Manastir Petkovica kod Šapca

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Petkovica
Manastir Petkovica
Opšte informacije
MestoPetkovica
OpštinaŠabac
Država Srbija
Vreme nastanka13. vek
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
VlasnikEparhija šabačka, upravnik igumanija Vera Mićić
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
www.vaza.co.rs

Manastir Petkovica je ženski manastir pripada Eparhiji šabačkoj Srpske pravoslavne crkve. Nalazi se na teritoriji Grada Šapca u ataru istoimenog sela. Potiče iz druge polovine 13. veka, čiji nastanak narodno predanje vezuje za kralja Dragutina.[1][2]

Manastir predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.

Starešina manastira je igumanija mati Vera (Mićić), sa sestrinstvom na čelu od 5. januara 2006. godine.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Dolaskom Turaka na ovo područje (1521. godine), manastir je opusteo, ali samo privremeno. Već 1561. godine u manastirsku crkvu dolazi zvornički episkop Pavle, što dokazuje da manastir živi. Po zapovesti ovog mitropolita ovde je 1576. pisan jedan tipik. U ovom se manastiru zamonašio segedinski mitropolit Georgije, koji je 1579. i 1581. dao crkvi priloge u knjigama. Petkovica se spominje i u 16. i17. veku tokom kojih je postojala i radila prepisivačka škola, a kada su Austrijanci preuzeli od Turaka ove krajeve 1718. godine, u manastiru je bila škola za spremanje sveštenika. Tokom ustanka, posle Boja na Mišaru, Turci su popalili crkve i manastire po Mačvi, a među njima i manastir Petkovicu. Odmah posle oslobođenja od Turaka manastir je obnovljen, ali ponovo strada u Prvom i Drugom svetskom ratu.

Izgled manastira[uredi | uredi izvor]

Sadašnji manastir je sagrađen krajem 19. veka na starijem kultnom mestu. Izveden je pod uticajem moravske stilske škole, kao izdužena građevina trikonhalne osnove sa tri prostrane apside na istoku, dve pevničke i jednom oltarskom koje su spolja poligonalne a iznutra polukružne. Na spoju apsida uzdiže se osmostrana kupola. Iznad priprate sa galerijom, dosta manjom u odnosu na naos, uzdiže se visoki zvonik. U oltarskom prostoru definisani đakonikon i proskomidija u obliku izduženih i lučno zasvedenih niša sa južne i severne strane. Drvena oltarska pregrada manjih dimenzija bogato je ukrašena duborezom na kome dominiraju biljni motivi. Ikone se pripisuju Nikoli Markoviću, s izuzetkom bočnih dveri koje su iz kasnije faze.

Fasadne površine omalterisane i okrečene u belo oživljene su soklom od tesanih granitnih blokova krovnim horizontalnim vencem koji teče duž cele građevine i plitkim palastrima međusobno povezanim arkadama. Na svim zidnim platnima, osim zapadnog, postavljeni su izduženi prozorski otvori u obliku lučno zasvedenih monofora. Na zapadnoj fasadi, pored toga što je glavni portal naglašen posebnom konstukcijom sa zabatom, ističe se završni timpanon oivičen sa svih strana profilisanim vencem.

Dvospratni zvonik koji nadvisuje zapadnu fasadu ukrašen je pilastrima na ivicama i horizontalnim vencima u vrhu. u Donjoj etaži su postavljene četiri monofore, a u gornjoj četiri manja i udvojena prozora.[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „TO Šabac”. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 27. 10. 2013. 
  2. ^ Manastir Petkovica - letopis
  3. ^ Gubelić, Mirjana Čvorić (2019-10-27). „ČUDOTVORNA PETKOVICA – PUT PUN ODRICANjA JE JEDINI I PRAVI”. Distrikt (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-09-07. 
  4. ^ Zavod za zaštitu spomenika Valjevo

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Napomena: Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa http://vaza.co.rs. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2013110510010149.