Hromozom

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Metafazni hromozom:
(1) hromatida;
(2) centromera;
(3) kratki krak
(4) dugi krak

Hromozomi su telašca karakterističnog oblika koja se u jedru mogu uočiti za vreme deobe. Najbolje se uočavaju za vreme metafaze / mitoze pa se tada i izučavaju i nazivaju metafazni hromozomi.

Građa metafaznog hromozoma[uredi | uredi izvor]

Svaki metafazni hromozom se sastoji od:

  • dve sestrinske hromatide koje sadrže po jedan molekul DNK, i s obzirom da nastaju replikacijom, ti molekuli su potpuno jednaki po sadržaju gena; zato se hromatide nazivaju sestrinske;
  • centromere ili primarnog suženja koje spaja hromatide.

Pored ovih delova, specifičnih za sve hromozome, poneki hromozomi mogu imati i sekundarno suženje. Akrocentrični hromozomi u humanom kariotipu imaju to suženje.

Vrste hromozoma[uredi | uredi izvor]

Po položaju centromere u hromozomu razlikuju se:

  • metacentrični hromozomi, kod kojih je centromera postavljena medijalno, a p i q kraci su približno iste dužine. U obu grupu spadaju hromozomi: 1, 3, 16, 19, 20.
  • submetacentrični hromozomi, kod kojih je centromera postavljana nešto niže nego što je to slučaj kod metacentričnih, pa je p krak nešto kraći od q kraka. U obu grupu spadaju hromozomi: 2, 4-12, 17, 18, X.
  • akrocentrični hromozomi, kod kojih je centromera jako pomerena ka jednom kraju hromozoma, a p krak daleko kraći od q kraka. U ovu grupu spadaju hromozomi: 13, 14, 15, 21, 22, Y.
  • telocentrični hromozomi, kod kojih se centromera postavljena na samom kraju hromozoma, odlikuje ih odsustvo p kraka. Nalazi se samo kod životinja.

Broj hromozoma[uredi | uredi izvor]

Broj hromozoma je stalan i karakterističan za svaku biološku vrstu i naziva se kariotip.

Telesne (somatske) ćelije imaju diploidan (grč. diploos = dvostruk) broj hromozoma [obeležava se kao 2n]. Telesna ćelija čoveka ima 46 hromozoma ili dve garniture po 23 hromozoma, pri čemu jedna garnitura potiče od majke, a druga od oca pa se tako obrazuje 23 para homologih hromozoma.

Polne ćelije ili gameti [kod čoveka su to spermatozoidi i jajna ćelija] sadrže upola manji broj hromozoma u odnosu na telesne ćelije, nazvan haploidan [grč. haploos = jednostruk] - obeležen kao n. Ako telesna ćelija ima dve, onda će polna ćelija imati jednu garnituru hromozoma. Broj hromozoma u polnim ćelijama čoveka je 23.

U narednoj tabeli dat je broj hromozoma u telesnim ćelijama nekih eukariotskih organizama:

Broj hromozoma u telesnim ćelijama životinja
Vrsta 2n Vrsta 2n
voćna mušica 8 bogomoljka 14
raža 24 amfioksus 24
tibetanska lisica 36 hermelin 44
domaća mačka 38 domaća svinja 38
miš 40 pacov 42
jastreb 76 sirijski hrčak 44
mrki medved 74 čovek[1] 46
gorila, šimpanza[1] 48 domaća ovca 54
slon[2] 56 goveče 60
magarac 62 konj 64
pas[3] 78 kokoška[4] 78
zlatna ribica[5] 100-104 svilena buba[6] 28
rečni rak 116 šaran 104
ćurka 82 gušter 46

Hromozomi čoveka[uredi | uredi izvor]

Somatske ćelije čoveka sadrže 46 hromozoma ili 23 para hromozoma.

Hromatin[uredi | uredi izvor]

Hromatin se uočava u interfaznom jedru (to je jedro ćelije koja nije u deobi, već se nalazi u interfazi ).

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b De Grouchy J (1987). „Chromosome phylogenies of man, great apes, and Old World monkeys”. Genetica. 73 (1-2): 37—52. PMID 3333352. 
  2. ^ Houck ML, Kumamoto AT, Gallagher DS, Benirschke K (2001). „Comparative cytogenetics of the African elephant (Loxodonta africana) and Asiatic elephant (Elephas maximus)”. Cytogenet. Cell Genet. 93 (3-4): 249—52. PMID 11528120. 
  3. ^ Wayne RK, Ostrander EA (1999). „Origin, genetic diversity, and genome structure of the domestic dog”. Bioessays. 21 (3): 247—57. PMID 10333734. 
  4. ^ Burt DW (2002). „Origin and evolution of avian microchromosomes”. Cytogenet. Genome Res. 96 (1-4): 97—112. PMID 12438785. 
  5. ^ Ciudad J, Cid E, Velasco A, Lara JM, Aijón J, Orfao A (2002). „Flow cytometry measurement of the DNA contents of G0/G1 diploid cells from three different teleost fish species”. Cytometry. 48 (1): 20—5. PMID 12116377. 
  6. ^ Yasukochi Y, Ashakumary LA, Baba K, Yoshido A, Sahara K (2006). „A second-generation integrated map of the silkworm reveals synteny and conserved gene order between lepidopteran insects”. Genetics. 173 (3): 1319—28. PMID 16547103. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
  • Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
  • Dumanović, J, Marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, Beograd, 1986.
  • Švob, T. i saradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]