Zaliv Hadson

Koordinate: 60° N 86° W / 60° S; 86° Z / 60; -86 (Hudson Bay)
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zaliv Hadson
Zaliv Hadson, Kanada
LokacijaKanada
Koordinate60° N 86° W / 60° S; 86° Z / 60; -86 (Hudson Bay)
Okean/moreAtlantski okean
Zemlje basenaKanada i Sjedinjene Države
Maks. dužina1.370 km (850 mi) km
Maks. širina1.050 km (650 mi) km
Površina1.230.000 km2 (470.000 sq mi) km2
Maks. dubina270 m (890 ft) m
OstrvaOstrva Hadsonskog zaliva
NaseljaRankinov ulaz, Arvijat, Puvirnituk, Čerčil
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi

Zaliv Hadson (engl. Hudson Bay, ranije Hadsonov zaliv, engl. Hudson's Bay)[1][2] nalazi se u Kanadi između provincija Kvebek, Ontario, Manitoba i teritorije Nunavut.[3] Međunarodna hidrografska organizacija ga smatra za deo Severnog ledenog okeana. Iako to geografski nije očigledno, iz klimatskih razloga smatra se da je ovaj zali rubno more Severnog ledenog okeana. Njime se drenira veoma velika površina, od oko 3.861.400 km2 (1.490.900 sq mi),[4] koja uključuje delove jugoistočnog Nunavuta, Alberte, Saskačevana, Ontarija, Kvebeka, celu Manitobu i delove američkih severnih država Severna Dakota, Južna Dakota, Minesota i Montana. Južni krak zaliva Hudson zove se Džejmsov zaliv.

Opis[uredi | uredi izvor]

Sliv Hadsonovog zaliva

Zaliv je dobio ime po Henriju Hadsonu, Englezu koji je plovio za Holandsku istočnoindijsku kompaniju, a po kome je i reka koju je istražio 1609. godine takođe dobila ime. Zaliv Hadson obuhvata 1.230.000 km2 (470.000 sq mi), što ga čini drugim najvećim vodenim telom koje koristi izraz „zaliv” na svetu (nakon Bengalskog zaliva). Zaliv je relativno plitak i smatra se epikontinentalnim morem, sa prosečnom dubinom od oko 100 m (330 ft) (u poređenju sa 2.600 m (8.500 ft) u Bengalskom zalivu). Dug je oko 1.370 km (850 mi) i širok 1.050 km (650 mi).[5] Na istoku je povezan sa Atlantskim okeanom Hadsonovim moreuzom; na severu, sa Severnim ledenim okeanom u bazenu Foks (koji se ne smatra delom zaliva), i prolazom Fjurija i Hekla.

Hadsonov zaliv se često smatra delom Severnog ledenog okeana:[6] Međunarodna hidrografska organizacija je u svom radnom nacrtu iz 2002.[7] s naslovom Granice okeana i mora definisala Hadsonov zaliv, sa izlazom koji se proteže od 62,5 do 66,5 stepeni severno (samo nekoliko milja južno od Arktičkog kruga) kao deo Arktičkog okeana, tačnije „Pododsek Arktičkog okeana 9.11“. Druge vlasti ga uključuju u Atlantik,[8] delimično i zbog veće povezanosti vode sa tim okeanom.[9][10][11][12][13]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Zaliv je ime dobio po engleskom istraživaču Henriju Hadsonu nakon što je 1610. njegov brod Diskaveri bio zarobljen ledom u njemu. Zaliv Hadson je istorijski neodvojiv od francusko—engleske borbe za Severnu Ameriku tokom 17. i 18. veka. Zaliv je davao pristup velikoj teritoriji za trgovinu krznom koju su obe zemlje htele da kontrolišu. Francuzi koji su se nastanili u dolini Sen Lorena, su više puta slali ekspedicije da bi uklonili trgovačka mesta koja su osnovali Englezi pod okriljem Kompanije Hadsonovog zaliva. Englezi su radili isto sa francuskim trgovačkim mestima. Francuska je sporazuma u Utrehtu predala teritoriju Zaliva Velikoj Britaniji 1713. godine.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Zaliv je dug skoro 1000 km i širok 700 km. Njegova prosečna dubina je 125 metra, ali je plići od 80 metra do 100 km od obale. Počinje da se ledi krajem oktobra i ostaje zaleđen sve do početka juna, međutim ponegde se u ledu stvaraju otvori, čak i kad je zima najhladnija, pod dejstvom vetra. Ulivanje vode iz arktičkih ostrva na severu i brojnih reka među kojima su Čerčil i Nelson, čine da zaliv ima viši nivo nego prosečni nivo mora. Salinitet Zaliva Hadson je niži od proseka svetskih okeana i to pre svega zbog male količine isparavanja jer je najvećim delom godine pokriven ledom, velike količine slatke vode koja se uliva u njega (oko 700 km³ godišnje) i zbog ograničene povezanosti sa Atlantskim okeanom koji ima veći salinitet.

Klima[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Wissenladen – Willkommen”. www.posterwissen.de. 
  2. ^ „Makivik Folding Map” (PDF). Inuit Tapiriit Kanatami. 
  3. ^ „Quebec calls for 'urgent' extension of northern border”. 2015-10-08. Arhivirano iz originala 2015-10-10. g. Pristupljeno 2021-01-24. 
  4. ^ „Canada Drainage Basins”. The National Atlas of Canada, 5th edition. Natural Resources Canada. 1985. Arhivirano iz originala 04. 03. 2011. g. Pristupljeno 24. 11. 2010. 
  5. ^ Private Tutor. Infoplease.com. Retrieved on 2014-04-12.
  6. ^ Wright, John (30. 11. 2001). The New York Times Almanac 2002. Psychology Press. str. 459. ISBN 978-1-57958-348-4. Pristupljeno 29. 11. 2010. 
  7. ^ „IHO Publication S-23 Limits of Oceans and Seas; Chapter 9: Arctic Ocean”. International Hydrographic Organization. 2002. Arhivirano iz originala 2014-02-02. g. Pristupljeno 2017-07-01. 
  8. ^ Calow, Peter (12. 7. 1999). Blackwell's concise encyclopedia of environmental management. Wiley-Blackwell. str. 7. ISBN 978-0-632-04951-6. Pristupljeno 29. 11. 2010. 
  9. ^ Lewis, Edward Lyn; Jones, E. Peter; et al., ur. (2000). The Freshwater Budget of the Arctic Ocean. Springer. str. 101, 282—283. ISBN 978-0-7923-6439-9. Pristupljeno 26. 11. 2010. 
  10. ^ McColl, R.W. (2005). Encyclopedia of World Geography. Infobase Publishing. str. 57. ISBN 978-0-8160-5786-3. Pristupljeno 26. 11. 2010. 
  11. ^ Earle, Sylvia A.; Glover, Linda K. (2008). Ocean: An Illustrated Atlas. National Geographic Books. str. 112. ISBN 978-1-4262-0319-0. Pristupljeno 26. 11. 2010. 
  12. ^ Reddy, M. P. M. (2001). Descriptive Physical Oceanography. Taylor & Francis. str. 8. ISBN 978-90-5410-706-4. Pristupljeno 26. 11. 2010. 
  13. ^ Day, Trevor; Garratt, Richard (2006). Oceans. Infobase Publishing. str. 21. ISBN 978-0-8160-5327-8. Pristupljeno 26. 11. 2010. 
  14. ^ „Arviat A”. Canadian Climate Normals 1981–2010. Environment Canada. Climate ID: 2300MKF. Pristupljeno 2019-10-13. 
  15. ^ „Arviat Climate”. Canadian Climate Data. Environment Canada. Pristupljeno 26. 5. 2017. 
  16. ^ „Churchill A”. Canadian Climate Normals 1981–2010. Environment Canada. Pristupljeno 2019-10-13. 
  17. ^ „Churchill Marine”. Canadian Climate Data. Environment Canada. Pristupljeno 17. 2. 2017. 
  18. ^ „Churchill Climate”. Canadian Climate Data. Environment Canada. Pristupljeno 17. 2. 2017. 
  19. ^ „Coral Harbour A”. Canadian Climate Normals 1981–2010. Environment Canada. Climate ID: 2301000. Pristupljeno 2019-01-24. 
  20. ^ „Canadian Climate Normals 1971–2000”. Environment Canada. Pristupljeno 2019-10-12. 
  21. ^ „Kuujjuarapik Airport”. Canadian Climate Normals 1981–2010. Environment Canada. Pristupljeno 2019-10-12. 
  22. ^ „Rankin Inlet A”. Canadian Climate Normals 1981–2010. Environment Canada. Climate ID: 2303401. Pristupljeno 2019-10-13. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Atlas of Canada, online version.
  • Rondot, Jehan (1994). "Recognition of eroded astroblemes". Earth-Science Reviews 35, 4, pp. 331–365.
  • Wilson, J. Tuzo (1968). "Comparison of the Hudson Bay arc with some other features". In: Science, History and Hudson Bay, v. 2. Beals, C. S. (editor), pp. 1015–1033.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]