Ljubitino

Koordinate: 58° 48′ 40″ S; 33° 23′ 30″ I / 58.811111° S; 33.391667° I / 58.811111; 33.391667
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ljubitino
Lюbыtino
Uspenjska crkva
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Novgorodska oblast
RejonLjubitinski rejon
Osnovanprvi pomen 1581.
Varošica od1965.
Stara imenaProkopjevski
Beloje do 1931.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2014.2.619
Geografske karakteristike
Koordinate58° 48′ 40″ S; 33° 23′ 30″ I / 58.811111° S; 33.391667° I / 58.811111; 33.391667
Vremenska zonaUTC+3
Ljubitino na karti Rusije
Ljubitino
Ljubitino
Ljubitino na karti Rusije
Ljubitino na karti Novgorodske oblasti
Ljubitino
Ljubitino
Ljubitino na karti Novgorodske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj174760
Pozivni broj+7 81668
Registarska oznaka53
OKATO kod49 216 551
OKTMO kod49 616 428 051
Veb-sajt
lubitinoadm.ru/

Ljubitino (rus. Любытино) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom varošice (rus. посёлок городского типа) na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u severnom delu Novgorodske oblasti i administrativno pripada Ljubitinskom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar.

Prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. u varoši je živelo 2.619 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Varošica Ljubitino smeštena je u severnom delu Novgorodske oblasti, u zapadnim delovima Valdajskog pobrđa. Nalazi se na desnoj obali reke Mste, a kroz naselje protiči u dve manje pritoke Mste Belaja i Zabitica.

Ljubitino je značajan kao železnička stanica na liniji NebolčiOkulovka.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prema legendi naselje je 947. godine osnovala kneginja Olga, supruga knjaza Igora Rjurikoviča. Legenda kaže da je kneginja putujući uz Mstu ka Novgorodu delila zemlju na „pogosti“ (imanja), a jedno od njih je bilo i docnije naselje Ljubitino.

U pisanim se pak izvorima naselje se prvi put pominje u letopisima iz 1581. kao pogost Prokopjevski (rus. Прокопьевский) na desnoj obali Mste. Na levoj obali nasuprot naselja se nalazio zaseok Beljski koji se pominje još ranije, u letopisu iz 1495. godine.

Na prelazu iz XIX u XX vek u naselju je živelo 150 ljudi u 30 kuća, a u isto to vreme selo je bilo poznato kao trgovište za stoku, drvo i brašno. Godine 1927. uspostavljen je Beljski rejon, a samim tim selo Beloje postaje njegovim administrativnim centrom. U martu 1931. i selo i rejon dobijaju sadašnje ime.

Status urbanog naselja tipa varošice dobija 1965. godine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u varoši je živelo 3.031 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. varošica imala 2.619 stanovnika.[1]

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2014.
7181,5512,3342,6363,474[2]3,300[3]3,031[4]2,619

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2014 года Архивирано на сајту Wayback Machine (23. јануар 2022)
  2. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  3. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  4. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]