Opšti izbori u Bosni i Hercegovini 2014.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Opšti izbori u Bosni i Hercegovini 2014. održani su 12. oktobra 2014. godine. Na izborima su birani članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, poslanici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske, narodni poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kao i predstavnici za skupštine kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine[1]. Raspisani su odlukom Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, 15. maja 2014. godine, na osnovu Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

Na ovim izborima ukupno se biralo 518 nosilaca mandata. Učestvovalo je 98 političkih subjekta. Od toga 50 političkih stranaka, 24 koalicije i 24 nezavisna kandidata. Na listama političkih subjekata bilo je ukupno 7.748 kandidata, od kojih su 3.276 ili 42% bile žene, a 4.472 ili 58% muškarci. Ukupno je registrovano 3.278.908 birača, od kojih 3.216.177 u BiH i 42.139 u inostranstvu. Lokalne (opštinske i gradske) izborne komisije akreditovale su oko 50.000 posmatrača političkih subjekata, dok je Centralna izborna komisija akreditovala 5.760 posmatrača, među kojima su bila i 552 međunarodna posmatrača.[2]

Politička situacija[uredi | uredi izvor]

Nakon opštih izbora 3. oktobra 2010. Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (SDP) Zlatka Lagumdžije je postala najveća stranka u FBiH, dok je u RS Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika odneo pobedu na svim nivoima (predsednik RS i Narodna skupština). Međutim nemogućnost političkog dogovora i neostvarenje presude Sejdić-Finci na nivou FBiH i BiH između glavnih stranaka je prouzrokovalo višemjesečnu političku krizu.

Tokom pregovora formirana su dva neformalna bloka: jedan koji je okupljao pretežno bošnjačke i centralističke stranke a drugi srpsko-hrvatske autonomističke partije. U prvom bloku su bili Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, Stranka demokratske akcije (SDA), Hrvatska stranka prava Bosne i Hercegovine (HSP) i Narodna stranka Radom za boljitak (NSRB). U drugom bloku su se našli Savez nezavisnih socijaldemokrata, Srpska demokratska stranka (SDS), Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) i Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990). Budući da je novi predsedavajući Savjeta ministara morao biti iz reda hrvatskog naroda prvi blok je kandidovao za predsedavajućeg Hrvata iz SDP-a Slavka Kukića, dok je drugi blok tražio da premijer bude član HDZ-a BiH, budući da je ta stranka na izborima dobila najviše hrvatskih glasova.

U FBiH koalicija SDP-SDA-HSP-NSRB je formirala vladu na čelu sa Nerminom Nikšićem (SDP) u martu 2011. Međutim, predstavnika Hrvata de fakto nije bilo jer su HDZ BiH i HDZ 1990 ostali u opoziciji.

Kriza je okončana tek u decembru 2011. i 12. januara 2012. Hrvat Vjekoslav Bevanda (HDZ BiH) je formirao Savjet ministara u kojem su se našle SDP, SNSD, SDA, SDS, HDZ BiH i HDZ 1990[3][4].

Uništena zgrada kantonalne vlade u Tuzli nakon bošnjačkih protesta.

Već u jesen 2012. razdor na relaciji SDP-SDA je izazvao novu blokadu: na nivou BiH SDP je smijenila ministre SDA i na njihovo mesto su ušli predstavnici SDP-a i Saveza za bolju budućnost BiH (SBB) Fahrudina Radončića (koji je imenovan za ministra bezbednosti). Na nivou FBiH SDA, HSP i NSRB su bojkotovale rad vlade i parlamenta i onemogućili SDP-u da promeni sastav vladajuće koalicije koji je želeo da formira novu vladu sa SBB-om i hrvatskim strankama[5].

Skoro permanentna politička kriza u FBiH je bila glavni motor nemira koji su usledili početkom 2014. godine. Prvi protesti počeli su 4. februara u Tuzli, nemiri su ubrzo prošireni i na ostale gradove sa bošnjačkom većinom. Demonstranti su, između ostalog, zapalili zgradu Predsedništva BiH, kao i zgrade vlada kantona Sarajevo, Tuzla i Zenica. U Republici Srpskoj su nekoliko puta organizovani protesti podrške od strane bošnjačkih udruženja i nevladinih organizacija, ali nisu zabeleženi nemiri[6]. Bošnjačka nacionalistička ideja "unitarne Bosne" je bila glavni zahtjev protestanata i tzv. grupe UDAR[7]. Nemiri su utihnuli u martu-aprilu.

Politička posledica ove situacije je bila smjena ministra bezbednosti i lidera SBB-a Radončića, koju su podržale vladajuće partije i SDA. Radončićeva smjena je međutim označila i izlazak SBB-a iz vlasti, kao i gubitak većine u Predstavničkom domu od strane Bevandinog Savjeta ministara[8].

Stranke i kandidati[uredi | uredi izvor]

Predsjedništvo BiH[uredi | uredi izvor]

Za izbore za Predsjedništvo BiH prijavljeno je 17 kandidata[9].

Kandidati za izbor bošnjačkog člana su: Sefer Halilović (BPS), Fahrudin Radončić (SBB BiH), Džebrail Bajramović (SD BiH), Mustafa Cerić (nezavisni), Bakir Hadžiomerović (SDP BiH), Bakir Izetbegović (SDA), Emir Suljagić (DF), Adil Žigić (nezavisni), Mirsad Kebo (nezavisni) i Halil Tuzlić (nezavisni)[9].

Kandidati za izbor hrvatskog člana su: Dragan Čović (HDZ BiH), Živko Budimir (SPP), Anto Popović (DF) i Martin Raguž (HDZ 1990)[9].

Kandidati za izbor srpskog člana su: Mladen Ivanić (koalicija SzP), Goran Zmijanjac (SPP) i Željka Cvijanović (koalicija SNSDDNSSP)[9].

Federacija BiH[uredi | uredi izvor]

U bošnjačko-bosanskom taboru glavne politički subjekti koji se takmiče na izborima za Predstavnički dom BiH, Predstavnički dom FBiH i u skupštinama kantona, su vladajući SDP BiH Zlatka Lagumdžije, SDA koju de fakto vodi Bakir Izetbegović, SBB BiH Fahrudina Radončića a tu su još i SBiH, BPS, BOSS, HSP BiH-DSI i NSRB[9]. Među novijim političkim subjektima nalaze Demokratski front (nastao iz rascjepa od SDP-a) Željka Komšića i Stranka pravde i povjerenja (nastala iz rascjepa od HSP-a BiH i koja je u koaliciji Zajedno za promjene sa SDU-om i DNZ-om) Živka Budimira[9].

U hrvatskom taboru se nalaze s jedne strane koalicija okupljena oko Hrvatskog narodnog sabora BiH koju čine: Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, Hrvatska seljačka stranka, Hrvatska hrišćansko-demokratska unija BiH, Hrvatska stranka prava dr Ante Starčević BiH i Hrvatska stranka prava Herceg-Bosne[10] a s druge strane Hrvatska demokratska zajednica 1990[9].

Republika Srpska[uredi | uredi izvor]

U RS-u se suprotstavljaju dve koalicije. Vladajući SNSD Milorada Dodika je u koaliciji sa DNS-om i SP-om[11]. Ova koalicija je kandidovala Milorada Dodika za predsednika RS[9]. Opozicija se ujedinila i stvorila koaliciju Savez za promjene[12], koju su sastavile Srpska demokratska stranka, Partija demokratskog progresa, Narodni demokratski pokret, Srpska radikalna stranka Republike Srpske, Partija ujedinjenih penzionera i Stranka socijalne sigurnosti srpskih boraca. SzP je kandidovao Ognjena Tadića za predsednika RS[9].

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Predsjedništvo BiH[uredi | uredi izvor]

Bošnjački član[uredi | uredi izvor]

Kandidat Stranka/Koalicija Glasovi %
Bošnjački član Predsjedništva BiH
Bakir Izetbegović Stranka demokratske akcije 247.235 32,86
Fahrudin Radončić Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine 201.454 26,78
Emir Suljagić Demokratski front 114.334 15,19
Bakir Hadžiomerović Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine 75.369 10,01
Sefer Halilović Bosanskohercegovačka patriotska stranka 66.230 8,80
Mustafa Cerić Nezavisan 33.882 4,50
Džebrail Bajramović Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine 5.041 0,67
Mirsad Kebo Nezavisan 3.893 0,51
Halil Tuzlić Nezavisan 3.162 0,42
Adil Žigić Nezavisan 1.637 0,21
Ukupno 752.237 100,00
Izvor: Izbori.ba

Srpski član[uredi | uredi izvor]

Kandidat Stranka/Koalicija Glasovi %
Srpski član Predsjedništva BiH
Mladen Ivanić Savez za promjene 317.799 48,69
Željka Cvijanović SNSDDNSSP 310.867 47,63
Goran Zmijanjac Stranka pravedne politike 23.936 3,66
Ukupno 652.602 100,00
Izvor: Izbori.ba

Hrvatski član[uredi | uredi izvor]

Kandidat Stranka/Koalicija Glasovi %
Hrvatski član Predsjedništva BiH
Dragan Čović Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine 128.053 52,20
Martin Raguž Hrvatska demokratska zajednica 1990 94.695 38,60
Živko Budimir Stranka pravde i povjerenja 15.368 6,26
Anto Popović Demokratski front 7.179 2,92
Ukupno 245.295 100,00
Izvor: Izbori.ba

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH[uredi | uredi izvor]

Stranka Federacija BiH Republika Srpska Ukupno
Glasovi % Mandati Glasovi % Mandati Glasovi Mandati +/–
Stranka demokratske akcije 274.057 27,87 9 31.337 4,84 1 305.394 10 +3
Savez nezavisnih socijaldemokrata 5.842 0,59 0 249.182 38,48 6 255.024 6 –2
Srpska demokratska stranka 211.562 32,67 5 211.562 5 +1
Demokratski front 150.767 15,33 5 150.767 5 n.p.
Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine 142.003 14,44 4 142.003 4 0
Hrvatska demokratska zajednica BiHHSSHKDUHSP ASHSP HB 119.468 12,15 4 3.554 0,55 123.022 4 +1
Socijaldemokratska partija BiH 92.906 9,45 3 15.595 2,43 108.501 3 –5
Partija demokratskog progresaNarodni demokratski pokret 194 0,02 0 50.322 7,77 1 50.516 1 0
Hrvatska demokratska zajednica 1990 40.113 4,08 1 40.113 1
Bosanskohercegovačka patriotska stranka 35.866 3,65 1 2.452 0,38 0 38.318 1 +1
Demokratski narodni savezNSSRS 37.052 5,72 1 37.052 1 0
Stranka za Bosnu i Hercegovinu 25.677 2,61 0 25.677 0 –2
Stranka demokratske aktivnosti 22.088 2,25 1 22.088 1 +1
Socijalistička partija 18.729 2,89 0 18.729 0 0
Zajedno za promjene (SPPSDUDNZ) 12.885 1,31 0 3.421 0,53 0 16.306 0 –1
Narodna stranka Radom za boljitak 12.927 1,31 0 12.927 0 –1
Srpska napredna stranka 11.421 1,76 0 11.421 0 0
Naša stranka 10.913 1,11 0 10.913 0 0
Stranka pravedne politike 9.762 1,51 0 9.762 0 n.p.
Bosanska stranka 7.518 0,76 0 7.518 0 0
Unija socijaldemokrata 5.881 0.60 0 853 0,13 0 6.734 0 0
Laburistička stranka — Laburisti BiH 5.731 0,58 0 5.731 0 n.p.
Hrvatska stranka prava BiH — DSI 5.475 0,56 0 5.475 0 –1
Komunistička partija 3.075 0,31 0 1.976 0,30 0 5.051 0 -
Hrvatski savez HKDU — Hrast 4.718 0,48 0 4.718 0 n.p.
Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine 3.371 0,34 0 3.371 0 n.p.
Novi pokret BiH 1.830 0,19 0 1.830 0 n.p.
Tomo Vukić 397 0,06 0 397 0 n.p.
Nevažeći glasovi 97.720 58.809 156.529
Ukupno 1.081.025 100,00 28 706.424 100,00 14 1.787.449 42
Izvor: Izbori.ba

Izbori u FBiH[uredi | uredi izvor]

Predstavnički dom Parlamenta FBiH[uredi | uredi izvor]

Stranka Glasovi % Mandati
Stranka demokratske akcije 275.728 27,79 29
Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine 145.946 14,71 16
Demokratski front 128.058 12,90 14
Hrvatska demokratska zajednica BiHHSSHKDUHSP ASHSP HB 118.375 11,93 12
Socijaldemokratska partija BiH 100.626 10,14 12
Hrvatska demokratska zajednica 1990 40.125 4,04 4
Bosanskohercegovačka patriotska stranka 36.873 3,72 4
Stranka za Bosnu i Hercegovinu 32.790 3,30 3
Stranka demokratske aktivnosti 22.334 2,25 2
Naša stranka 15.248 1,54 1
Laburistička stranka — Laburisti BiH 5.607 0,57 1
Nevažeći glasovi 88.546
Ukupno 1.080.888 100,00 98
Izvor: Izbori.ba

Kantonalne skupštine[uredi | uredi izvor]

Stranka Cantó d'Una-Sana
USK
Cantó de Posavina
PK
Cantó de Tuzla
TK
Cantó de Zenica-Doboj
ZDK
Cantó de Podrinje Bosnià
BPK
Cantó de Bòsnia Central
SBK
ŽSB
Cantó d'Hercegovina-Neretva
HNK
ŽHN
Herzeg-Bòsnia
ZHŽ
Cantó de Sarajevo
KS
K10 Ukupno
Stranka demokratske akcije 10 3 13 11 6 8 7 0 10 2 70
Hrvatska demokratska zajednica BiHHSSHKDUHSP HB 0 7 0 2 0 8 11 14 0 9 51
Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine 3 1 5 8 5 4 3 0 7 0 36
Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine 4 1 6 4 2 4 3 0 4 1 29
Demokratski front 4 0 4 5 2 3 2 0 7 0 27
Hrvatska demokratska zajednica 1990 0 7 0 0 0 2 3 4 0 4 20
Stranka demokratske aktivnosti 6 0 0 2 1 0 0 0 0 0 9
Bosanskohercegovačka patriotska stranka 0 0 2 1 2 0 1 0 2 0 8
Stranka za Bosnu i Hercegovinu 0 0 3 2 2 0 0 0 0 0 7
Hrvatska stranka prava BiH — DSI/HSS Stjepana Radića 0 1 0 0 0 1 0 2 0 2 6
Narodna stranka Radom za boljitak 0 0 2 0 0 0 0 1 0 2 5
Naša stranka 0 0 0 0 0 0 0 0 3 0 3
Savez nezavisnih socijaldemokrata 0 0 0 0 0 0 0 0 0 3 3
Bosanska stranka 0 0 0 0 0 0 0 0 2 0 2
Laburistička stranka — Laburisti BiH 2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2
Hrvatska nezavisna lista 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2 2
Stranka za bolje Goražde 0 0 0 0 2 0 0 0 0 0 2
Hrvatska stranka prava dr Ante Starčević BiH 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0 1
Zajedno za promjene (SPP — SDU — DNZ — SP/U — SUND — LDS) 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1
Liberalna stranka 0 0 0 0 1 0 0 0 0 0 1
Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine 0 0 0 0 1 0 0 0 0 0 1
Novi pokret Bosne i Hercegovine 0 0 0 0 1 0 0 0 0 0 1
Hrvatski savez HKDU — Hrast 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0 1
Posavska stranka 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 1
Ukupno 30 21 35 35 25 30 30 23 35 25

Izbori u Republici Srpskoj[uredi | uredi izvor]

Predsjednik i potpredsjednici RS[uredi | uredi izvor]

Kandidat Partija Broj glasova % Izabran / Nije izabran
Milorad Dodik SNSDDNSSP 303.496 45,39 Predsjednik izabran
Ognjen Tadić Savez za promjene 296.021 44,28 nije izabran
Ramiz Salkić Domovina 24.994 3,63 Potpredsjednik izabran
Sejfudin Tokić Stranka demokratske aktivnosti 11.312 1,69 nije izabran
Dragomir Jovičić Stranka pravedne politike 7.569 1,13 nije izabran
Enes Suljkanović Socijaldemokratska partija BiH 6.809 1,02 nije izabran
Josip Jerković Hrvatska demokratska zajednica BiHHSSHKDUHSP HB 6.562 0,98 Potpredsjednik izabran
Emil Vlajki Partija ekonomske i socijalne pravde 3.202 0,47 nije izabran
Amir Horić Bosanskohercegovačka patriotska stranka 2.216 0,33 nije izabran
Sanda Stojaković Komunistička partija 959 0,14 nije izabran
Vladan Marković Nezavisan 948 0,14 nije izabran
Milko Stojanović Nezavisan 873 0,13 nije izabran
Ivo Blažanović Demokratska stranka invalida 812 0,12 nije izabran
Mladen Nešković Nezavisan 783 0,11 nije izabran
Senad Bešić Nezavisan 754 0,11 nije izabran
Samir Palić Socijaldemokratska unija BiH 605 0,09 nije izabran
Toma Sedlo Stranka pravde i povjerenja 582 0,08 nije izabran
Indira Muharemović Prva stranka 565 0,08 nije izabran
Čenaj Petrit Nezavisan 166 0,02 nije izabran
Ukupno važeći glasovi 668.528 100,00 -
Nevažeći glasovi 38.108 - -
Izvor: CIK

Narodna skupština RS[uredi | uredi izvor]

Stranka Glasovi % Mandati
Savez nezavisnih socijaldemokrata 213.665 32,28 29
Srpska demokratska strankaPUPSRS RS 173.824 26,26 24
Demokratski narodni savezNSSRS 61.016 9,22 8
Partija demokratskog progresa 48.845 7,38 7
Domovina 34.583 5,22 5
Narodni demokratski pokret 33.977 5,13 5
Socijalistička partija 33.695 5,09 5
Ukupno 661.910 100,00 83
Nevažeći glasovi 44.801 - -
Izvor: CIK

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]