Лаванда

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lavandula angustifolia
Lavandula angustifolia
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
L. angustifolia
Binomno ime
Lavandula angustifolia
Mill.

Lavanda ili lavandula, despik, ženski despik (lat. Lavandula angustifolia) je biljka iz porodice usnatica (Lamiaceae).

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Raste kao nizak žbun visine 50-80 cm. Stabljike su mnogobrojne, dlakave i četvorougaone. Listovi su linearno-šiljasti, sedeći (bez lisnih drški) i naspramno su raspoređeni. Cvetovi su sitni i sakupljeni u klasolike cvasti i jako lepe ljubičaste boje zbog čega se gaji i kao ukrasna biljka. Cvetovi kao i čitava biljka su izuzetno prijatno mirišljavi. Zbog dugotrajnog i jedinstvenog mirisa lavanda je danas u domaćinstvu jedna od najviše upotrebljavanih aromatičnih biljaka.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

U Srbiji lavanda [1]nije autohtona vrsta pa se često gaji kao lekovita i dekorativna biljka, pogotovo uspešno u Sićevačkoj klisuri.

Od lavandule se kao droga koristi osušen cvet i etarsko ulje koje prepisuje naša farmakopeja. Cvet se bere pre nego što biljka procveta, a etarsko ulje se dobija destilacijom vodenom parom iz sveže biljke.

Osušeni cvet se može koristiti kao čaj kod poremećaja raspoloženja, zamora, nesanice, lošeg varenja - nadimanja i grčeva. Osušen cvet i grančice se vrlo uspešno koriste u kupkama (20-100 g na 20l vode) kao i insekticid - u ormarima sa rubljem odbijaju moljce.

Za spoljnu upotrebu koristi se etarsko ulje kod poremećaja periferne cirkulacije pa se dodaje preparatima koji se utrljavaju u kožu. Od etarskog ulja lavande pripremaju se preparati koji se koriste kao zaštita od ujeda komaraca bilo da se upotrebljavaju u specijalnim lampama ili nanose direktno na kožu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Lavanda. Vodič za početnike. - Balavander Cosmetics” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-11-27. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistočne Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd, IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]