Udruženje književnih prevodilaca Srbije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Udruženje književnih prevodilaca Srbije
Datum osnivanja1951.
Tipesnafska neprofitna organizacija
LokacijaRepublika Srbija
SedišteBeograd, Francuska 7/I
Službeni jezicisrpski
PredsednikDuško Paunković
Generalni sekretarNeda Nikolić Bobić
Veb-sajtUKPS

Udruženje književnih prevodilaca Srbije (UKPS) je esnafska neprofitna organizacija osnovana sa ciljem unapređenja književnog prevodilaštva, zaštite i zastupanja književnih prevodilaca i njihovih autorskih prava, širenja veza, razmena iskustava i ukrštanja sa kulturama i prevodiocima drugih naroda, putem prevođenja i promovisanja književnih dela.[1]

Sedište Udruženja nalazi se u Francuskoj ulici br. 7 u Beogradu.[2]

Upravna tela UKPS čine Upravni odbor, Odbor za međunarodnu saradnju i Beogradske prevodilačke susrete, Statusna komisija, Nadzorni odbor i Sud časti. Udruženje redovno objavljuje Bilten UKPS sa najnovijim informacijama o aktivnostima Udruženja. Udruženje ima status reprezentativnog udruženja u kulturi od 2011. i, na osnovu Zakona o kulturi, dodeljuje književnim prevodiocima koji nisu u radnom odnosu i koji zadovoljavaju uslove propisane odgovarajućim podzakonskim aktom status samostalnog umetnika, čime se regulišu njihova prava na zdravstvenu, penzijsku i invalidsku zaštitu.

Na godišnjoj skupštini UKPS u januaru 2018. godine, po isteku mandata dotadašnje uprave, izabrani su novi članovi, za predsednika Upravnog odbora izabran je Duško Paunković, za potpredsednika Vladimir D. Janković i za sekretara Neda Nikolić Bobić.[3]

Osnivanje i članstvo[uredi | uredi izvor]

Osnivači[uredi | uredi izvor]

Sedište UKPS

UKPS je 1951. godine osnovala grupa uglednih prevodilaca, aktivnih pre Drugog svetskog rata – dr Miloš N. Đurić, Živojin Simić, dr Božidar Marković, Vera Stojić, Borivoje Nedić, Jelisaveta Marković, Petar Mitropan, prof. Mihailo Đorđević, prof. Raško Dimitrijević i Luka Semenović.[4]

Međunarodna federacija prevodilaca[uredi | uredi izvor]

Na inicijativu UKPS 1953. godine osnovan je Savez književnih prevodilaca Jugoslavije, čiji je prvi predsednik bio Živojin Simić, tada predsednik Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Udruženje je na taj način postalo i član Međunarodne prevodilačke organizacije FIT (Fédération Internationale des Traducteurs)[5], čiji je član danas UKPS.

Članovi[uredi | uredi izvor]

Udruženje književnih prevodilaca Srbije ima oko 350 članova, primljenih na osnovu strogih kriterijuma. Većina članova ima završenu odgovarajuću jezičku grupu na Filološkom ili Filozofskom fakultetu, a mnogi među njima su pisci, magistri ili doktori nauka i univerzitetski profesori.[6]

Aktivnosti[uredi | uredi izvor]

  • Udruženje književnih prevodilaca Srbije ima i stalnu tribinu: Prevodilački salon. Na Salonu se svakog meseca predstavlja portret uglednog književnog prevodioca ili prikazuju izuzetni prevodilački poduhvati, ili zanimljive teme iz prevodilačke problematike.
  • U februaru 2011. godine Udruženje književnih prevodilaca Srbije je, u saradnji sa Filološkom gimnazijom u Beogradu i Kulturnim centrom Studentski grad pokrenulo projekat Prevodilačka radionica. Cilj projekta je da zainteresuje mlade naraštaje za ovu važnu kulturnu disciplinu i da omogući iskusnim prevodiocima da prenesu svoje znanje onima koji tek počinju da se bave njome.
  • Udruženje književnih prevodilaca Srbije se izborilo za priznavanje, poštovanje i ostvarivanje autorskog prava prevodilaca i za status samostalnog umetnika za prevodioce koji su zadužili našu kulturu, čime se obezbeđuje njihovo socijalno i penzijsko osiguranje. Svojim radom i zaslugama i krupnim poduhvatima, kao što su prevodi celokupnih dela, izabranih dela i uopšte poduhvata koji podrazumevaju višetomna dela ili dosad neprevedena značajna književna i teorijska dela stranih književnosti, zaslužili su najistaknutiji prevodioci i članovi UKPS-a najviše državne nagrade.
  • Udruženje književnih prevodilaca Srbije je izborilo značaj i visoki ugled u našoj i svetskoj kulturnoj javnosti i stoga je Komisija Ministarstva kulture za nacionalna priznanja odrlučila da to priznanje dobije dvadeset penzionisanih uglednih književnih prevodilaca, članova Udruženja književnih prevodilaca Srbije.

Prevodilačke nagrade[uredi | uredi izvor]

Nagrada „Miloš N. Đurić”[uredi | uredi izvor]

Godišnja nagrada za najbolji prevod na srpski jezik dela iz oblasti poezije, proze i humanistike, osnovana 1968. u čast jednog od osnivača UKPS, klasičara i heleniste, profesora Miloša N. Đurića. Ova najuglednija prevodilačka nagrada dodeljuje se na osnovu ocene pet članova žirija, sastavljenog od renomiranih članova Udruženja, koji proglašava i uručuje nagradu (povelja i novčani deo) na svečanosti 7. decembra svake godine.[7][8]

Nagrada UKPS za životno delo[uredi | uredi izvor]

Osnovana 1987, dodeljuje se najuglednijim članovima Udruženja za ukupan doprinos prevodilačkoj kulturi na našem jeziku. Dobitnike predlaže Uprava, a potvrđuje članstvo svake godine na godišnjoj skupštini. Nagrada (povelja i novčani iznos) dodeljuje se na prigodnim svečanostima.[9]

Nagrada „Dr Jovan Maksimović”[uredi | uredi izvor]

Osnovana 1976, dodeljuje se svake dve godine za najbolji prevod s ruskog jezika ruskih proznih književnih dela na srpski jezik. Uručuje se na svečanosti krajem maja, i sastoji se od povelje i novčanog iznosa koji obezbeđuje osnivač (naslednici čuvenog prevodioca s ruskog jezika dr Jovana Maksimovića, čije ime nosi nagrada).[10]

Nagrada „Radoje Tatić”[uredi | uredi izvor]

Osnovana je 2002. i dodeljuje se svake dve godine najboljim prevodima dela iz oblasti poezije, proze i esejistike sa španskog i portugalskog jezika na srpski jezik. Osnivač je „Fond Radoja Tatića”, a nagrada se sastoji od povelje i novčanog iznosa koji obezbeđuju naslednici. „Fond Radoje Tatić” osnovan je u cilju unapređenja saradnje i boljeg upoznavanja naše kulture i kultura španskog, portugalskog i latinoameričkih naroda španskog i portugalskog govornog područja, a u čast jednog od naših najistaknutijih prevodilaca dela latinoameričkih, španskih i portugalskih autora, novinara i diplomate Radoja Tatića.[11]

Nagrada „Mihailo Đorđević”[uredi | uredi izvor]

Osnovana je 2005. u čast jednog od osnivača UKPS i vrsnog prevodioca sa engleskog jezika, profesora univerziteta Mihaila Đorđevića). Dodeljuje se svake dve godine za najbolji prevod književne proze sa engleskog jezika. Uručuje se na svečanosti u aprilu i sastoji se od povelje i novčanog iznosa koji dodeljuje osnivač (g. Srđan Karanović, filmski reditelj, unuk Mihaila Đorđevića).[12]

Nagrada „Branko Jelić”[uredi | uredi izvor]

Nagradu koja nosi ime uglednog prevodioca sa francuskog Branka Jelića osnovali su Udruženje književnih prevodilaca Srbije, Francuski institut u Srbiji i Međunarodni centar za književne prevodioce u Sremskim Karlovcima. Od 2009. ova nagrada dodeljuje se za najbolje prevode sa francuskog jezika na srpski, objavljene u Srbiji, u tri kategorije prevoda:

Prevodioci bez obzira na staž i priznanja ravnopravno učestvuju na konkursu za dodelu nagrade; posebno se podstiču prevodi dela savremenih autora. Finansijsku podršku ovoj nagradi pruža Francuski institut u Srbiji. Tročlani žiri čine dva predstavnika UKPS i jedan predstavnik Francuskog instituta u Srbiji.[13]

Nagrada „Ljubiša Rajić”[uredi | uredi izvor]

Dodeljuje se dvogodišnje, za najbolju prvu knjigu prevoda. Osnovana je 2013, prvi put je dodeljena 2014. godine u spomen na prevodioca, profesora i osnivača katedre za skandinavistiku na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, Ljubišu Rajića, a svečano se dodeljuje 4. aprila, na rođendan Ljubiše Rajića i Dan studenata.[14]

Časopis Mostovi[uredi | uredi izvor]

Godine 1970. osnovan je časopis Mostovi, prvi časopis za prevodnu književnost kod nas. Časopis se bavi i istorijom i teorijom prevođenja, praćenjem savremene prevodne književnosti i aktuelnih pitanja u oblasti književnog prevodilaštva. Zahvaljujući prevodima u Mostovima mnoge strane savremene drame se postavljaju na scene beogradskih pozorišta, a prevodi u Mostovima pripovedaka, pesama, eseja i književnoistorijskih i teorijskih članaka i prikaza savremenih svetskih pisaca u pravilu otvaraju vrata najznačajnijih srpskih izdavača a time i prozor u svet ljubiteljima savremene inostrane književnosti, teorije i istorije književnosti. Časopis Mostovi takođe objavljuje tematske brojeve posvećene prevodnoj književnosti različitih naroda, kao i nacionalnih manjina u Srbiji.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Registar samostalnih profesionalaca u kulturi: Udruženje književnih prevodilaca Srbije.”. Arhivirano iz originala 16. 03. 2017. g. Pristupljeno 24. 02. 2018. 
  2. ^ „Udruženje književnih prevodilaca Srbije - zvanična internet stranica.”. Arhivirano iz originala 24. 11. 2014. g. Pristupljeno 24. 02. 2018. 
  3. ^ „Upravna tela UKPS.”. Arhivirano iz originala 27. 02. 2018. g. Pristupljeno 24. 02. 2018. 
  4. ^ „Udruženje književnih prevodilaca Srbije - zvanična internet stranica.”. Arhivirano iz originala 24. 11. 2014. g. Pristupljeno 24. 02. 2018. 
  5. ^ Internet stranica Fédération Internationale des Traducteurs.
  6. ^ „Katalog aktivnih prevodilaca Srbije.”. Arhivirano iz originala 27. 02. 2018. g. Pristupljeno 24. 02. 2018. 
  7. ^ Nagrada Miloš N. Đurić.
  8. ^ „Nagrada Miloš N. Đurić na sajtu UKPS.”. Arhivirano iz originala 27. 05. 2016. g. Pristupljeno 24. 02. 2018. 
  9. ^ „Nagrada UKPS za životno delo.”. Arhivirano iz originala 11. 01. 2023. g. Pristupljeno 24. 02. 2018. 
  10. ^ „Nagrada Jovan Maksimović.”. Arhivirano iz originala 14. 05. 2016. g. Pristupljeno 24. 02. 2018. 
  11. ^ „Nagrada Radoje Tatić.”. Arhivirano iz originala 11. 01. 2019. g. Pristupljeno 24. 02. 2018. 
  12. ^ „Nagrada Mihajlo Đorđević.”. Arhivirano iz originala 25. 02. 2018. g. Pristupljeno 24. 02. 2018. 
  13. ^ „Nagrada Branko Jelić.”. Arhivirano iz originala 14. 05. 2016. g. Pristupljeno 24. 02. 2018. 
  14. ^ „Nagrada Ljubiša Rajić.”. Arhivirano iz originala 25. 02. 2018. g. Pristupljeno 24. 02. 2018. 
  15. ^ „Časopis Mostovi.”. Arhivirano iz originala 09. 05. 2021. g. Pristupljeno 24. 02. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]