Kijevo (Batočina)

Koordinate: 44° 05′ 32″ S; 21° 04′ 23″ I / 44.092166° S; 21.073166° I / 44.092166; 21.073166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kijevo
Crkva Svete Trojice sagrađena 1939. godine.
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugŠumadijski
OpštinaBatočina
Stanovništvo
 — 2022.Pad 410
Geografske karakteristike
Koordinate44° 05′ 32″ S; 21° 04′ 23″ I / 44.092166° S; 21.073166° I / 44.092166; 21.073166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina187 m
Kijevo na karti Srbije
Kijevo
Kijevo
Kijevo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj034
Registarska oznakaKG

Kijevo je naselje u Srbiji u opštini Batočina u Šumadijskom okrugu. Prema popisu iz 2022. ima 410 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 482 stanovnika).[1]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Teritorija sela Kijevo nalazi se u centralnom delu Srbije. Smeštena je u istočnom predelu Šumadije i nalazi se u južnom delu opštinske teritorije Batočine. Kroz selo protiče Kijevački potok.

Kijevo se nalazi na 187 metara nadmorske visine, na 9 km južno od Batočine, 28 km severno od Kragujevca i 126 km južno od Beograda.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

U turskom popisu sela iz 1739/1741. Kijevo se pominje kao pusto selo pod nazivom Gornje Kijevo što jasno pokazuje da je selo postojalo i ranije. Selo je napušteno kada su u ove krajeve došli Austrijanci. U XVIII veku selo je ponovo oživelo pa je već u Kočinoj krajini imalo učesnika.

U Prvom srpskom ustanku prilikom oslobađanja ovih krajeva, u bici kod Batočine Karađorđe je na Kijevačkom potoku između Kijeva i Dobrovodice pobedio Turke. U okršaju je palo oko četristo Turaka. U bici su poginuli i Musein Ganić i Jusuf-aga Klimentić.

Na prvom popisu nakon završetka Drugog srpskog ustanka 1818. Kijevo je imalo 15. domaćinstva sa 40 haračkih glava. Posle oslobođenja Kijevo je do 1874. zajedno sa Dobrovodicom i Žirovnicom činio istu opštinu. Prvo je sedište bilo u Dobrovodici, a zatim u Kijevu. Zbog višegodišnjeg sukoba došlo je do razilaženja. Prvo su 1869. godine Kijevo i Dobrovodica tražili odvajanje od Žirovnice, ali se Žirovnica tome usprotivila. kasnije je Žirovnica zahtevala odvajanje pa su Kijevo i Dobrovodica formirali opštinu Kijevo.

Kijevci su učestvovali u ratovima od 1912–1918, kada je iz ovog sela poginulo 60 boraca. Spomen-crkva je osvećena u junu 1939.[3]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Kijevo živi 456 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,7 godina (43,7 kod muškaraca i 47,5 kod žena). U naselju ima 164 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,35.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 983
1953. 952
1961. 878
1971. 911
1981. 786
1991. 699 624
2002. 549 598
2011. 482
2022. 410
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
548 99,81%
Crnogorci
  
1 0,18%
nepoznato
  
0 0,0%

Poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Poljoprivreda je vodeća privredna grana po obimu proizvodnje kao i po zaposlenosti lokalnog stanovništva.

Stočarstvo je najznačajnija grana proizvodnje u poljoprivredi u Kijevu. Stočarstvo je najtraženiji deo poljoprivrede, jer njeni proizvodi (meso, mast, mleko, jaja) spadaju u glavne prehrambene proizvode stanovništva. Seljak sitnog poljoprivrednog gazdinstva u Kijevu je svaštar, gaji više vrsta stoke. Gaji goveda, svinje, ovce, konje i živinu.

Školstvo[uredi | uredi izvor]

Osnovna škola „Sveti Sava“

Kao i druga sela i Kijevo je slalo svoje đaku u Manastiru Grnčarica. Godine 1891. Kijevci su zatražili posebnu školu i plan zgrade poslali na odobrenje. Protiv ovoga su ustali Dobrovodičani koju su slali decu u školu u Batočinu. Kijevci nisu mogli da podignu zgradu za novu školu, već su kupili kafanu Miladina Milojevića. Nakon popravki komisija je 19. avgusta 1892. dozvolila korišćenje ove zgrade za školu. Škola je počela da radi 1. septembraa 1892. godine.

Danas u Kijevu postoji izdvojeno odeljenje osnovne škole „Sveti Sava“ Batočina. Škola je četvororazredna i u njoj predaje jedan učitelj. Takođe u Kijevu postoji izdvojeno odeljenje dečjeg vrtića „Poletarac“ iz Batočine.

Verske prilike[uredi | uredi izvor]

Crkva Svete Trojice u Kijevu sagrađena je i osveštena na Đurđevdan 6. maja 1939. godine. Ideju za podizanje crkve dao je Arhimandrat manastira Hilandar Rafailo Stevanović koji je dve godine ranije umro u Manastiru Žiča. Prilikom osvešćenja crkve u grobnicu su spuštene kosti poginulih srpskih ratnika koji su stradali u ratovima 1912 – 1918. godine. Pored meštana koji su prilozima pomogli podizanje crkve, svoj doprinos dala je i država. Za zidanje je bio zadužen preduzimač Janićije Milošević iz Kragujevca. U čast ovog događaja poopodne je upriličeno narodno veselje.[6]

Sport[uredi | uredi izvor]

U Kijevu je postoj fudbalski klub Mladost koji se sa prekidima takmiči u nižim ligama. Preko leta se tradicionalno organizujovao turnir u malom fudbalu, ali se poslednjih godina prestalo sa tom tradicijom.


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Popis u Srbiji prema polu i starosti po naseljima”. stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 1. 2024. 
  2. ^ Razdaljina na sajtu www.udaljenosti.com
  3. ^ "Politika", 15. jun 1939
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Odjek Šumadije“, 15 maj 1939.
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jeremija D. Mitrović, Batočina i okolina u prošlosti, Kragujevac 1976.
  • Živojin Andrejić, Batočina sa okolinom, Batočina 1988.
  • Dr Dragoljub B. Milanović, Opština Batočina, Beograd 2006.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]