Italija (rimska provincija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Italija u doba cara Oktavijana Avgusta

Italija (lat. Italia) pod rimskom vlašću nikada nije bila provincija u užem smislu riječi, nego područje koje je, prvo pod Republikom, a potom pod Carstvom, imalo poseban status.[1] Samo značenje pojma Italija se mijenjalo u rimskom periodu. Na početka se pod tim podrazumijevala samo današnja srednja i južna Italija (ne računajući ostrva kao što su Sicilija i Sardinija). Područje sjeverno od rijeke Rubikon, odnosno današnja sjeverna Italija, je od 3. vijeka p. n. e. organizovano kao provincija Cisalpska Galija, da bi tek krajem 1. vijeka p. n. e. u doba cara Oktavijana Avgusta bila administrativno pripojena Italiji, koja je podijeljena u 11 regija.

Krajem Savezničkog rata, Rim je dozvolio svojim italijanskim saveznicima punopravan status u rimskom društvu i dao rimsko građansko pravo svim italskim narodima.[2] Italija je od svih provincija carstva uživala najveće blagostanje, privrednu i kulturnu razvijenost, odnosno druge blagodati Pax Romana. Međutim, kriza 3. vijeka i sve veći pritisak varvara počinje pogađati Italiju koja gubi primat u odnosu na druge provincije, prije svega na istoku carstva, pogotovo kada je Konstantin Veliki prijestonicu premjestio u Drugi Rim. Italija je, međutim, zadržala svoju jedinstvenu upravnu strukturu i nakon podjele carstva, kada je pripala Zapadu, a i nakon pada samog carstva, pod upravom Odoakra, ostrogotskih kraljeva i kratkotrajnom vizantijskom vlašću. Velika seoba Langobarda 553. godine je, međutim, dovela do stvaranja novih političkih entiteta na tlu Italije, odnosno političke razjedinjenosti koja neće biti uklonjena do ujedinjenja Italije u 19. vijeku.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mommsen, Theodor (1855). History of Rome, Book II: From the Abolition of the Monarchy in Rome to the Union of Italy. Leipzig: Reimer & Hirsel. 
  2. ^ Keaveney, Arthur (1987). Rome and the Unification of Italy. London: Croom Helm. ISBN 9781904675372. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]