Sanja Jančić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sanja Jančić
Mesto rođenjaBeogradSR Srbija, SFR Jugoslavija

Sanja Jančić rođena u Beogradu, višestruko je nagrađivana srpska violončelistkinja, kompozitor, pedagog i prevodilac.[1][2]

Osnivač je prvog srpskog čelo kvarteta „Femine”. Aktivna je i na polju nacionalne i međunarodne kulture.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Beogradu, gde je završila osnovnu i srednju muzičku školu „Josip Slavenski“, u klasi profesora Ivana Poparića.

U toku školovanja, osvojila je prvu nagradu (u kategoriji violončelo) na festivalu muzičkih škola Srbije, dve prve nagrade na republičkim takmičenjima Srbije i dve prve savezne nagrade na nivou bivše SFR Jugoslavije.

Obrazovanje u Moskvi[uredi | uredi izvor]

Po preporuci poznatog violončeliste Danijela Šafrana, svoje školovanje nastavila je na Konzervatorijumu „Petar Iljič Čajkovski“ u Moskvi, gde je i diplomirala u klasi profesora Valentina Fejgina. Fejgin je bio jedan od vodećih ruskih violončelista i istaknuti profesor Konzervatorijuma (dobitnik prve nagrade na prvom takmičenju „P. I. Čajkovski“ u Moskvi), istaknuti solista sovjetske i svetske scene i iz njegove klase je izašao veliki broj uspešnih violončelista koji danas nastupaju širom sveta i predaju na najprestižnijim univerzitetima.

Kamernu muziku, kao podjednako važan predmet uz solo violončelo, Sanja Jančić je pohađala u klasi profesora i dugogodišnjeg dekana Konzervatorijuma, violončelistkinje Tatjane Gajdamovič. Ona je u svojoj bogatoj pedagoškoj karijeri stvorila ansamble koji su kasnije postali svetski poznati i danas nastupaju na svetskoj sceni: „Moskovski trio“- (A. Bondurjanski, I. Ivanov, M. Utkin), „Trio Čajkovski“ (K. Bogino, P. Vernikov, A. Liberman) i mnoge druge. Sanja Jančić bila je u klasi profesora Gajdamovič jedini inostrani student. U istoj klasi su bili i Vladimir Spivakov, Jurij Bašmet, Boris Berezovski, Ilja Kaler, Boris Petrušanski, Grigorij Žislin, Tatjana Grindenko i drugi istaknuti umetnici.

Povratak u Jugoslaviju i inostrana usavršavanja[uredi | uredi izvor]

Po završetku studija, vratila se u Jugoslaviju i na poziv profesora i dirigenta Aleksandra Pavlovića, postala je član kamernog orkestra „Dušan Skovran“.

Dve godine kasnije, u velikoj konkurenciji violončelista iz celog sveta, položila je audiciju i dobila stalni angažman u Španiji, u simfonijskom orkestru „Orquesta Sinfonica de Tenerife“.

Položila je audiciju za magistarske studije u Londonu, na Kraljevskom konzervatorijumu Royal College of Music u klasi direktora i profesora violončela, Nikolasa Kinga i istovremeno na Guildhall School of Music & Drama, u klasi profesora Kristofera Bantinga (Christopher Bunting).

Opredeljuje se za život i rad u svojoj zemlji, gde intenzivno koncertira u saradnji sa pijanistkinjom Istrom Pečvari. Nastupala je na festivalima: „Ohridsko leto“, „Skopsko leto“, „Kotor art festival“, u Rusiji, Španiji, Engleskoj i drugim zemljama Evrope, kao i u svim poznatim beogradskim salama: Kolarčev narodni univerzitet, Akademija nauka, Skupština grada Beograda, Kulturni centar Beograd, u Novom Sadu (Matica srpska, Sinagoga) i td.

Kompozitor Dragan Knežević je za Sanju Jančić komponovao delo za violončelo i simfonijski orkestar „Regresija“, koju je izvela i snimila uz pratnju Beogradske filharmonije, pod palicom maestra Angela Šureva.

Nastupala je kao solista i uz pratnju simfonijskog orkestra „Stanislav Binički“ sa kojim je izvela D-dur koncert Hajdna u Domu vojske u Beogradu. Nastupala je kao solista i na zajedničkim koncertima sa Nemanjom Radulovićem, Konstantinom Boginom, Jovanom Kolundžijom i drugima. Bila je gost u radio i TV muzičkim emisijama „Dragstor ozbiljne muzike“ i „Subotom uveče“ kod Dejana Đurovića, „Za tonom trag“ kod Marije Kovač, na Art televiziji, u gostima kod Marine Stefanović, na RTV 1 i RTV 2, na TV B92, Novosadskoj TV, Ruskoj televiziji itd.

Magistrirala je violončelo sa ocenom deset na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Usavršavala se kod svetski poznatih violončelista: Danijela Šafrana, Valtera Dešpalja, Natalije Šahovskaje.

Sanja Jančić se pedagoškim radom bavi od 1990. godine. Predaje violončelo u Muzičkoj školi „Stanković“, u Beogradu.[3] Dobitnica je Oktobarske nagrade.

Kamerni ansambli[uredi | uredi izvor]

Pored solističkih koncerata, Sanja Jančić aktivno nastupa i u kamernim ansamblima.

Od 2005. godine, Sanja Jančić nastupa u duetu sa francuskom pijanistkinjom, Aurelie Tremblay. 2006. godine predstavile su se beogradskoj publici sa celovečernjim koncertom u svečanoj sali gradske Skupštine.

2013. godine osnovala je trio „Majski“, sa violinistom Ivanom Kundičevićem (diplomirao je na Institutu Gnjesinih u Moskvi) i pijanistkinjom Tatjanom Vratonjić (jedini profesor iz Srbije, koji predaje na državnoj akademiji Conservatory of Santa Cecilia u Rimu).

Iste godine, u velikoj dvorani Kolarčevog narodnog univerziteta, trio „Majski“ premijerno je izveo kompozicije: „Godišnja doba“ P. I. Čajkovskog u aranžmanu za klavirski trio, kao i „Godišnja doba“ A. Pjacole .

Sanja Jančić i Tatjana Vratonjić sviraju u duetu od 2013. godine.

Čelo kvartet Femine[uredi | uredi izvor]

Osnovala je prvi čelo-kvartet u zemlji „Femine“ /„Cello Quartet Femine“/, 2001. godine. Umetnički je rukovodilac „Cello Femine“, svira vodeću deonicu i komponuje i aranžira celokupan repertoar čelo kvarteta. Sa „Cello Femine“ intenzivno je nastupala na koncertima i mnogobrojnim festivalima u zemlji i inostranstvu. (Na jubileju eminentne srpske glumice Mire Stupice u Narodnom pozorištu u Beogradu, izvela je uz pratnju tri violončela i harfe „Smrt labuda“ K. Sen-Sansa uz primabalerinu, Milicu Bijelić.)

Koncertom u sali Kamerne opere „Madlenijanum“, kvartet je svečano otvorio novu koncertnu salu za kamernu muziku, a celovečernjim koncertom obeležio je i jubilarnu, petu godišnjicu postojanja ove opere.

Na festivalu „Belef“, čelo-kvartet je održao koncert u sali „Cvijeta Zuzorić“.

Na festivalu NOMUS u Novom Sadu, čelo-kvartet je održao koncert ispred crkve Sv. Juraja, koji je RTS prenosio uživo.

„Cello Femine“ je nastupao na festivalima: „Dani srpskog dhovnog Preobraženja“ u Manasiji, na festivalu „Jesen na Čukarici”, na letnjim festivalima u Kragujevcu, Pančevu, Smederevu, Gradištu i u mnogim drugim gradovima Srbije. Gostovale su i u brojnim TV emisijama.

Kompozitorski opus[uredi | uredi izvor]

Pored violončelističkog repertoara, Sanja Jančić komponuje i duhovnu horsku muziku, muziku za kamerne ansamble, kao i simfonijsku muziku.

Njene horske kompozicije izvedene su na tradicionalnom uskršnjem koncertu u Hramu sv. Save u Beogradu, u Narodnom muzeju u Beogradu, na festivalu „Horovi među freskama“, na festivalu duhovne muzike u Temišvaru (Rumunija) itd.

Napisala je muziku za dramu Zorana Stefanovića Valcer za Olgu za potrebe Ruskog pozorišta u Beogradu 2018. godine.[4][5]

Kritički prijem[uredi | uredi izvor]

  • „Moja prva impresija posle izvođenja Dvoržakovog koncerta bila je da sam upravo čuo izuzetno darovitu violončelistkinju. Sjajna intonacija, ekspresivna interpretacija potkrepljena brilijantnom tehnikom.“ — profesor Kristofer Banting /Christopher Bunting, Guildhall School of Music & Drama/, London
  • „Odavno se u Beogradu nije čulo ovako zvučno, strasno i istovremeno precizno violončelo. Kod čelistkinje Sanje Jančić, od prvih taktova bilo je jasno da je ruski đak (klasa čuvenog profesora Fejgina). U njenim rukama, violončelo je zablistalo punim sjajem. Brzi stavovi su posedovali brio i iskričavost jednog Prokofjeva. Ovo je bio Šostakovič kakvog odavno nismo čuli.“ — Smiljka Isaković, list Borba

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Portreti savremenika: Sanja Jančić, violončelistkinja i kompozitor”, Projekat Rastko, 20. jul 2016, pristupljeno 14. marta 2018.
  2. ^ Petrović Ljiljana. „Zvona dobrotvora Save” (najava premijere dokumentarnog filma), Politika, Beograd, 9. januar 2018.
  3. ^ „Muzička škola „Stanković”: Gudački odsek”. Arhivirano iz originala 15. 03. 2018. g. Pristupljeno 14. 03. 2018. 
  4. ^ Rusko pozorište u Beogradu: „Valcer za Olgu – Predstavljanje drame o kneginji Olgi Romanovoj, nesuđenoj carici“, Projekat Rastko — Rusija, 28. decembar 2018.
  5. ^ Jelena Perić. Olgina stremljenja (Zoran Stefanović: „Valcer za Olgu: povest o Romanovima za scenu i sećanje“, premijerno scensko čitanje drame, Rusko pozorište u Beogradu, Hram svetog Save — Sala parohijskog doma, Beograd, 30. decembar 2018), Projekat Rastko − Rusija, 5. januar 2019.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]