Franko Alfano
Franko Alfano | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 8. mart 1875. |
Mesto rođenja | Posilipo kraj Napulja, Kraljevina Italija |
Datum smrti | 27. oktobar 1954.79 god.) ( |
Mesto smrti | Sanremo, Italija |
Franko Alfano (ital. Franco Alfano; Posilipo kraj Napulja, 8. mart 1875 — Sanremo, 27. oktobar 1954)[1] je bio italijanski kompozitor i pijanista.[2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u mestu Posilipo kraj Napulja. Muzičko obrazovanje je stekao na Konzervatorijumu San Pjetro a Majela u Napulju (Conservatiorio di San Pietro a Maiella), a 1895. odlazi na Konzervatorijum u Lajpcigu. Već sledeće godine je započeo karijeru kao pijanista u Berlinu. Tada komponuje prvu svoju operu „Miranda”, koja nikada nije izdata i izvedena, a dve godine kasnije i „Izvor Enšira”. 1900. odlazi u Pariz gde piše balete za Foli-Beržer. U tom periodu gleda i gostovanje pozorišne trupe iz Moskve, koji izvode dramu „Vaskrsenje” prema istoimenom romanu Lava Tolstoja. Tema ga zaokuplja i već 1904. je napisao operu za koju je libreto napisao njegov prijatelj, novinar, Čezare Anau (Cesare Hanau). Opera „Vaskrsenje” doživljava veliki uspeh i izvodi se na mnogim operskim scenama širom sveta.
1914. se vraća u Italiju gde se zapošljava kao profesor kompozicije u Bolonji. Sa tog mesta dalje prelazi na druga mesta u italijanskom muzičkom životu: od 1923. do 1939. je direktor Konzervatorijuma Đuzepe Verdi u Torinu; od 1940. do 1942. intendant Teatra Massimo u Palermu; od 1942. do 1947. direktor Opere Akademije Santa Čečilija u Rimu; a nakon toga, do 1950, direktor Konzervatorijuma Đoakino Rosini u Pezaru. U to vreme je napisao još sedam opera.
Nakon smrti Đakoma Pučinija, dirigent, i Pučinijev zet, Arturo Toskanini daje Alfanu da završi Pučinijevu operu „Turandot” na osnovu kompozitorovih skica. Alfano se prihvata posla i piše završni duet i finale opere. Tim delom Toskanini nije bio zadovoljan i sâm je preradio Alfanovu muziku.
Alfano je umro 1954. godine u Sanremu.[3]
Opus[uredi | uredi izvor]
Opere[uredi | uredi izvor]
- Miranda (Miranda – nije izvedena) 1896.
- Izvor Enšira (La Fonte di Enschir), opera u dva čina – 1898, Vroclav
- Vaskrsenje (Risurrezione), drama u četiri čina – 30. novembar 1904, Torino
- Princ Zilaha (Il principe di Zilah), drama u dva čina sa prologom i epilogom – 3. februar 1909. Đenova
- Senka Don Đovanija (L'ombra di Don Giovanni), drama u tri čina – 1914. Milano
- Legenda o Sakuntali (La leggenda di Sakúntala), opera u tri čina – 10. decembar 1921. Bolonja
[notni materijal ove opere je uništen u II svetskom ratu, pa je Alfano napisao novu verziju prema svojim skicama i sećanju 1952. pod imenom Sakúntala] - Madonna Imperia, muzička komedija u jednom činu – 1927. Torino
- Poslednji Lord (L'ultimo Lord), opera u tri čina – 1930. Napulj
- Sirano de Beržerak (Cyrano de Bérgerac), herojska komedija u četiri čina – 22. januar 1936. Rim
- Doktor Antonio (Il Dottor Antonio), opera u tri čina – 30. april 1949. Rim
- Kavaljeri i lepotica (I cavalieri e la bella – nedovršena)
Baleti[uredi | uredi izvor]
Orkestarska muzika[uredi | uredi izvor]
- 2 Simfonije (Prvu je naknadno preradio pod imenom Sinfonia classica)
- Igra i finale Sakuntale (Danza e finale di Sakuntala)
- Romantična svita (Suita romantica)
- Igra za orkestar (Una danza per orchestra)
- Divertimento za mali orkestar sa klavirom obbligato (Divertimento per piccola orchestra coll piano obbligato)
Pesme[uredi | uredi izvor]
- È giunto il nostro ultimo autunno
- Cinque nuove liriche tagiorane
- Nuove liriche tagiorane
- Tre liriche
- Tre poemi di Rabindranath Tagore
- Himno al libertador Simón Bolivar per voci unisone ed orchestra
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Franco Alfano”. www.ricordi.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 7. 2019.
- ^ „Franco Alfano | Biography & History”. AllMusic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 7. 2019.
- ^ „Cyrano de Bergerac”. Cyrano de Bergerac. 2015-04-15. doi:10.5040/9781580817387.01.