Miroslav Toholj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miroslav Toholj
Datum rođenja(1957-04-11)11. april 1957.
Mesto rođenjaLjubinjeFNR Jugoslavija
Datum smrti23. jul 2021.(2021-07-23) (64 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija
Politička strankaSrpska demokratska stranka

Miroslav Toholj (Ljubinje, 11. april 1957Beograd, 23. jul 2021) bio je srpski književnik, političar i nekadašnji ministar informisanja u Vladi Republike Srpske.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen u Ljubinju 11. aprila 1957. godine. Srednju školu završio je u Trebinju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta Komenskog u Bratislavi od 1980. do 1983. apsolvirao je lektorske studije slovačkog jezika i kulture. Kraće vrijeme radio je kao saradnik u IP "Svjetlost".[1] Radio je kao sekretar u Udruženju književnika SR BiH (1984-1988). Pokrenuo je i uređivao u Sarajevu nedeljnik Javnost (1990-1995), jedan je od osnivača Srpske demokratske stranke, član Glavnog i Izvršnog odbora, potpredsednik Političkog savjeta.

Do početka rata 1992. živeo je u Sarajevu, od 1992. do 1997. na Palama kod Istočnog Sarajeva, gde je bio član srpskog političkog rukovodstva i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata, od januara 1993. do decembra 1995. godine, bio je ministar informisanja Republike Srpske, a posle rata kraće vreme ministar bez portfelja i generalni direktor Srpske radio-televizije. Na prvim poslijeratnim parlamentarnim izborima izabran je za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Od 1998. živio je u Beogradu. Decembra 2015. izabran je za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske. Preminuo je 23. jula 2021. u Beogradu.[2]

Nosilac je Ordena Njegoša I i II reda, Srebrnog grba Republike Srpske i Oktobarske spomenice 1991.[3]

Književni rad[uredi | uredi izvor]

U 22. godini, još kao student, objavio je roman napisan neobičnim jezikom i stilom, koji ga je svrstao u red najzanimljivijih mlađih jugoslovenskih pisaca i donio mu godišnju nagradu izdavača. Dvije godine kasnije, isti sarajevski izdavač objavio mu je knjigu novela povodom koje je književna kritika predstavila Toholja kao najizrazitijeg postmodernog autora u SR BiH. I ova knjiga nagrađena je godišnjom nagradom "Svjetlosti" za najbolju knjigu i godišnjom nagradom Književne omladine BiH.

Godine 1986. beogradski izdavač "Filip Višnjić", u poznatoj biblioteci "Albatros", objavio je Toholjev roman "Gospodar srca", za koji je dobio nagradu Udruženja književnika BiH za najbolje književno djelo i nagradu Zajednice kulture grada Sarajeva. Naredni Toholjev roman "Stid" štampan je takođe u Beogradu, a žiri ga je uvrstio u najuži izbor za NIN-ovu nagradu. U završnom glasanju bio je drugoplasirani, a pojedini dijelovi romana prevedeni su i štampani na stranim jezicima. Toholjeva dvotomna "Crna knjiga - patnje Srba u BiH 1992–1995." nagrađena je specijalnim priznanjem za izdavački poduhvat na Salonu knjiga u Novom Sadu 2001. godine.

Roman "Kuća Pavlovića" nagrađen je 2002. nagradom "Branko Ćopić", koju dodjeljuje Ćopićeva zadužbina pri SANU. Knjiga pripovjedaka "Mala Azija i priče o bolu" nagrađena je 2003. nagradom Zadužbine "Ivo Andrić", a "Venčanje u vozu" nagradom "Borisav Stanković" za najbolju knjigu proze objavljenu 2007. na srpskom jeziku. Roman "Zvona za Trojicu" nagrađen je nagradama "Svetozar Ćorović" i godišnjom nagradom revije "Zbilja" 2012. godine. O književnom djelu ovog pisca objavljeno je više od stotinu studija, prikaza i osvrta, u kojima se iz različitih aspekata ukazuje na njegove stilske, jezičke, tematske i strukturalne osobenosti.

Krajem decembra 2015. Toholju je dodijeljeno nacionalno priznanje "Vukova nagrada" za "dugogodišnji doprinos razvoju kulture i odanost vukovskim idealima".

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada Svjetlosti za prvu objavljenu knjigu (1980)
  • Nagrada Svjetlosti za najbolju knjigu (1982)
  • Nagrada Književne omladine BiH za najbolju knjigu (1982)
  • Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH za roman „Gospodar srca“ (1988)
  • Godišnja nagrada kulturne zajednice grada Sarajeva za roman „Gospodar srca“ (1988)
  • Specijalna nagrada 7. salona knjige u Novom Sadu za „Crnu knjigu“ (2001)
  • Nagrada Zadužbine Branko Ćopić za roman „Kuća Pavlovića“ (2002)[4]
  • Nagrada Ivo Andrić za knjigu „Mala Azija i priče o bolu“ (2003)
  • Nagrada Borisav Stanković za knjigu „Venčanje u vozu“ (2008)[5]
  • Nagrada Svetozar Ćorović za roman „Zvona za Trojicu“ (2011)[6]
  • Godišnja nagrada revije Reality (Zbilja) za prozu (2011)
  • Vukova nagrada (2015)
  • Orden Njegoša prvog reda
  • Orden Njegoša drugog reda
  • Srebrni grb Republike Srpske (1991—2013)
  • Oktobarska spomenica 1991 (2015)

Dela[uredi | uredi izvor]

Romani[uredi | uredi izvor]

  • To sniva lamparija (1979)
  • Gospodar srca (1987)
  • Stid (1989)
  • Kuća Pavlovića (2001)
  • Zvona za Trojicu (2010)
  • Sestre (2013)

Knjige pripovedaka[uredi | uredi izvor]

  • Apotekarkin raj i muške stvari (1981)
  • Mala Azija i priče o bolu (2002)
  • Venčanje u vozu (2007)
  • Otgadaй - kto pogib (izbor) (Tver-Moskva, 2013)
  • Vrsta koja izumire (izbrane pripovetke) (2016)

Eseji[uredi | uredi izvor]

  • Razmišljanja pod pritiskom (2008)
  • Nedelje neopevanog jada (2012)

Publicistička dela[uredi | uredi izvor]

  • Crna knjiga – patnje Srba u Bosni i Hercegovini 1992-1995
  • Sveti ratnici i rat u Bosni i Hercegovini (2001)
  • Noćna pošta – prepiska sa Radovanom Karadžićem 1996-2004 (2008)

O piscu[uredi | uredi izvor]

  • Toholj – o ratu i književnosti (Jovan Janjić)(1996)
  • Tamna lepota brisanog prostora – Proza Miroslava Toholja (Aneksandar Dunđerin)(2016)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Preminuo književnik Miroslav Toholj”. RTRS. 23. 7. 2021. Pristupljeno 23. 7. 2021. 
  2. ^ „ODLAZAK SRPSKOG KNJIŽEVNIKA: Preminuo Miroslav Toholj”. Večernje Novosti. 23. 7. 2021. Pristupljeno 23. 7. 2021. 
  3. ^ „Miroslav Toholj”. ANURS. Pristupljeno 23. 7. 2021. 
  4. ^ „Preminuo književnik Miroslav Toholj”. Politika Online. Pristupljeno 2024-01-28. 
  5. ^ „Podsećanje na dosadašnje dobitnike Borine nagrade”. VRANJENEWS (na jeziku: srpski). 2021-04-06. Pristupljeno 2024-01-28. 
  6. ^ „Nagrada „Svetozar Ćorović“ uručena Miroslavu Toholju”. Radio-televizija Republike Srpske. 24. 9. 2010. Pristupljeno 26. 9. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]