Ljubitino
Ljubitino Lюbыtino | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Oblast | Novgorodska oblast |
Rejon | Ljubitinski rejon |
Osnovan | prvi pomen 1581. |
Varošica od | 1965. |
Stara imena | Prokopjevski Beloje do 1931. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2014. | 2.619 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 58° 48′ 40″ S; 33° 23′ 30″ I / 58.811111° S; 33.391667° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 174760 |
Pozivni broj | +7 81668 |
Registarska oznaka | 53 |
OKATO kod | 49 216 551 |
OKTMO kod | 49 616 428 051 |
Veb-sajt | |
lubitinoadm.ru/ |
Ljubitino (rus. Любытино) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom varošice (rus. посёлок городского типа) na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u severnom delu Novgorodske oblasti i administrativno pripada Ljubitinskom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar.
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. u varoši je živelo 2.619 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Varošica Ljubitino smeštena je u severnom delu Novgorodske oblasti, u zapadnim delovima Valdajskog pobrđa. Nalazi se na desnoj obali reke Mste, a kroz naselje protiči u dve manje pritoke Mste Belaja i Zabitica.
Ljubitino je značajan kao železnička stanica na liniji Nebolči—Okulovka.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prema legendi naselje je 947. godine osnovala kneginja Olga, supruga knjaza Igora Rjurikoviča. Legenda kaže da je kneginja putujući uz Mstu ka Novgorodu delila zemlju na „pogosti“ (imanja), a jedno od njih je bilo i docnije naselje Ljubitino.
U pisanim se pak izvorima naselje se prvi put pominje u letopisima iz 1581. kao pogost Prokopjevski (rus. Прокопьевский) na desnoj obali Mste. Na levoj obali nasuprot naselja se nalazio zaseok Beljski koji se pominje još ranije, u letopisu iz 1495. godine.
Na prelazu iz XIX u XX vek u naselju je živelo 150 ljudi u 30 kuća, a u isto to vreme selo je bilo poznato kao trgovište za stoku, drvo i brašno. Godine 1927. uspostavljen je Beljski rejon, a samim tim selo Beloje postaje njegovim administrativnim centrom. U martu 1931. i selo i rejon dobijaju sadašnje ime.
Status urbanog naselja tipa varošice dobija 1965. godine.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u varoši je živelo 3.031 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. varošica imala 2.619 stanovnika.[1]
1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2014. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
718 | 1,551 | 2,334 | 2,636 | 3,474[2] | 3,300[3] | 3,031[4] | 2,619 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2014 года Архивирано на сајту Wayback Machine (23. јануар 2022)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.