Hose de San Martin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hose de San Martin
San Martin
Lični podaci
Datum rođenja25. februar 1778.
Mesto rođenjaJapeju, Vicekraljevstvo Rio de la Plata
Datum smrti17. avgust 1850.
Mesto smrtiBulonj na Moru, Francuska

Hose de San Martin (šp. José de San Martín; Japeju, 25. februar 1778Bulonj na Moru, 17. avgust 1850) bio je argentinski general. Njegovi vojni pohodi bili su presudni za pobedu pobornika nezavisnosti u Argentini, Čileu i Peruu.[1] Zajedno sa Simonom Bolivarom smatra se za najznačajnijeg borca Južne Amerike protiv španske kolonijalne vlasti.

U Argentini je stekao titulu „Oca nacije“ (Padre de la Patria) i smatra se nacionalnim herojem. U Peruu je poznat kao „osnivač slobodnog Perua“ i „osnivač Republike i generalisimus“ (Fundador de la Libertad del Perú, Fundador de la República y de Generalísimo de las Armas). U Čileu mu je dodeljena najviša vojna titula (Capitán General).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je sin španskog vojnika i kreolke. Vojno obrazovanje sticao je u Madridu a od 11 do 20 godine služio je u Evropi i Africi. Godine 1812. vratio se u Buenos Ajres kao oficir španske vojske. Do tada je već bio stekao ratno iskustvo kao komandant vojne jedinice u sukobu sa Francuzima. Kao pukovnik pristupio je oslobodilačkom pokretu i organozovao je vojsku predvodeći je u prvim borbama protiv Španaca 1813. godine. Osujetio je špansko iskrcavanje u San Lorensu (kod Parane). Organizator je čuvene Andske vojske i velikog vojnog podviga kada je prešavši Ande oslobodio Čile (1818) i Peru (1820) i bio šef država. Borio se sa promenljivom ratnom srećom. Posle sukoba sa Bolivarom povukao se u privatan život u Evropi. Vratio se u zemlju 1828. ali je odustao od iskrcavanja u Buenos Ajres zbog tadašnjih političkih sukoba. Vratio se u Francusku u kojoj je umro slep i zaboravljen.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Otac Hozea de San Martina, Huan de San Martin,[2] sin Andresa de San Martina i Isidore Gomez, rođen je u gradu Servatos de la Kueza, u sadašnjoj provinciji Palensija (bivša Kraljevina Leon u Španiji) i bio je viceguverner departmana. On je služio kao vojno lice Španske krune, a 1774. godine imenovan je za guvernera departmana Japeju, dela mije vlade u Guaraniju, formirane da upravlja sa trideset guaranskih jezuitskih misija, nakon što je Karlos III proterao taj red iz Amerike 1767. Sedište reda bilo je u Japejuskoj redukciji, i Gregorija Matoras del Ser. Hose je rođen u Japeju, Korijentes, indijanskoj redukciji Gvarana.[3] Tačna godina njegovog rođenja je sporna, jer nema podataka o njegovom krštenju. Kasniji dokumenti formulisani tokom njegovog života, poput pasoša, zapisa o vojnoj karijeri i dokumentacije o venčanju, dali su mu različite uzraste. Većina ovih dokumenata ukazuje da je njegova godina rođenja 1777. ili 1778.[4] Porodica se preselila u Buenos Ajres 1781. godine, kada je San Martin imao tri ili četiri godine.

Huan je zatražio premeštaj u Španiju, napuštajući Ameriku 1783. Porodica se nastanila u Madridu, ali pošto Huan nije mogao da stekne promociju, preselili su se u Malagu. Jednom u gradu, San Martin je upisan u Malašku crkvenu školu, započevši studije 1785.[5] Malo je verovatno da je završio šestogodišnje osnovno obrazovanje, pre nego što se 1789. godine pristupio Mursijskom puku, kada je navršio potrebnu starost od 11. godina. Vojnu karijeru započeo je kao pitomac u Mursijskoj pešadijskoj jedinici.[6]

Vojna karijera u Evropi[uredi | uredi izvor]

Portrat of the battle of Bailen
Bitka kod Bajlena bila je jedna od najvažnijih bitaka koju je vodio Jose de San Martin u Poluostrvskom ratu.

San Martin je učestvovao u nekoliko španskih kampanja u Severnoj Africi, boreći se između ostalih u Melilji i Oranu protiv Mavra 1791.[7] Njegov čin je podignut do podnarednika 1793. godine, kad je imao 15 godina. Pomorsku karijeru započeo je tokom Rata za drugu koaliciju, kada je Španija bila u savezu sa Francuskom protiv Velike Britanije, za vreme Francuske revolucije. Njegov brod Santa Dorotea zauzela je Kraljevska mornarica, koja ga je neko vreme držala kao ratnog zarobljenika. Ubrzo nakon toga, nastavio je borbe u južnoj Španiji, uglavnom u Kadizu i Gibraltaru u činu drugog kapetana lake pešadije. On je nastavio je da se bori protiv Portugalije na strani Španije u Apelsinovskom ratu 1801. Unapređen je u kapetana 1804.[8] Tokom boravka u Kadizu bio je pod uticajem ideja španskog prosvetiteljstva.[9]

Sa izbijanjem Poluostrvskog rata 1808. godine, San Martin je imenovan za ađutanta Franciska Marije Solana Ortiza de Rosasa. Rosas, za koga se sumnjalo da je francuski simpatizer, poginuo je u narodnom ustanku tokom koga je nadvladana kasarna, nakon čega je njegov leš vučen po ulicama. San Martin je raspoređen u armije Andaluzije i vodio je bataljon dobrovoljaca. U junu 1808. njegova jedinica se uključila u gerilske snage koje je predvodio Huan de la Kruz Morheon. On je skoro poginuo tokom bitke kod Arhonilje, ali ga je spasio narednik Huan de Dios. Dana 19. jula 1808, španske i francuske snage su se upustile u bitku kod Bajlena. Španska pobeda je omogućila armiji Andaluzije da napadne i zauzme Madrid. Za svoje postupke tokom ove bitke, San Martin je odlikovan zlatnom medaljom, a njegov čin je podignut u potpukovnika. Dana 16. maja 1811. borio se u bici kod Albuere pod komandom generala Vilijama Kar Beresforda. Do tada su francuske armije držale većinu Pirinejskog poluostrva pod svojom kontrolom, osim Kadiza.[10]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ John Lynch, San Martin: Argentine Soldier, American Hero (2009)
  2. ^ „El origen mestizo del general San Martín”. www.cedec.cl. 7. 1. 2007. Arhivirano iz originala 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 25. 3. 2015. 
  3. ^ Galasso 2000, str. 14–15.
  4. ^ Galasso 2000, str. 11–12.
  5. ^ Galasso 2000, str. 22–24.
  6. ^ Galasso 2000, str. 24.
  7. ^ Galasso 2000, str. 24–26.
  8. ^ Galasso 2000, str. 26–27.
  9. ^ Galasso 2000, str. 28.
  10. ^ Galasso 2000, str. 26–32.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]