Mala palata u Parizu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mala palata
Mala palata, 2010.
Mala palata, 2010.
Mala palata, 2010.
Informacije
Lokacija Francuska 8. arondisman, Pariz
Status istorijski spomenik od 1975.
Sagrađena 1900.
Korišćenje izložbeni prostor, muzej
Kompanije
Arhitekta Šarl Žiro
Fasada Male palate
Mala palata 1900.

Mala palata (Petit Palais) je umetnički muzej u 8. arondismanu Pariza u Francuskoj. Izgrađena je za Svetsku izložbu 1900. U njoj se danas nalazi Muzej lepih umetnosti grada Pariza (Musée des beaux-arts de la ville de Paris). Mala palata se nalazi preko puta Velike palate na aveniji Vinston Čerčil.[1][2] The other façades of the building face the Seine and Avenue des Champs-Élysées.[2] Ostale fasade zgrade okrenute su prema Seni i Jelisejskim poljima.

Mala palata je jedan od 14 muzeja grada Pariza koji su od 1. januara 2013. godine u javnoj korporaciji Pariski muzeji. Francusko Ministarstvo kulture navodi ga od 1975. godine kao istorijski spomenik.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Konkurs[uredi | uredi izvor]

1894. godine održano je takmičenje za Izložbu 1900. godine. Palata industrije sa Svetske izložbe 1855. godine smatrana je neprikladnom i trebalo je da bude zamenjena nečim novim za Izložbu 1900. godine. Arhitekte su imale mogućnost da rade sa Palatom industrije šta žele (menjaju, ruše ili zadržavaju). Na kraju je Šarl Žiro pobedio na takmičenju i sagradio Malu palatu kao jednu od zgrada koje su zamenile Palatu industrije. Izgradnja je započela 10. oktobra 1897. godine, a završena je aprila 1900. godine. Ukupni troškovi u vreme izgradnje bili su 400.000 funti.[4][5] The construction of the Petit Palais began on October 10, 1897 and was completed in April 1900. The total cost of the Petit Palais at the time of the construction was 400,000 pounds.[4]

Inspiracija[uredi | uredi izvor]

Šarl Žiro se u velikoj meri oslanja na francuski stil kasnog 17. i početka 18. veka za Malu palatu. Pored toga, njegovo delo, kao što je kupolasti centralni trem i trostruke arkade, podseća na staje u Šantiliju.[4] Additionally his work, such as the domed central porch and the triple arcade, has many references to the stables at Chantilly.[4]

Plan zgrade[uredi | uredi izvor]

Pogled sa Ajfelovog tornja na Veliku i Malu palatu

Žiroov plan za palatu imao je minimalne promene od dizajna do izvođenja.[1] Plan je bio originalan i savršeno se uklapao u dato mesto.[4] Mala palata je trapezoidnog oblika sa većom stranom kao glavnom fasadom okrenutom ka Velikoj palati.[1] Oblik zgrade formira polukružno dvorište u centru.[1] The building’s shape makes a semi-circular courtyard at the center.[1]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Malu palatu u stilu lepih umetnosti dizajnirao je Šarl Žiro,[2] i nalazi se oko osmokružnog dvorišta i bašte, slično kao i Velika palata. Njegovi jonski stubovi, veliki trem i kupola su kao kod Palate invalida preko reke. Zabat koji prikazuje grad Pariz okružen muzama delo je vajara Žana Antoana Anžalbera.[4]

Mala palata je izgrađena da bude trajna zgrada koja će nakon izložbe postati stalni muzej likovne umetnosti.[6] Materijali zgrade - kamen, čelik i beton, kao i dekoracija, pokazali su da je palata izgrađena da bude postojana.[6]

Spoljašnjost[uredi | uredi izvor]

Glavna fasada[uredi | uredi izvor]

Ulaz

Glavna fasada zgrade okrenuta je ka Velikoj palati.[1] Fokusna tačka fasade je centralni ulaz.[4] Dva krila okružuju glavni ulaz. Ova krila, nastavljajući se do krajnjih paviljona na uglovima, ukrašena su samostojećim stubovima koji uokviruju visoke prozore.[4]

Paviljoni[uredi | uredi izvor]

Spoljašnjost paviljona je ukrašena lučnim prozorima sa bočne strane prema zadnjim fasadama. Ovi veliki prozori pružaju bočno osvetljenje za spoljne tri galerije unutrašnjosti muzeja.[4]

Dekoracija[uredi | uredi izvor]

Spoljašnjost Male palate ukrašena je mnogim savremenim skulpturama.[4] Nekoliko čuvenih vajara tog vremena radilo je na spoljnoj dekoraciji zgrade.[4]

Enterijer[uredi | uredi izvor]

Dvorište[uredi | uredi izvor]

Pogled na vrt

Trapezoidni oblik palate čini otvoreno područje u centru zgrade.[1] Ovo zatvoreno područje stvara polukružno, peristilirano dvorište.[1][4] Arhitektura dvorišta sadržala je mnogo različitih arhitektonskih elemenata.[2] Elegantno dvorište smatra se stilom lepih umetnosti zbog „simetrične kompozicije“ i „bogate dekoracije u visokom reljefu“.[2][4] Dupli stubovi izrađeni od ružičastog granita i pozlaćene bronze okružuju dvorište.[1][4] Iako se dvorište nalazi u centralnom delu palate, njegova svrha je bila da posetiocima pruži opuštajući prostor.[2]

Muzej[uredi | uredi izvor]

Unutrašnjost Male palate

Muzej je podeljen na dva nivoa sa dve serije prostorija koje paralelno idu i nalaze se u susedstvu.[1][6] Unutrašnjost palate dizajnirana je da stvori izložbene prostore prilagođene svim aspektima kolekcije. Ulazna rotonda i glavna galerija bile su posebno velike. Podovi su obloženi mozaicima, zidovi su obloženi mermerom, a kupola i svodovi ispunjeni su alegorijskim slikama.[4]

Izložbe[uredi | uredi izvor]

Eksponati smešteni u Maloj palati tokom Izložbe prikazivali su Istoriju umetnosti od početka do sadašnje ere.[1] Istorija francuske umetnosti od 1800 - 1900. godine pokazala je faze razvoja.[2][6] Unutrašnja galerija izlagala je „neprocenjivo blago u slonovači, tapiseriji, metalnim radovima, nakitu i porcelanu prikupljenim iz najvažnijih francuskih kolekcija“.[2] Spoljna galerija bila je kolekcija kraljevskog francuskog nameštaja. [2]

Eksponati su podeljeni u odeljke: Dituit kolekcija srednjovekovnih i renesansnih slika, crteža i umetničkih predmeta;[6] Tuk kolekcija nameštaja iz 18. veka i kolekcija slika grada Pariza. U muzeju su izložene slike slikara kao što su Rembrant, Rubens, Nicola Pusen, Klod Loren, Fragonar, Iber Rober, i izuzetna kolekcija slika i skulptura iz 19. veka: Engr, Žeriko, Delakroa, Kurbe, Mone, Sisli, Pisaro, Sezan, Modiljani, Majol, Roden itd. Tu je i relativno mala, ali značajna kolekcija drevne grčke i rimske umetnosti i hrišćanskih ikona za koje je prvo i jedino umetničko delo 21. veka muzeja nabavljeno 2019. godine (Les Martyrs de Libye, Nikola Sarić).[7]

Reakcije i uticaj u inostranstvu[uredi | uredi izvor]

U celini, arhitektura Izložbe 1900. godine nije dobro prihvaćena,[5] međutim, reakcije na Malu palatu su uglavnom bile pozitivne.[2] Neki ljudi su čak tvrdili da je Mala palata imala „moć da obrazuje um dok ugađa čulima“.[8] Belgijski kralj Leopold II bio je veoma impresioniran Žiroovim izvođenjem Male palate. Ovo divljenje započelo je „plodnu saradnju između monarha i arhitekte“.[4] Žirou je naloženo da izgradi nekoliko građevina, uključujući: „Trijumfalni luk u Briselu, proširenja u Kraljevskom zamku Laeken i kolonadu na obali u Ostendeu“.[4] Mala palata je poslužila kao model za druge javne zgrade, posebno za Kraljevski muzej za Centralnu Afriku smešten u Tervurenu, u Belgiji;[4] i Muzej likovnih umetnosti u Santijagu,u Čileu.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j Anderson, A (1900). „The Paris Exhibition Buildings”. Architectural Review. 7: 28—37. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z i Iwarere, Sesan (2005). Gournay, Isabelle; McEvoy, Jean, ur. „Paris 1900: Petit Palais”. World's Fairs: Social and Architectural History. Maryland: University of Maryland Libraries. 
  3. ^ Petit Palais, actuellement musée des Beaux-Arts de la Ville de Paris
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o Worsdale, Derrick (1978). „The Petit Palais des Champs-Elysees; Architecture and Decoration”. Apollo. 106: 207—11. 
  5. ^ a b Mattie, Erik (1998). World's Fairs. Princeton NJ: Princeton Architectural Press. 
  6. ^ a b v g d „Capital Chic: Apollo talks to Christophe Leribault, director of the Petit Palais, on the eve of the opening of ‘Paris 1900. Apollo. 179: 25—26. 2014. 
  7. ^ „Les Martyrs de Libye”. Pristupljeno 4. 3. 2020. 
  8. ^ Butler, Herbert (1901). „The Palaces of Fine Arts”. The Art Journal. 41: 43—48. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]