Sveti Stefan (Budva)

Koordinate: 42° 15′ 21″ S; 18° 53′ 28″ I / 42.255903° S; 18.891083° I / 42.255903; 18.891083
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sveti Stefan
Sveti Stefan
Administrativni podaci
DržavaCrna Gora
OpštinaBudva
Stanovništvo
 — (2011)364
Geografske karakteristike
Koordinate42° 15′ 21″ S; 18° 53′ 28″ I / 42.255903° S; 18.891083° I / 42.255903; 18.891083
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina231 m
Sveti Stefan na karti Crne Gore
Sveti Stefan
Sveti Stefan
Sveti Stefan na karti Crne Gore
Ostali podaci
Poštanski broj85315
Pozivni broj033
Registarska oznakaBD
Veb-sajtwww.aman.com/resorts/aman-sveti-stefan

Sveti Stefan je gradsko naselje nedaleko od Budve. Sveti Stefan leži na hridi povezanoj sa kopnom uskim prirodnim sprudom. Ovo poluostrvo predstavlja najluksuznije letovalište u Crnoj Gori i jedno od najluksuznijih letovališta na Jadranskom moru. Prema popisu iz 2011. bilo je 364 stanovnika (prema popisu iz 2003. bilo je 411 stanovnika).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Ostrvo Sveti Stefan spojeno je peskovito-šljunkovitim sprudom sa kopnom. Ovaj sprud naziva se tombolo ili prevlaka i spada u abrazione akumulativne oblike reljefa. Tombolo se sastoji od peskovitog i šljunkovitog materijala, nastaje u plitkom obalskom pojasu i spaja neko ostrvo sa kopnom. Narastanjem spruda, ostrvo koje je u neposrednoj blizini obale preobraća se u poluostrvo. Ovaj fenomen, poznat kao tombolo, retka je prirodna pojava u svetu.[1]

Pučinska strana ostrva izložena je snažnoj abraziji usled čega dolazi do intenzivne erozije na toj strani. Erodovani materijal talasima se transportuje ka kopnu i akumulira na zavetrinskoj strani ostrva. Intenzivna akumulacija na ovoj strani posledica je toga što usled sučeljavanja talasa dolazi do njihove interferencije a to dovodi do slabljenja njihove kinetičke energije. Na taj način, sav abradirani nanosni materijal sa pučinske strane ostrva ovde se nagomilava u vidu podmorskog spruda koji kao prevlaka povezuje ostrvo sa kopnom.

Postoje dva morfološka tipa tombola: prosti i složeni. Tombola Svetog Stefana pripada prostom tipu jer postoji samo jedna prevlaka koja ga spaja sa kopnom. Složene tombole imaju dve ili više prevlaka koje neko ostrvo spajaju sa kopnom.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sveti Stefan 2017. godine.

Prema predanju, na ostrvu Sveti Stefan, u kasnijim vekovima kulturno-istorijskom središtu Paštrovića, sagrađena je tvrđava 1442. godine, kada je i naseljena prvim stanovnicima. Tvrđava je bila opasana zidinama da bi se u njima mogle sklanjati porodice iz okolnih sela pred najezdom Turaka i gusara. Po legendi, naselje je nastalo poslije turske opsade grada Kotora, kada su Paštrovići odlučili da masovno, sa oko hiljadu ljudi, priteknu u pomoć ovom gradu. Paštrovići i Kotorani su izvojevali pobedu nad Turcima. Na povratku iz borbe, u blizini plaže Jaz, nedaleko od Starog grada (Budve) uočili su preostale turske galije. Odlučili su se na ponovni napad i zadobili bogat plen. Od zarobljenog plena podignuta je tvrđava, sa po jednom kućom za svako od dvanaest paštrovskih plemena. Ovoj utvrđenoj naseobini dali su ime Sveti Stefan, po imenu crkve Svetog Stefana (posvećena arhiđakonu Stefanu Prvomučeniku) koja je na tom mjestu bila sagrađena u vreme Nemanjića. Na Svetom Stefanu, na terasi iznad ulaznih vrata, paštrovski sud je decenijama delio pravdu i rešavao sporove, pa je ono nazvano „mjesto od pravde“ (sto od pravde) ili „bankada“. Ovim sudom su se Paštrovići posebno ponosili, a vodio je poreklo još od 1266. godine i kralja Stefana Prvovjenčanog, koji ga je i odobrio. Najstariji pisani izvor u kome se pominje paštrovski zbor potiče iz 1431. godine kada su Paštrovići, zbog opasnosti od Turaka, već bili dobrovoljno ušli u sastav Mletačke republike (ugovorom u Drobnom pijesku, od 4. aprila 1423. godine, svečano potvrđenim u Veneciji, 1424. godine).

Na Svetom Stefanu se nalaze tri manje crkve: crkva Sveti Stefan, po kojoj je ostrvo dobilo ime, a nalazi se na najuzvišenijem dijelu ostrva; crkva Aleksandra Nevskog, renovirana i osvećena 3. jula 1938[3]; a najmanja, posvećenja Preobraženju, nalazi se na samom ulazu u gradić, koji je uskim nasipom spojen sa kopnom. Do 1959. je postojala i crkva Svete Gospe, tj. Presvete Bogorodice, koju je kraljica Marija renovirala 1938.[4] a zatim je bila polusrušena ispod betonskih ploča hotelskog restorana i kazina. Otkrivena je tokom radova krajem 2008.[5]

Zbog svog pogodnog položaja Sveti Stefan je bio trgovinski i saobraćajni centar Paštrovića. Posedovao je veliki strategijsko-trgovački značaj u vreme Mletačke republike i žive trgovine sa Venecijom. Mesto je počelo lagano da gubi značaj krajem 19. vijeka, kada se stanovništvo, mahom ribarsko, počelo iseljavati. Potpuno iseljavanje izvršeno je 1955. godine, kada je ostrvo kompletno adaptirano i pretvoreno u „grad-hotel“. Ulice, zidovi, krovovi, fasade kuća, zadržale su originalni oblik, a unutrašnjost kuća dobila je najsavremeniji hotelski komfor. Jedna od vila, smeštena uz samu obalu zemljouza koji ostrvo povezuje sa kopnom, Vila „Montenegro“, nagrađena je 2006. godine prestižnom „Five Stars Diamond“ nagradom koju dodeljuje američka Akademija ugostiteljskih nauka za vrhunski kvalitet usluga. i jedina je koja nosi pet zvezdica.[6]

Među poznatim ličnostima i državnicima koji su boravili na Svetom Stefanu su La Pasionarija, brojni sovjetski maršali: Timošenko, Grecko, Kiriljenko, Jakubovski, književnici Malro, Moravija, sovjetski kosmonauti predvođeni Gagarinom, grčki kompozitor Mikis Teodorakis, filmske zvijezde: Sofija Loren, Monika Viti, Marina Vladi, Kirk Daglas, Sergej Bondarčuk, Silvester Stalone. Na Svetom Stefanu je 1992. odigran meč između šahista Bobija Fišera i Borisa Spaskog. Za Fišerom je, pod izgovorom kršenja sankcija koje su tada bile uvedene Saveznoj Republici Jugoslaviji, bila raspisana međunarodna poternica.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Sveti Stefan živi 317 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,0 godina (37,8 kod muškaraca i 38,1 kod žena). U naselju ima 123 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,34.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[7]---
Godina Stanovnika
1948. 42
1953. 60
1961. 0
1971. 0
1981. 0
1991. 421 416
2003. 420 411
2011. 364
Nacionalni sastav prema popisu iz 2003.[8]
Srbi
  
256 62,28%
Crnogorci
  
109 26,52%
Muslimani
  
7 1,70%
Hrvati
  
6 1,45%
Mađari
  
2 0,48%
Albanci
  
2 0,48%
Rusi
  
1 0,24%
Makedonci
  
1 0,24%
Jugosloveni
  
1 0,24%
nepoznato
  
3 0,72%
Nacionalni sastav prema popisu iz 2011.‍
Srbi
  
206 56,59%
Crnogorci
  
127 34,89%
neizjašnjeni
  
15 4,12%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sveti Stefana”. .turizzam.com. Pristupljeno 25. 4. 2020. 
  2. ^ Petrović D., Manojlović P., (2003): Geomorfologija, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd.
  3. ^ "Vreme", 4. jul 1938, str. 1 i 6, fotografije u sutrašnjem broju, str. 1 i 16
  4. ^ "Vreme", 25. maj 1938
  5. ^ Sv. Gospa po drugi put među nama. monitor.co.me
  6. ^ Five Star Diamond Award Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. septembar 2007) (jezik: srpski)
  7. ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  8. ^ Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0. 
  9. ^ Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  • Mala enciklopedija Prosveta (3 izd.). Beograd: Prosveta. 1985. ISBN 978-86-07-00001-2. 
  • Marković, Jovan Đ. (1990). Enciklopedijski geografski leksikon Jugoslavije. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 978-86-01-02651-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]