O kultu ličnosti i njegovim posledicama

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

O kultu ličnosti i njegovim posledicama (rus. О культе личности и его последствиях), poznat još i kao „Tajni referat“, je govor koji je Nikita Hruščov pročitao 25. februara 1956. godine na 20. kongresu Komunističke partije Sovjetskog Saveza, u kome osuđuje Staljinove represivne mere protiv stanovništva, čistke i njegov kult ličnosti.[1]

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Na početku svog govora Hručov je rekao da obožavanje jedne ličnosti nije deo komunističke ideologije.[2] Kasnije se osvrnuo na Lenjinovu zabrinutost pred smrt, zbog Staljina, i dodao je da je Lenjin tu bio u pravu.[2] Prema njegovom govoru, Komunistička partija nije bila odgovorna za Staljinove zločine, već je i sama bila žrtva Staljinove politike. Prema Hruščovu, veliki gubici Sovjetskog Saveza na početku Drugog svetskog rata nisu bili rezultat iznenadnog napada Nemačke, kako je to tvrdio Staljin, već rezultat nepripremljenosti Sovjetskog Saveza, iako je bilo jasno da su fašisti sebi postavili uništenje komunizma za jedan od glavnih ciljeva, što su čak i otvoreno govorili.[2] Staljina je nazvao egomanijakom, koji je stalno video neprijatelje među sopstvenim narodom, tako da je veliki broj komunista osuđen na smrt ili prisilan rad, bez pravičnog suđenja, a istraga se sastojala u mučenju optuženog kome je na kraju jedini izbor bio da prizna krivicu, čak i ako nije bio kriv.[2] Hruščov je rekao da Staljinova egomanija nije samo izazivala probleme unutar Komunističke partije, već i probleme u međunarodnim odnosima Sovjetskog Saveza sa drugim državama, a kao primer je naveo sukob sa Jugoslavijom.[2] Na kraju govora Hruščov je pozvao Komunističku partiju, da se okrene ka Lenjinovom nasleđu, i izvornim vrednostima marksizma.[2]

Posedice[uredi | uredi izvor]

„Tajni referat“ označio je početak destaljinizacije Sovjetskog Saveza.[3]

Britanski list Gardijan je Hruščovljev govor „O kultu ličnosti i njegovim posledicama“ uvrstio među najveće govore 20. veka.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]