Jevreji u Bosni i Hercegovini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sarajevska sinagoga
Sinagoga u Doboju
Spomenik banjalučkoj jevrejskoj zajednici i stradalim Jevrejima u Holokaustu

Jevreji su se kao etnička verska zajednica u BiH pojavili nakon progona iz Španije krajem 15. veka, kada su tražeći utočište došli u Bosnu (tada u sastavu Osmanskog carstva).

Jevrejska zajednica se održala do današnjih dana, iako u znatno manjem broju (negde oko 1.000 bosanskih Jevreja danas živi u Bosni i Hercegovini). Veliki broj Jevreja u gradskim sredinama BiH (Sarajevo, Tuzla, Banja Luka, Doboj, Zenica itd.) se utopio u lokalno stanovništvo islamizacijom, a značajan deo je nestao u pogromima tokom Drugog svetskog rata (danas u Tuzli stoji spomenik "Suza" posvećen tim dešavanjima). Prema procenama, u Bosni i Hercegovini je od 14 000 Jevreja do kraja rata pobijeno njih 12 000.[1] Jedan deo Jevreja je nakon rata kao svoj novi dom odabrao Izrael. O dugotrajnom prisustvu Jevreja u BiH svedoče i stara i nova sinagoga u Sarajevu, Tuzli, Zenici i Doboju; kao i Jevrejska groblja u Sarajevu i Tuzli, koji su danas više istorijski spomenici nego funkcionalne celine. Takođe su postojala dva groblja u Banjoj Luci, kao i četiri sinagoge.

Jedan od poznatijih bosanskohercegovačkih političara jevrejskog porekla bio je ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine Sven Alkalaj, iz Stranke za BiH, kojem su politički predstavnici Bošnjaka ustupili mesto u Veću ministara. Prema postojećim ustavnim rešenjima, osporenim presudama Evropskog suda pravde, samo tzv. konstitutivni narodi, tj. Bošnjaci, Srbi i Hrvati, obavezno imaju etničke predstavnike u Veću ministara na bazi pariteta, dok je ostalim građanima zemlje to pravo uskraćeno.

Poznati bosanskohercegovački Jevreji[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zdenko Levntal, ur., Zločini fašističkih okupatora. pp. 15, 61-70.

Literatura[uredi | uredi izvor]