Dan borca

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dan borca
TipDržavni praznik
Zvaničan nazivDan borca
Uobičajen nazivPraznik ustanka Jugoslavije
ZnačenjeSećanje na sednicu Politbiroa CK KPJ 4. jula 1941.
Ustanovljen26. jun 1956.
Ukinut26. jun 1997.
Obeležava SFR Jugoslavija
 SR Jugoslavija
Datum4. jul

Dan borca (mkd. Ден на борецот; sloven. Dan borcev) poznat i kao praznik ustanka naroda Jugoslavije je bio državni praznik u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) i Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ) koji se 1956. do 1997. praznovao 4. jula.[1][2]

Obeležavao je godišnjicu sednice Politbiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, održane 4. jula 1941. u Beogradu, na kojoj je doneta odluka o podizanju oružanog ustanka. Sastanak je održan u kući Vladislava Ribnikara, koja je posle rata pretvorena u muzej „4. juli“.[1][2]

Za državni praznik Dan borca ustanovljen je 26. juna 1956. odlukom Savezne narodne skupštine i obeležavao se svake godine u čitavoj zemlji.[1][2][3] Ustanovljen je povodom petnaestogodišnjice ustanka, a prilikom obeležavanja prvog Dana borca, predsednik FNRJ Josip Broz Tito je 3. jula 1956. Ordenom narodnog heroja odlikovao Savez boraca Narodnooslobodilačkog rata.[4][5] Ukinut je 26. juna 1997. usvajanjem Zakona o državnim praznicima Savezne Republike Jugoslavije (pošto je Zakon stupio na snagu tek 5. jula, polsednji put je obeležen 4. jula 1997).[6][7]

Povodom Dana borca 4. jula 1958. obeležena je u Dolini heroja na Tjentištu petnaestogodišnjica bitke na Sutjesci, kojoj je prisustvovao i Gamal Abdel Naser, predsednik Ujedinjene Arapske Republike, koji je boravio u poseti Jugoslaviji. Tom prilikom Ordenom narodnog heroja odlikovano je 17 jedinica NOV i POJ i izvršena smotra preživelih boraca.[8][9]

Godine 1960. centralna proslava Dana borca održana je 3. jula u Sremskoj Mitrovici i tom prilikom je Aleksandar Ranković, predsednik Saveza boraca NOR, svečano otvorio spomen-groblje.[10] Dvadesetagodišnjica ustanka 1961. svečano je proslavljena 3. i 4. jula 1961. u Titovom Užicu, gde je na Trgu partizana otkriven spomenik Josipu Brozu Titu.[11][12]

Posle raspada SFR Jugoslavije, postao je državni praznik Savezne Republike Jugoslavije, ali se kasnije obeležavao samo u Republici Srbiji, gde je ukinut 2001. odlukom Vlade Republike Srbije. Praznik se i danas, nezvanično, proslavlja u organizaciji Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR).[13]

Pored Dana borca, koji je obeležavan u čitavoj Jugoslaviji, svaka republika je imala svoj praznik – Dan ustanka, koji se proslavljao u znak sećanja na početak Narodnooslobodilačke borbe na teritoriji te republike:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Vojna enciklopedija 2 1971, str. 334.
  2. ^ a b v Leksikon NOR 1 1980, str. 208.
  3. ^ Službeni list FNRJ 27/56, 27. jun 1956. (PDF). Beograd: Službeni list FNRJ. 1956. 
  4. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 208.
  5. ^ Predsednik Republike odlikovao Savez boraca Ordenom narodnog heroja. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 4. 7. 1956. str. 1—2. 
  6. ^ Četvrti jul — neradan dan. istorijskenovine.unilib.rs. 28. 6. 1997. str. 3. 
  7. ^ Rasprava o 40 predloga zakona. istorijskenovine.unilib.rs. 23. 6. 1997. str. 3. 
  8. ^ Proslava 15-godišnjice bitke na Sutjesci i 4. jula - Dana borca. istorijskenovine.unilib.rs. 4. 7. 1958. str. 1—5. 
  9. ^ „Proslava 15. godišnjice Bitke na Sutjesci: svečana dodela odlikovanja”. foto.mij.rs. n.d. 
  10. ^ Proslava dana borca. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 4. 7. 1960. str. 1. 
  11. ^ Dvadesetogodišnjice ustanka naroda Jugoslavije. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 4. 7. 1961. str. 1—2. 
  12. ^ „Proslava Dana borca u Titovom Užicu: otvaranje zbora, govor predsednika Tita i odlazak”. foto.mij.rs. n.d. 
  13. ^ „Obeležen Dan borca, Brnabićeva i Dačić položili vence”. rts.rs. 4. 7. 2021. 
  14. ^ a b v g d Leksikon NOR 1 1980, str. 210.
  15. ^ Leksikon NOR 1 1980, str. 209.

Literatura[uredi | uredi izvor]