Jozef Viktor Rohonj
Jozef Viktor Rohonj | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 7. maj 1845. |
Mesto rođenja | Butin, Timiš, ![]() |
Datum smrti | 15. mart 1923.77 god.) ( |
Mesto smrti | Prag, ![]() |
Naučni rad | |
Polje | Paleontologija |
Jozef Viktor Rohonj (svk. Jozef Viktor Rohoň; Butin, Timiš, 7. maj 1845 — Prag, 15. mart 1923) bio je austrijski lekar i paleontolog slovačkog porekla.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Porodica[uredi | uredi izvor]
Potiče iz poznate slovačke evangelističke porodice Rohonj. Pradeda mu je bio Juraj Rohonj (1773-1831), pesnik i evangelistički sveštenik u Gložanu. Otac Ferdinand (1823-1884) bio je pisac religioznih dela, kompozitor i učitelj.[1]
Obrazovanje[uredi | uredi izvor]
Pohađao je gimnaziju u Šopronu. Dve godine (1867-1869) studirao je evangelističku teologiju u Beču. Potom 1871. prelazi na studije medicine, fokusirajući se na zoologiju i neuroanatomiju. Uticaj na njega izvršili su Teodor Mejnert, Karl Klaus i Eduard Albert. Diplomirao je 1884. u Minhenu, gde ostaje sve do 1888. posvećujući se paleontološkim istraživanjima.[1] U Minhenu je sarađivao sa Karlom Alfredom fon Citelom, izvodeći anatomske studije konodonta.[2]
Karijera[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/cc/Jozef_Viktor_Roho%C5%88.jpg/140px-Jozef_Viktor_Roho%C5%88.jpg)
U proleće 1888. preselio se u Sankt Peterburg, gde je radio kao privatni tutor sve do 1895. godine. Nakon toga izabran je za vanrednog profesora histologije (kasnije i embriologije) na Karlovom univerzitetu u Pragu. U februaru 1903. postao je redovni profesor histologije i embriologije. Penzionisao se 1915. godine.[1]
Od 31 naučnog rada, devet je posvećeno neuroanatomiji, a 22 paleontologiji (uglavnom paleoihtiologiji).
Njegovo ime vezuje se za „Rohonj-Berdove ćelije”, definisane kao veliki mehanosenzorni neuroni koji se mogu naći u dorzalnom spinocerebelarnom putu riba i vodozemaca. Rohonj-Berdove ćelije su prisutne samo u embrionalnoj i larvalnoj fazi.[3][4]
Oženio se u pedeset šestoj godini Boženom, sa kojom je imao pet ćerki: Kristinu, Pavlu, Vladimiru, Olgu i Konstantinu.[1]
Kao mladić bio je jedan od pokretača pozorišnog života Slovaka u Bačkom Petrovcu, pa je tako 1866. organizovao prvu pozorišnu predstavu u mestu.[5]
Rohonj je bio član Kraljevske češke akademije nauka, Prirodnjačkog društva u Sankt Peterburgu, Ruskog imperijalnog mineraloškog društva i Društva čeških lekara.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d Svojtka, M.; Seidl, J.; Steininger, B. (2010). „Aus der Batschka in die weite Welt: Leben und Werk des Josef Victor Rohon (1845–1923) zwischen Wien, München, Sankt Petersburg und Prag / A Bácskából a nagyvilágba: Josef Victor Rohon (1845–1923) élete és munkássága Bécsben, Münchenben, Szentpétervárott és Prágában”. Österreichisch-ungarische Beziehungen auf dem Gebiet des Hochschulwesen -- Osztrák-magyar felsőoktatási kapcsolatok (K. Lengyel Zsolt, Nagy József Zsigmond & Ujváry Gábor red.). Székesfehérvár/ Budapest: 195—222.
- ^ Google Books The Genesee Conodonts: with descriptions of new species by William Letchworth Bryant
- ^ Reyes R, Haendel M, Grant D, Melancon E, Eisen JS (januar 2004). „Slow degeneration of zebrafish Rohon-Beard neurons during programmed cell death”. Developmental Dynamics. 229 (1): 30—41. PMID 14699575. doi:10.1002/dvdy.10488.
- ^ Neurocomputing.org Arhivirano 2013-04-04 na sajtu Wayback Machine Earliest Tactile Sensory Neurons in Vertebrate Evolution
- ^ „Jozef Viktor Rohonj”. www.slovackizavod.org.rs. Arhivirano iz originala 03. 07. 2019. g.