Finale Kupa evropskih šampiona 1958.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Finale Kupa evropskih šampiona 1958.
Zvanični poster za finalnu utakmicu
DogađajKup evropskih šampiona 1957/58.
Nakon produžetaka
Datum28. maj 1958. (1958-05-28)
StadionHejsel, Belgija Brisel
SudijaBelgija Alber Alstin
Posećenost67.000

Finale Kupa evropskih šampiona 1958. je bilo treće finale ovog takmičenja. Održano je 28. maja 1958. na stadionu Hejsel u Briselu između branioca titule Real Madrida i Milana. Nakon 2:2 u regularnom toku meča, odigrani su produžeci, gde je Real golom Fransiska Henta u 107. minutu došao do treće titule u nizu.

Prethodni nastupi u finalima[uredi | uredi izvor]

Real Madrid i Milan su se prethodno susreli u polufinalu u sezoni 1955/56, kada ih je Real u dve utakmice izbacio ukupnim rezultatom 5:4.

Klub Prethodni nastupi u finalima (podebljane godine označavaju pobednika te godine)
Španija Real Madrid 2 (1956, 1957)
Italija Milan Nema (najbolji plasman: polufinale 1955/56.)

Put do finala[uredi | uredi izvor]

Leva strana rezultata uvek navodi Real Madrid, odnosno Milan, "A" označava da su Real ili Milan igrali na gostujućem terenu, dok "H" označava domaći teren. Na primer 2-5 (A) u koloni za Milan označava da je Milan u gostima izgubio sa 2:5.

Real Madrid Round Milan
Protivnik Ukupni rezultat 1. utakmica 2. utakmica Protivnik Ukupni rezultat. 1. utakmica 2. utakmica
- Kvalifikacije Austrija Rapid Beč 6–6
(Treća utakmica: 4–2)
4–1 (H) 2–5 (A)
Belgija Rojal Antverpen 8–1 2–1 (A) 6–0 (H) Osmina finala Škotska Rendžers 6–1 4–1 (A) 2–0 (H)
Španija Sevilja 10–2 8–0 (H) 2–2 (A) Četvrtina finala Zapadna Nemačka Borusija Dortmund 5–2 1–1 (A) 4–1 (H)
Mađarska Vašaš 4–2 4–0 (H) 0–2 (A) Polufinale Engleska Mančester junajted 5–2 1–2 (A) 4–0 (H)

Detalji sa utakmice[uredi | uredi izvor]

Real Madrid Španija3–2 (p. s. n.)Italija Milan
Di Stefano Gol 74
Rijal Gol 79
Hento Gol 107
Izveštaj Skijafino Gol 59
Grilo Gol 77
Gledalaca: 67,000
Sudija: Belgija Alber Alstin
Real Madrid
Milan
GK 1 Španija Huan Alonso (c)
RB 2 Španija Anhel Atijenza
LB 3 Španija Rafael Lesmes
CM 4 Španija Huan Santisteban
CB 5 Urugvaj[a] Hoze Santamarija
CM 6 Španija Hoze Marija Zaraga
RW 7 Španija Hoze Iglesijas Fernandez
RF 8 Francuska Rajmon Kopa
CF 9 Španija[b] Alfredo di Stefano
LF 10 Španija Ektor Rijal
LW 11 Španija Fransisko Hento
Trener:
Argentina Luis Karnilja
GK 1 Italija Narćizo Soldan
RB 2 Italija Alfio Fontana
LB 3 Italija Eros Beraldo
CM 4 Italija Mario Bergamaski
CB 5 Italija Ćezare Maldini
CM 6 Italija Luiđi Radiće
RW 7 Italija Đankarlo Danova
RM 8 Švedska Nils Lidholm (c)
LM 9 Italija[v] Huan Alberto Skijafino
CF 10 Argentina Ernesto Grilo
LW 11 Argentina Ernesto Kukjaroni
Trener:
Italija Đuzepe Vijani

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mario de la Riva (5. septembar 2016). „Los 11 jugadores nacidos fuera de España con más partidos”. as.com. As. Pristupljeno 12. jun 2021. 
  2. ^ „Alfredo Di Stéfano: A god of the stadium”. uefa.com. UEFA. 7. jul 2014. Pristupljeno 12. jun 2021. 
  3. ^ Brian Glanville (15. novembar 2002). „Juan Schiaffino”. theguardian.com. The Guardian. Pristupljeno 12. jun 2021. [1]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Santamarija je nastupao za Urugvaj od 1952. do 1957, pa je kasnije promenio reprezentaciju i prešao da igra za Španiju. Prvi meč za Španiju je odigrao oktobra 1958, pet meseci nakon što je ovaj meč odigran.[1]
  2. ^ Di Stefano, rođeni Argentinac, je na početku karijere nastupao za Argentinu i Kolumbiju. Postao je naturalizovani građanin Španije 1956, a za fudbalsku reprezentaciju Španije je počeo da igra 1957.[1][2]
  3. ^ Iako je poznatiji po nastupima za reprezentaciju Urugvaja, Skijafino je nastupao za Italiju 4 puta počevši od 1954, nakon okončanja Svetskog prvenstva 1954.[3]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]