Pređi na sadržaj

Jelena Bujevič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jelena Bujevič
Jelena Bujevič
Datum rođenja(1968-06-09)9. jun 1968.
Mesto rođenjaSmila, Čerkaška oblast, UkrajinaSSSR

Jelena Ivanovna Bujevič (rus. Елена Ивановна Буевич, ukr. Олена Іванівна Буєвич; 9. jun 1968, Smila, Čerkaška oblast, Ukrajina) je ukrajinska pesnikinja i prevodilac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Završila je Muzičku akademiju u Čerkasiju i Literaturni institut Maksima Gorkog u Moskvi. Predavala je u dečjoj muzičkoj školi u Čerkasiju, radila kao novinar u pres centru MUP-a i kao urednik odeljenja „Društvo“ u listu „Akcent“ (Čerkasi). Bila je redaktor književnog almanaha „Nove stranice“ u Čerkasiju, i poetskih zbornika oblasnih autora, učestvaovala kao suorganizator i član žirija književnih festivala u Čerkasiju „Letaющaя Krыša“ i „Puškinskoe kolьco“. Svoje stihove i prevode objavljivala je u listovima i časopisima: „Novый mir“, „Naš Sovremennik“, „Družba narodov“ i „Rossiйskiй kolokol“ (Moskva), „Parus“ (Minsk), „Raduga“ i „Vizantiйskiй Angel“ (Kijev), „Četver“ (Ivano-Frankivsk), „Nana“ (Čečenska republika), „Strannik“ (Saransk), „Vvedenskaя storona“ (Stara Rusa), „Эmigrantskaя lira“ (Belьgiя), u almanahu „Istoki-90“ i „Nikitskie vorota“ (Moskva), „Biйskiй Vestnik“ (Altajski kraj), „Vіtrila“ (Kijev), „Lava“ (Harkov). U prevodu na srpski u časopisu „Trag“ (Vrbas), „Ruski Almanah 21“ (Beograd), časopisu „Riječ“ no. 3-4, 2016 (Književni klub Brčko, Bosna i Hercegovina) a na engleskom u SAD.

Član je Nacionalnog saveza novinara Ukrajine (od 1995), Asocijacije ukrajinskih pisaca (od 1997) i Saveza pisaca Rusije od 2007. godine.

Živi u Čerkasiju, radi kao novinar, piše na ruskom i ukrajinskom jeziku i prevodi sa srpskog i poljskog jezika.

Godine 2019. knjiga Jeleninih prevoda pesama srpskog pesnika Danila Jokanoviča „Mastilo i vino“ postala je pobednik Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. decembar 2019) (Srebrni Vitez) jubilarnog Međunarodnog slavenskog književnog foruma «Zolotoй Vitяzь» — 2019.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Laureat Međunarodne književne nagrade u ime Fazila Iskandera 2020. godine za knjigu pesama „Ostatьsя v Evpatorii“[2],
  • Diploma Međunarodne Buninske nagrade u 2017. godini „Za poetsko majstorstvo i očuvanje ruskog jezika u Ukrajini“[3],
  • Zlatna diploma IV Međunarodnog književnog foruma „Zlatni vitez“[1],
  • Laureat književne nagrade im. Tatjane Snežine za poeziju;
  • Diploma 6. međunarodnog Vološinskog konkursa za prevod poezije savremnih autora s ukrajinskog jezika[2],
  • Laureat festivala pravoslavne pesme „Milostivo nebo“ u Kijevu – Pećarske Lavri;
  • Priznanje Mitropolita Kijevskog i cele Ukrajine Vladimira na konkursu „Pravoslavna moja Ukrajina“ 2009, povodom 1020. godine od hristijanizacije Rusa.
  • Specijalna Pohvala Trećeg konkursa „Pjesme Andrićgradu 2017“, Republika Srpska, Bosnija i Gercegovina [4].

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Poezija[uredi | uredi izvor]

Prevod[uredi | uredi izvor]

Zastupljena u antologiji[uredi | uredi izvor]

  • Molitve ruskih pesnika 20. i 21. stoleća („Molitvы russkih poэtov XX – XXI vv., vtoroe izdanie“), Moskva.

Linkovi[uredi | uredi izvor]

Stihovi na sajtovima[uredi | uredi izvor]

Kritički tekstovi o poeziji Jelene Bujevič[uredi | uredi izvor]

  • Vladimir Kolarić,JELENA BUJEVIČ: Dve duše (Gramatik, 2016)[10]
  • Sergeй Alihanov. "Elena Buevič: "A v vozduhe, kak vzvesь, plыvut slova i stročki..." [5],
  • Kudimova Marina Vladimirovna. „VAZDUH U PAUZAMA“ o knjizi J. Bujevič „Ostatьsя v Evpatorii“ [6]
  • Mihail Hlebnikov. „TREĆI KRIM" o knjizi J. Bujevič „Ostatьsя v Evpatorii“. [7]
  • Kondakova Nadežda Vasilьevna. "NAPITATЬ I SOGRETЬ: O tvorčestve Elenы Buevič". [8],
  • Miloslavskiй Юriй Georgievič. "NEIZBEŽNЫЙ POLET: O stihah Elenы Ivanovnы Buevič". [9],
  • Literaturnaя gazeta, Stanislav Minakov o knizi E. Buevič „Elica“[11],
  • Shid.info „Lugansk v očerednoй raz proslavilsя. Teperь... v pesne“[12]
  • Vяčeslav Pamurzin "Prosnutsя drevnie slavяne…" [10].

Reference[uredi | uredi izvor]