamo tek iz početka 18. veka. Na karti iz doba austrijske vladavine (1718-1739. g) Guberevac je ubeležen kao naseljeno mesto pod imenom Kubrowze.

Po predanju prve kuće bile kod groblja, a tu je u blizini „Madžarsko groblje“. Za vreme Turaka u selu je živeo beg koji je bio vrlo star. Stanovništvo nije moglo podnositi zulume i nepravdu i zbog toga najveći deo napusti selo i pođe „preko“ (Banat). Na putu neke porodice zadrži „dobri beg ošljanski“ i naseli ih u Ošljane, odakle kasnije presele u Grbolju, današnju staru Vinču, i to su prvo doseljenici koji su osnovali današnju Vinču (srez vračarski). Ostali su prešli „preko“ (Banat). Neke su se porodice kasnije vratile u Guberevac, a neke su ostale.

Kao najstarije porodice smatraju se: Bosankići, Nenadovići i Ćosići. Ćosići pričaju da su njihove porodice ostali u beogradskoj Vinči, gde i danas imaju rođake. U stare porodice ubrajaju se i Jakovljevići starino od Užica, Čopići starinom iz Hercegovine. Ostale porodice kasnije su došle.[2]

U okolini se nalaze ostaci rudarstva i naselja iz rimskog doba.[3]

Guberevačka šuma je bila državna, ali je u njoj bilo i privatnih poseda, pa je pre Drugog svetskog rata često dolazilo do sukoba između seljaka i šumara.[4]

Demografski podaci[uredi | uredi izvor]

U naselju Guberevac živi 530 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 46,1 godina (45,4 kod muškaraca i 46,8 kod žena). U naselju ima 227 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,85.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 1.448
1953. 1.439
1961. 1.269
1971. 1.055
1981. 918
1991. 755 724
2002. 646 694
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Srbi
  
635 98,29%
Ukrajinci
  
1 0,15%
Jugosloveni
  
1 0,15%
nepoznato
  
8 1,23%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Borivoje M. Drobnjaković, Kosmaj, u Naselja i poreklo stanovništva, knjiga 26, uređuje dr Jovan Erdeljanović, Beograd 1930, 60-61.
  2. ^ Borivoje M. Drobnjaković, Kosmaj, u Naselja i poreklo stanovništva, knjiga 26, uređuje dr Jovan Erdeljanović, Beograd 1930, 61-62.
  3. ^ Rimska rudarska metropola kod Sopota („Večernje novosti”, 6. avgust 2017)
  4. ^ "Politika", 27. jan. 1935
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927, objavjeno (1927 g.), „Napredak Pančevo“
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.), Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]