Pređi na sadržaj

Jože Menih

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
jože menih
Jože Menih
Lični podaci
Datum rođenja(1922-04-23)23. april 1922.
Mesto rođenjaHrastnik, Kraljevstvo SHS
Datum smrti8. januar 1943.(1943-01-08) (20 god.)
Mesto smrtiOsankarica, kod Slovenske Bistrice, Treći rajh
Profesijaučenik
Delovanje
Član KPJ odpre rata
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Jože Menih — Rajko (Hrastnik, 23. april 1922Osankarica, kod Slovenske Bistrice, 8. januar 1943) bio je učesnik okupacije Srbije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 23. aprila 1922. u Hrastniku. Poticao je iz rudarske porodice, a njegov otac Jože bio je socijalista, što je bitno uticalo na njegovo kasnije opredeljenje. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a gimnaziju je pohađao u Celju, Mariboru i Ljubljani, gde je maturirao 1941. godine.[1][2]

U toku školovanja u Celju priključio se omladinskom revolucionarno pokretu i postao član tada ilegalnog Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a u Mariboru se uključio u političke akcije, naročito u akciju odbranu zemlje. U Ljubljani je sarađivao u legalnom skojevskom časopisu Slovenska mladina, a nakon njegove zabrane bio je urednik lista Srednjoškolac. Uporedo sa političkim delovanjem među srednjoškolcima, delovao je i u rodnom kraju, među rudarskom radničkom omladinom, kao i član radničkog društva Uzajamnost.[1][2]

Nakon napada Sila Osovine na Kraljevinu Jugoslavije, aprila 1941. kao dobrovoljac se prijavio za odbranu zemlje. Posle kapitulacije Jugoslovenske vojske, vratio se u Hrastnik, gde je kao član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) radio na pripremama ustanka. Sa grupom omladinaca radio je na sakupljanju oružja, a početkom avgusta 1941. je otišao u partizansku revirsku četu. Prilikom spašavanja dvojice ranjenika, u jednoj akciji, bio je zarobljen od žandarma, ali je uspeo da pobegne.[1][2]

Nakon hapšenja, vratio se u Celje, gde je delovao kao ilegalac. Ubrzo potom je bio uhapšen i zajedno sa drugim Slovencima bio interniran u Srbiju. Uz pomoć falsifikovanih dokumenata uspelo mu je decembra 1941. da iz Užičke Požege dođe u Ljubljanu, gde je nastavio sa partijskim radom. Polovinom februara 1942. ponovo je otišao u partizane u Podlipoglav, gde je stupio u Drugi štajerski partizanski bataljon. Najpre se nalazio u Štabu bataljona, kao referent za kulturu, a potom je bio politički komesar čete.[1][2]

Prilikom formiranja Druge grupe partizanskih odreda, maja 1942. postao je politički komesar Prvog bataljona u Savinjskom partizanskom odredu i na toj funkciji je ostao do smrti. Prilikom pohoda Druge grupe odreda iz Dolenjske preko Gorenjske u Štajersku, u leto 1942, njegov bataljon je vodio teške borbe protiv Nemaca. Početkom avgusta 1942. Nemci su na Jelovici potpuno opkolili njegov bataljon, koji se jurišem probio iz obruča. Potom se kroz neprijateljske zasede preko Karavanki probio u Korušku, a odatle u Štajersku.[3][4]

Kod Apače je 25. avgusta 1942. učestvovao u borbi sa Nemcima, koja je bila prva borba slovenačkih partizana s Nemcima na austrijskoj teritoriji i snažno je odjeknula po celoj Koruškoj. Nakon dolaska u Štajersku, Jankov bataljon je postao Prvi bataljon Pohorskog partizanskog odreda. Kao politički radnik obilazio je pohorska sela i jačao uticaj Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP).[3][4]

Kada se Pohorski bataljon polovinom decembra 1942. utvrdio na zimovanju u logoru na Osankarici, na Pohorju, Rajko se brinuo za organizaciju logora. Nemci su otkrili partizanski logor, okružili ga i napali u zoru 8. januara 1943. godine. U dvoipočasovnoj borbi, poginulo je svih 69 boraca Pohorskog bataljona, koji su se tada nalazili u logoru. Pored Rajka, tada su poginuli i Pavla Mede Katarina, Franc Vresk, Dušan Mravljak i Alfonz Šarh.[3][4]

Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita 27. novembra 1953. proglašen je za narodnog heroja.[3][4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Zbornik heroja 1957, str. 486.
  2. ^ a b v g Narodni heroji 1 1982, str. 530.
  3. ^ a b v g Zbornik heroja 1957, str. 487.
  4. ^ a b v g Narodni heroji 1 1982, str. 531.

Literatura[uredi | uredi izvor]