Sekstant (sazvežđe)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sekstant
Sazvežđe
Sekstant
Latinsko imeSextans
SkraćenicaSex
GenitivSextantis
SimbolizujeSekstant
Rektascenzija10
Deklinacija0
Površina314 sq. deg. (47)
Najsjajnija zvezdaα Sex (4,49m)
Meteorski rojevinema
Vidljivo u rasponu +80°° i −80°°.
U najboljem položaju za posmatranje u 21:00 čas u aprilu.

Sekstant (lat. Sextans), je jedno od 88 modernih sazvežđa. Manja konstelacija pozicionirana u visini nebeskog ekvatora koju je uveo astronom Johanes Hevelije.

Značajne karakteristike[uredi | uredi izvor]

Sektans B je prilično svetla patuljasta nepravilna galaksija magnitude 6,6, na udaljenosti od 4,3 miliona svetlosnih godina od Zemlje. Deo je Lokalne grupe galaksija.[1]

CL J1001+0220 je od 2016. godine najudaljenije poznato jato galaksija na crvenom pomaku z = 2,506, 11,1 milijardi svetlosnih godina od Zemlje.[2]

U junu 2015, astronomi su izvestili o dokazima za zvezde populacije III u galaksiji Kosmos crveni pomak 7 (na z = 6,60) pronađene u Sekstans. Takve zvezde su verovatno postojale u vrlo ranom svemiru (tj. sa velikim crvenim pomakom) i možda su započele proizvodnju hemijskih elemenata težih od vodonika koji su potrebni za kasnije formiranje planeta i života kakvog poznajemo.[3][4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Levy 2005, str. 178. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFLevy2005 (help)
  2. ^ Wang, Tao; Elbaz, David; Daddi, Emanuele; Finoguenov, Alexis; Liu, Daizhong; Schrieber, Corenin; Martin, Sergio; Strazzullo, Veronica; Valentino, Francesco; van Der Burg, Remco; Zanella, Anita; Cisela, Laure; Gobat, Raphael; Le Brun, Amandine; Pannella, Maurilio; Sargent, Mark; Shu, Xinwen; Tan, Qinghua; Cappelluti, Nico; Li, Xanxia (2016). „Discovery of a galaxy cluster with a violently starbursting core at z=2.506”. The Astrophysical Journal. 828 (1). Bibcode:2016ApJ...828...56W. arXiv:1604.07404Slobodan pristup. doi:10.3847/0004-637X/828/1/56. 
  3. ^ Sobral, David; Matthee, Jorryt; Darvish, Behnam; Schaerer, Daniel; Mobasher, Bahram; Röttgering, Huub J. A.; Santos, Sérgio; Hemmati, Shoubaneh (4. 6. 2015). „Evidence For POPIII-Like Stellar Populations In The Most Luminous LYMAN-α Emitters At The Epoch Of Re-Ionisation: Spectroscopic Confirmation”. The Astrophysical Journal. 808: 139. Bibcode:2015ApJ...808..139S. arXiv:1504.01734Slobodan pristup. doi:10.1088/0004-637x/808/2/139. 
  4. ^ Overbye, Dennis (17. 6. 2015). „Astronomers Report Finding Earliest Stars That Enriched Cosmos”. New York Times. Pristupljeno 17. 6. 2015. 

Literatura[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]