Kapela Palatina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kapela Palatina
Centralna apsida sa Hristom Pantokratorom
Centralna apsida sa Hristom Pantokratorom
Centralna apsida sa Hristom Pantokratorom
Informacije
Lokacija Palermo, Sicilija,  Italija
Status završena
Sagrađena 1132.
Osnova trobrodne kapele sa karolinškim prestolom levo i tri apside desno.
Severni brod sa bočnom apsidom u kojoj je mozaik Svetog Petra.
Sveti apostoli Petar i Pavle kojima je kapela posvećena.
Mukarnas na tavanici centralnog broda.
Mozaici u lođi: Avesalom kosom zapleten za grane hrasta (u sredini).
Mozaici u lođi: mitski duh Palermo.

Kapela Palatina (Cappella Palatina) je čuvena kapela koju je 1132. godine dodao kralj Rodžer II (Ruggero II, Roger II) kompleksu Normanske palate u Palermu učinivši je središtem palate. Ulaz u kapelu je preko trema na drugom nivou unutrašnjeg dvorišta Makeda (Cortile Maqueda), koje je uokvireno tremovima u tri nivoa. Dvorište je nazvano po vicekralju koji je naručio njegovu izgradnju u XVI veku.[1]

Enterijer kapele[uredi | uredi izvor]

Kapela je u obliku trobrodne bazilike sa kupolom i višim srednjim brodom kroz čije prozore iznad bočnih brodova prodire svetlost (bazilikalno osvetljenje). Odlikuje se izuzetnim mozaicima, drvenom tavanicom bogato ukrašenom i oslikanom i mermernim inkrustacijama na donjim delovima zidova i podu. Kapela je u centru palate. Izgrađena je iznad stare kapele (sada kripte) iz oko 1080. Kapela Palatina je građena 8 godina, i mnogo duže ukrašavana mozaicima i inkrustacijama. Svetilište je posvećeno svetom Petru i Pavlu. Postoje tri apside što je uobičajeno u vizantijskim hramovima. Osam lukova, po četiri sa svake strane, razdvajaju centralni od bočnih brodova. Lukovi se oslanjaju na granitne stubove sa kapitelima sa akantusovim lišćem. Prostor kapele podeljen je na istočni (oltarski i apsidalni) deo i zapadni (kraljevski). Oba dela su podignuta iznad poda kapele sa po pet stepenika i krunisana su mozaikom Hrista Pantokratora. Tako je u kapeli ostvaren klasični Vizantijski koncept Simfonije - sklada i komplementarnosti između duhovne i svetovne vlasti.

Mozaici[uredi | uredi izvor]

Elegancija mozaika kapele je bez premca zbog izduženih proporcija figura i zatalasanih draperija. Čuveni su i zbog suptilne modulacije boja i osvetljenja. Najstariji su oni koji pokrivaju tambur i kupolu i prikazuju Hrista Pantokratora okruženog arhanđelima i anđelima. Svetlucavi mozaici poprečnog broda, verovatno nastali oko 1140, koji se pripisuju vizantijskim majstorima prikazuju scene iz dela apostolskih. Svaka kompozicija je u ukrašenom okviru koji se ne razlikuje od mozaičkih predstava toga vremena. Nekoliko mozaika su sekularnog karaktera sa motivima orijentalne flore i faune. To je verovatno jedini značajni ostatak sekularnog vizantijskog mozaika sačuvanog do danas.[2]

Ostatak mozaika datira iz sedme i osme decenije XII veka, i urađen je na jednostavniji način i pre je latinska nego grčka predstava verovatno lokalnog zanatlije. Ti delovi su više narativni i ilustrativni nego transcedentalni.

Stilovi kapele[uredi | uredi izvor]

Kapela harmonično objedinjuje različite stilove: normansku arhitekturu, dekoraciju vrata i tavanice bočnih brodova, vizantijsku kupolu i mozaike sa arapskim lukovima i ukrasima tavanice. Na primer, skupine četiri osmokrake zvezde, tipične za muslimanski dizajn, raspoređene su na tavanici tako da formiraju hrišćanski krst. Mukarnas tavanice ima na stotine faceta oslikanih čisto floralnim ili zoomorfnim ukrasima, ali i scenama svakodnevnog života i još neodgonetnutih motiva. Rodžer II od Sicilije takođe je prikazan u faceti. Pod stilskim uticajem iračke, abasidske umetnosti, slike su inovativne po svesnijem shvatanju prostora pri prezentaciji osoba i životinja. Drugi značajni delovi kapele obuhvataju karolinški presto, niski plato za kraljevske prijeme i balkon sa koga je kralj odozgo gledao religijske procesije.

Spoljašnji izgled[uredi | uredi izvor]

U početku, Kapela Palatina je bila zasebna građevina, da bi pri rekonstrukciji Normanske palate postala njen deo. Kao rezultat toga, tri od četiri spoljna zida kapele su unutar palate. Samo jedna južna fasada kapele gleda u dvorište Makeda, čineći njegovu severnu stranu. Ova fasada je lođa iz XVI veka čiji lukovi počivaju na šest stubova sa korintskim kapitelima. Pet stubova napravljeno je od egipatskog granita, a šesti od zelenog mermera. U lođi su sačuvane dve relikvije iz XII veka. Mozaik, na kojem kralj Rodžer II uručuje papsku bulu pevaču Simonu i kamena ploča sa vodenim satom (koji nije očuvan) u čast inauguracije Rodžera II 1142. godine sa prikladnim natpisima isklesanim na grčkom, latinskom i arapskom.

Zidovi lođe su ukrašeni sa šest mozaika s kraja XVIII veka, od kojih su četiri delo Santija Kardinija iz Areca, a preostala dva - Pietra Kazamasima. Po svojim idejama i izradi ovi mozaici ne mogu se porediti sa mozaicima same kapele, ali su od interesa u pogledu fabule. Oni predstavljaju priču o Davidu i Avesalomu: - David oplakuje smrt Avesaloma, (2. Knjiga Samuilova 18: 33-19 7.) - Joav ubija Avesaloma (2. Knjiga Samuila 18: 14-15.) - Avesalomova kosa u granama hrasta (2. Knjiga Samuila 18: 9-10.) - Davidovi ratnici napadaju Izraelce pobunjenike (2. Knjiga Samuila 18: 1-8.) - David prašta Simeju; (2. Knjiga Samuila 19: 16-23.) - Trijumf Davida i njegovih vernih Jevreja.

Iznad dvokrilnih drvenih vrata iz XIX veka, ulaza u kapelu, krajem XVIII veka Pietro Kazamasima uradio je još jedan mozaik, na kojem je mitski duh Palermo (Genio di Palermo), prikazan kao krunisani starac u oklopu kako drži medaljon sa vlasnicima tada vladajućeg kraljevskog para Ferdinanda III i Marije Karoline. Svi mozaici se nalaze na spoljnjem zidu kapele i odražavaju dramatičnu priču o Napuljskoj i Sicilijanskoj kraljevini krajem XVIII veka: invaziji francuskih revolucionarnih trupa, begu kraljevske porodice iz Napulja u Palermo, stvaranju Partenopejske republike u Napulju, ratu između republičke vlade i sanfedista i naknadnoj restauraciji Burbona.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Kapela Palatinum”. SCRIBD. Pristupljeno 24. 1. 2018. 
  2. ^ „Otto Demus: Mozaiki vizantiйskih hramov”. Biblioteka Яkova Krotova. Arhivirano iz originala 22. 11. 2011. g. Pristupljeno 24. 1. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Maguire H. (ed.) : Byzantine Court Culture, from 829 to 1204. Dumbarton Oaks. 2004. ISBN 978-0-88402-308-1.
  • Lowden J. (2003): Early Christian & Byzantine Art. — Phaidon Press, 2003. — Pp. 309-317, ill. 178-185
  • Santoro R. : The Palatine Chapel and Royal Palace. Palermo: Armone Editore. 2010. ISBN 978-88-87663-80-8.
  • DK Publishing (2013): DK Eyewitness Travel Guide: Sicily. 2013. ISBN 978-0-7566-9513-2.