Herbert Spenser

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Herbert Spenser
Herbert Spenser
Lični podaci
Datum rođenja(1820-04-27)27. april 1820.
Mesto rođenjaDarbi, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti8. decembar 1903.(1903-12-08) (83 god.)
Mesto smrtiBrajton, Ujedinjeno Kraljevstvo

Herbert Spenser (engl. Herbert Spencer; Darbi, 27. april 1820Brajton, 8. decembar 1903) bio je engleski filozof i teoretičar sociologije. Doprineo je u mnogim naučnim oblastima, uključujući etiku, religiju, politiku, filozofiju, biologiju, sociologiju i psihologiju.

Najpoznatiji je po tome što je stvorio izraz opstanak najprilagođenijih koji je objasnio u svom delu Principi biologije (1864), nakon što je pročitao knjigu Čarlsa Darvina Poreklo vrsta (izraz koji sam po sebi podrazumeva prirodnu selekciju).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Herbert Spenser

Herbert Spenser je rođen 27. aprila 1820. u Darbiju u Engleskoj, kao sin Džordža Spensera. Bio je najstariji od devetoro dece i jedini koji je preživeo.[1] Herbertov otac je bio verski preobraćenik koji je iz metodističke crkve prešao u kvekersku, i izgleda da je na sina preneo instinkt otpora prema svakoj vrsti vlasti.

Spenser je bio bolešljivo i slabašano dete pa nije redovno pohađao školu, a otac ga je onda podučavao kod kuće. Empirijskim naukama ga je podučio njegov otac. Sa trinaest godina preselio se kod svog strica da bi dobio dalje obrazovanje. Njegov stric, sveštenik Tomas Spenser upotpunio je Spenserovo ograničeno formalno obrazovanje podučavajući ga matematici, fizici i prevodu jednostavnijih tekstova sa latinskog jezika.

Preko članova Filozofskog društva Darbija upoznao se i sa predarvinističkim konceptom biološke evolucije (pogotovo sa učenjima Erazmusa Darvina i Žan Baptist Lamarka).

Vodio je školu zasnovanu na naprednim nastavnim metodama Johana Hajnriha Pestalocija a takođe je bio i sekretar Filozofskom društva Darbija, naučnog društva koje je oko 1790. osnovao Erazmus Darvin, Čarlsov deda.

Tokom pet godina rada za časopis Ekonomist (Economist) Spenser je ostvario poznanstva u svetu londonskog naprednog novinarstva. Upoznao je izdavača Džona Čapmana (John Chapman), radikalnog pisca G. H. Livsa (G. H. Lewes) i njegovu buduću suprugu Meri En Evans (koja je pisala pod pseudonimom Džordž Eliot). Ubrzo nakon toga upoznao je i istaknutog naučnika Tomasa Hakslija (Thomas Huxley) i Džona Tindala (John Tyndall), koji su od tada postali njegovi bliski prijatelji.[1]

Pedagoški pogledi i vaspitanje[uredi | uredi izvor]

Pozitivistička filozofija, doživela je u pedagogiji najviše teoretsko ostvarenje u pedagoškim pogledima čuvenog engleskog sociologa, filozofa-pozitiviste i pedagoga Herberta[2]. Njegov rad spada, uglavnom, u drugu polovinu XIX veku. Spenser, izraziti predstavnik, glasnik i zagovornik kapitalističkog sveta. Osnovno učenje Spenserovo jeste, da se sve na svetu razvija od neraščlanjene jednovrsnosti ka raznovrsnosti. Jedna od njegovih osnovnih grešaka je što ne razlikuje društveni život od života organizma, tj. ne razlikuje sociološke zakone od bioloških. Socijalizam je, po Spenseru neprihvatljiv, zbog toga što bi bilo štetno kada bi između ljudi prestala borba za opstanak. Spenser je odlučno bio protiv socijalizma i komunizma.” Društvo se razvija postepeno”- tako je on mislio - dakle, evolucijom[mrtva veza]. Pedagoški pogledi - između nauke i religije, nema surotnosti. O vaspitanju - napisao je knjigu: “ O umnom, moralnom i fizičkom vaspitanju.” Vaspitanju je pripisivao veliki značaj. Cilj vaspitanja je u tome da nas pripremi za potpuni život i životnu borbu. Vaspitanje treba prilagoditi prirodnim, razvojnim zakonitostima. Umno vaspitanje -  Spenser otklanja u nastavi sve što nema praktične vrednosti, sve što u životu ne koristi. Predlaže nastavu iz “prirodne istorije” društva. Ako znanje treba čoveka da koristi, onda neka uči ono što je u skladu sa osnovnim vrstama njegove aktivnosti.  Prema Spenseru te aktivnosti su:

  •  Aktivnosti koje čoveka neposredno fizički održavaju (znanja iz anatomije, fiziologije, higijene);
  • Aktivnosti koje čoveka posebno lično održavaju u životu (logika radi radnih odnosa, geometrija radi arhitekture, geologija radi rudarstva);
  • Aktivnosti koje održavaju vrstu i porodicu (fiziologija, pedagogija, psihologija);
  • Aktivnosti koje se tiču društvenih i političkih odnosa koje se tiču izvršavanja naših socijalnih obaveza;
  • Aktivnosti kojima ispunjavamo svoj odmor i zadovoljavamo svoj ukus i svoja osećanja (umetničko vaspitanje, muzika, slikarstvo itd.).

Spenser je izvanredno veliki značaj pripisivao realnom vaspitanju. Metodika - Dete treba da stiče iskustva o svetu i o efektima svojih sopstvenih aktivnosti. Samo neka što više uči. Spenser je podvukao važnost principa postepenosti. Postavio je sledeća pravila: od jednostavnog ka složenom, od neodređenog ka određenom, od konkretnog ka apstraktnom i od empirijskog ka racionalnom. Prema njegovom shvatanju, osnovna nastavna metoda trebalo bi da bude induktivno istraživačka. Bio je protiv nastavnog formalizma i dogmatizma. Moralno vaspitanje - Spenser je zamišljao moralni razvoj kao proces koji ide od egoizma preko altruizma do ravnoteže između egoizma i altruizma. Naročito je isticao egoizam. Treba pomenuti njegove metode za vaspitanje discipline. Vaspitač treba da bude aktivan, treba da vaspita inicijativno energične ljude, ljude “jakog karaktera”. Za vaspitača je veoma značajno ukoliko postigne, da dete na sopstvenoj koži oseti posledice rđavog postupka[3]. Spenser je otklanjao telesnu kaznu. Vrhovni princip koji ga rukovodi u njegovom moralu  i moralnom vaspitanju, jeste njegov buržoaski ideal lične koristi i večite borbe za lični opstanak. Fizičko vaspitanje - Spenser se zalaže za dovoljnu ishranu, dovoljnu i odgovarajuću odeću. Naglašava potrebu da se deca što više kreću i da svoje dečije potrebe za aktivnošću, zadovoljavaju u igri i sportu. Proglašava metodu učvršćivanja  štetnom i pogrešnom. Naročitu pažnju je Spenser posvećivao preteranom duševnom naprezanju. Bio je protiv preopterećenosti učenika ali i prenatrpanosti nastavnih planova. Protestvuje protiv učenja napamet. Zdravlje i prirodni razvoj treba da postanu glavni cilj našeg postupanja sa omladinom. Odnos prema radničkom obrazovanju - Bio je odlučan protivnik radničkog obrazovanja i u isto vreme odlučan protivnik radničkih zahteva da se školstvo podržavi. Spenser izgrađuje pedagogiju na sistemu pozitivnih nauka.

Uticaj[uredi | uredi izvor]

Spenserov socijal-darvinizam je posebno uticao na rane evolucione ekonomiste kao što je Torštajn Veblen (Thorstein Veblen) ali su ga usvojili i Amerikanci Vilijam Grejem Samner (William Graham Sumner) i Simon Nelson Paten (Simon Nelson Patten) [4].

Dela[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • O pravoj sferi vlade (On The Proper Sphere of Government), 1842. [1]
  • Društvena statika (Social Statics: or, The Conditions Essential to Human Happiness Specified, and the First of Them Developed), 1851. [2] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. oktobar 2012)
  • Teorija populacije (A Theory of Population), 1852.
  • Principi psihologije (The Principles of Psychology), 1855. [3] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. oktobar 2012)
  • Obrazovanje (Education), 1861.
  • Sistem sintetičke filozofije (System of Synthetic Philosophy), u deset tomova:
    • Osnovni principi (First Principles), 1862. [4] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. decembar 2013) [5] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. novembar 2007)
    • Principi biologije (Principles of Biology) (1864, 1867; dopunjeno: 1898), u dva toma
      • 1. tom — 1. deo: Podaci iz biologije (The Data of Biology); 2. deo: Uvod u biologiju (The Inductions of Biology); 3. deo: Razvoj života (The Evolution of Life); Appendices
      • 2. tom — 4. deo: Morfološki razvoj (Morphological Development); 5. deo: Fiziološki razvoj (Physiological Development); 6. deo: Zakoni umnožavanja (Laws of Mutiplication); Appendices
    • Principi psihologije (Principles of Psychology) (1870, 1880), [6] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. oktobar 2012) u dva toma
      • 1. tom — 1. deo: Podaci iz psihologije (The Data of Psychology); 2. deo: Uvod u psihologiju (The Inductions of Psychology); 3. deo: Opšta sinteza (General Synthesis); 4. deo: Specijalna sinteza (Special Synthesis); 5. deo: Fizička sinteza (Physical Synthesis); Appendix
      • 2. tom — 6. deo: Specijalna analiza (Special Analysis); 7. deo: Opšta analiza (General Analysis); 8. deo: (Congruities); 9. deo: (Corollaries)
    • Principi sociologije (Principles of Sociology), u tri toma
      • 1. tom (1874-75; dopunjeno 1876, 1885) — 1. deo: Podaci iz sociologije (Data of Sociology); 2. deo: Uvod u sociologiju (Inductions of Sociology); 3. deo: Domaće ustanove (Domestic Institutions)
      • 2. tom — 4. deo: Ceremonijalne ustanove (Ceremonial Institutions), 1879; 5. deo: Političke ustanove (Political Institutions), 1882 [7] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. oktobar 2012); 6. deo [objavljeno u nekim izdanjima]: Verske ustanove (Ecclesiastical Institutions), 1885.
      • 3. tom — 6. deo [objavljeno u nekim izdanjima]: Verske ustanove (Ecclesiastical Institutions), 1885; 7. deo: Profesionalne ustanove (Professional Institutions), 1896; 8. deo: Industrijske ustanove (Industrial Institutions), 1896; Reference (References)
    • Principi etike (The Principles of Ethics), 1897. u dva toma
      • 1. tom [8] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. oktobar 2012) — 1. deo: Podaci iz etike (The Data of Ethics), 1879 [9] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. oktobar 2012); 2. deo: Uvod u etiku (The Inductions of Ethics), 1892; 3. deo: Etika života pojedinca (The Ethics of Individual Life), 1892; Reference (References)
      • 2. tom [10] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. oktobar 2012) — 4. deo: Etika društvenog života: Pravda (The Ethics of Social Life: Justice), 1891 [11] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. oktobar 2012); 5. deo: Etika društvenog života: Negativno dobročinstvo (The Ethics of Social Life: Negative Beneficence), 1892; 6. deo: Etika društvenog života: Pozitivno dobročinstvo (The Ethics of Social Life: Positive Beneficence), 1892; Appendices
  • Studija sociologije (The Study of Sociology), 1873. [12] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. decembar 2013)

Eseji[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Herbert Spencer 1820-1903”. Pristupljeno 29. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. oktobar 2007)
  2. ^ Žlebnik, Leon (1970). Opšta istorija školstva i pedagoških ideja. Dragoslav Joković. 
  3. ^ Cenić, Petrović, Stojan, Jelena (2005). Vaspitanje kroz istorijske epohe. Učiteljski fakultet - Vranje, "Eduka" - Beograd. 
  4. ^ „Herbert Spencer, 1820-1903.”. Pristupljeno 29. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. oktobar 2007)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]