Slavko Vukosavljević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slavko Vukosavljević
Datum rođenja(1927-01-17)17. januar 1927.
Mesto rođenjaUžiceKraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Datum smrti20. jul 2004.(2004-07-20) (77 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija i Crna Gora

Slavko Vukosavljević (Užice, 17. januar 1927Beograd, 20. jul 2004) bio je srpski pesnik, prevodilac, novinar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Varoš Užice iz 1929. godine

Slavko Vukosavljević rođen je u Užicu 17. januara 1927 gde je završio osnovnu školu i gimnaziju (1946). Upisao je studije književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Više od toga privlačila su ga predavanja filozofa Dušana Nedeljkovića i psihijatra Vladimira Vujića. Čitao je ruske pisce u originalu, pre svih Puškina i Ljermontova. Potom je upisao engleski jezik. Burmanski jezik je studirao u Rangunu (1956-1958) kao stipendista burmanske vlade[1]. Radio je kao novinar u listovima “Mladi borac” i “Omladina” (1946-1956). Rukovodio je Centrom za kulturu Radničkog univerziteta “Đuro Salaj” u Beogradu (1958-1961). Bio je novinar u informativnim službama Izvršnog veća i Skupštine SR Srbije[2]. Još za vreme studija je objavio poemu „Kadinjača“, o bici na istoimenom brdu u Drugom svetskom ratu,

Književni rad[uredi | uredi izvor]

Pisao je pesme, priče, putopise, reportaže i eseje i prevodio sa burmanskog jezika. Neumorno piše rodoljubivu poeziju ali i čistu liriku. Saradnik novog časopisa “Književnost” postao je 1950. godinr a u njemu će priloge objavljivati najugledniji pisci od Isidore Sekulić do Ive Andrića. Iste godine leto provodi u Engleskoj učeći jezik. U toj zemlji je nastala pesma “Engleska”, do koje je veoma držao. Poemu “Kadinjača” će Savez boraca u Užicu objaviti 1950. godinr u 10.000 primeraka. U NIN-u je objavio više pesama i reportaža ali i u “Omladini”, “Mladosti” i “Politici” Član Udruženja pisaca Srbije postao je 1951. godine. Pesme su mu prevođene na engleski, ruski, albanski, esperanto, poljski, slovački, francuski i češki jezik.[3] Bio je član Udruženja književnika Srbije.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada Centralnog veća omladine Jugoslavije
  • Nagrada grada Užica
  • Oktobarska nagrada grada Beograda
  • Vukova nagrada
  • Sedmojulska nagrada
  • Račanska povelja

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Sećanja i zapisi (2003) (COBISS)[mrtva veza]
  • Vrata Indije (1959) (COBISS)[mrtva veza]
  • Iz monologa nepoznatog turskog vojnika u Crkvi Bogorodice Ljeviške u Prizenu godine hiljadu sedamsto pedeset šeste: Odlomak iz speva "Obala raja" (1955) (COBISS)[mrtva veza]
  • Lirika (1949)
  • Šta ti kažeš, Marija (1952)
  • Moja jedina mladost (1955)
  • Povratak (1976)
  • Rodoljubive pesme (1981)
  • Rođendan (1987)
  • Sabrane pesme (1987)
  • Kadinjača: poema, (1950) (COBISS)[mrtva veza]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pesnik naše mladosti: Životopis Slavka Vukosavljevića/ Radovan Popović, Užice, 2015
  2. ^ Biografski leksikon Zlatiborskog okruga, Beograd, 2006
  3. ^ Moj život se pojednostavljuje / Slavko Vukosavljević. - Intervju. - U: Međaj. - ISSN 0351-5451. - God. 5, br. 8 (1985). str. 15—32.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]