Ljuskavci (natporodica)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ljuskavci
Vremenski raspon: 42.0–0 Ma
srednji eocen do danas[1][2]
živući predstavnici porodice
Manidae
rekonstrukcija izgleda izumrle
vrste Patriomanis americana
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Pholidota
Podred: Eupholidota
Natporodica: Manoidea
Gaudin, 2009[3]
Porodice

Ljuskavci ili pangolini (lat. Manoidea, [Manoidea] — „duhovi”) je natporodica ljuskavaca unutar podreda Eupholidota. Ovaj natporodica sisara obuhvata porodicu Manidae, izumrlu porodicu Patriomanidae i izumrli rod Necromanis. Stručni naziv za članove ove natporodice sisara je manoidi.[3][4]

Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]

Natporodica: Porijeklo naziva od: Značenje naziva:
Manoidea
  • roda Manis
  • i taksonomskog nastavka -oidea
duhovi

Opis[uredi | uredi izvor]

Jedna od glavni osobina koje definišu predstavnike natporodice Manoidea su velike zaštitne ljuske od keratina koje im prekrivaju njihovu debelu kožu. Po tjelu su raspoređene kao crijep, preklapajući se jedna preko druge i tako formiraju oklop koji pokriva tjelo, vrat, čelo, cjeli rep i spoljnu stranu nogu. Ljuske nisu prisutne samo na njuški i bočnim djelovima lica, donjoj strani vrata, stomaku i unutrašnjoj strani nogu. Između ljusaka i na ostatku tjela se takođe mogu pronaći i kratke dlake.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Današnji živući predstavnici ljuskavaca (porodica Manidae) naseljavaju područje Podsaharske Afrike, južne i Jugoistočne Azije i južne Kine.[3] U prošlosti, ova natporodica sisara je bio rasprostranjena i na području istočne Azije,[5] Sjeverne Amerike[6], Sjeverne Afrike[7] i Evrope.[8][9][10][11]

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija natporodice Manoidea:


Filogenija[uredi | uredi izvor]

Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze natporodice Manoidea.[3][4]

 Ferae 

Pan-Carnivora

 Pholidotamorpha 

Palaeanodonta

 Pholidota 

Euromanis

 ? 

Pholidota sp. (BC 16’08)

Eurotamanduidae

 Eupholidota 

Eomanoidea

 Manoidea 

Patriomanidae

 ? 

Necromanis

Manidae

 sensu stricto 
 (Pholidota [sensu lato]) 

Vremenska rasprostranjenst[uredi | uredi izvor]

Unutar podreda Eupholidota[uredi | uredi izvor]

EomanisFanerozoikKenozoikKvartarNeogenPaleogenPliocenMiocenOligocenEocenPiacenzianZancleanMessinianTortonianSerravallianLanghianBurdigalianAquitanianChattianRupelianPriabonianBartonianLutetian

Unutar natporodice Manoidea[uredi | uredi izvor]

NecromanisLjuskavci (porodica)PatriomanidaeFanerozoikKenozoikKvartarNeogenPaleogenPliocenMiocenOligocenEocenPiacenzianZancleanMessinianTortonianSerravallianLanghianBurdigalianAquitanianChattianRupelianPriabonianBartonianLutetian

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Philippe Gaubert, Agostinho Antunes, Hao Meng, Lin Miao, Stéphane Peigné, Fabienne Justy, Flobert Njiokou, Sylvain Dufour, Emmanuel Danquah, Jayanthi Alahakoon, Erik Verheyen, William T. Stanley, Stephen J. O’Brien, Warren E. Johnson, Shu-Jin Luo (2018.) The Complete Phylogeny of Pangolins: Scaling Up Resources for the Molecular Tracing of the Most Trafficked Mammals on Earth Journal of Heredity, Volume 109, Issue 4, Pages 347–359
  2. ^ Gaudin, Timothy J.; Gaubert, Philippe; Billet, Guillaume; Hautier, Lionel; Ferreira-Cardoso, Sérgio; Wible, John R. (2020-01-01), Challender, Daniel W. S.; Nash, Helen C.; Waterman, Carly, ur., „Chapter 1 - Evolution and morphology”, Pangolins, Biodiversity of World: Conservation from Genes to Landscapes (na jeziku: engleski), Academic Press, str. 5—23, ISBN 978-0-12-815507-3, doi:10.1016/b978-0-12-815507-3.00001-0, Pristupljeno 2020-02-26 
  3. ^ a b v g Gaudin, Timothy (28. 8. 2009). „The Phylogeny of Living and Extinct Pangolins (Mammalia, Pholidota) and Associated Taxa: A Morphology Based Analysis” (PDF). Journal of Mammalian Evolution. Heidelberg, Germany: Springer Science+Business Media. 16 (4): 235—305. doi:10.1007/s10914-009-9119-9. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 09. 2015. g. Pristupljeno 14. 5. 2015. 
  4. ^ a b Kondrashov, Peter; Agadjanian, Alexandre K. (2012). „A nearly complete skeleton of Ernanodon (Mammalia, Palaeanodonta) from Mongolia: morphofunctional analysis”. Journal of Vertebrate Paleontology. 32 (5): 983—1001. ISSN 0272-4634. doi:10.1080/02724634.2012.694319. 
  5. ^ T. J. Gaudin, R. J. Emry and B. Pogue (2006.) "A new genus and species of pangolin (Mammalia, Pholidota) from the Late Eocene of Inner Mongolia, China." Journal of Vertebrate Paleontology 26(1):146-159
  6. ^ R. J. Emry (1970.) "A North American Oligocene pangolin and other additions to the Pholidota." Bulletin of the American Museum of Natural History 142(6)
  7. ^ Daniel Gebo, D. Tab Rasmussen (1985.) "The Earliest Fossil Pangolin (Pholidota: Manidae) from Africa" Journal of Mammalogy 66(3):538
  8. ^ Kormos T. (1934.) "Manis hungarica n. s., das erste Schuppentier aus dem europäischen Oberpliozän." Folia Zoologica et Hydrobiologica Riga 6:87–94
  9. ^ Von Wighart, Koenigswald (1969.) "Die Maniden (Pholidota, Mamm.) des europäischen Tertiärs"
  10. ^ Terhune, C. E., Curran, S., Croitor, R., Drăgușin, V., Gaudin, T., Petculescu, A., Werdelin, L. (2020.) "Early Pleistocene fauna of the Olteţ River Valley of Romania: Biochronological and biogeographic implications." Quaternary International
  11. ^ Terhune, C. E.; Gaudin, T.; Curran, S.; Petculescu, A. (2021). „The youngest pangolin (Mammalia, Pholidota) from Europe”. Journal of Vertebrate Paleontology. 41 (4): e1990075. doi:10.1080/02724634.2021.1990075. Arhivirano iz originala 24. 03. 2022. g. Pristupljeno 09. 11. 2023.