Džebedžije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Džebedžije (tur. ğebeğ), u Osmanskom carstvu vojnički red zadužen za čuvanje i prenos oružja i municije.

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Osnovan je za vreme sultana Mehmeda II (1451—1481).[1] U to vreme broji oko 700 ljudi, a kod Murata III (1574—1595) već oko 7000. Odred džebedžija je formacijski podijeljen na buljuke i džemate, sa džebedžibašom na čelu, lociran u graničnim mestima i Istanbulu.[2]

Na njih se gledalo kao na odred janjičara, i oni su bili deo devširme sistema. Njihov komandant se nazivao džebedžibaš.

Uloga[uredi | uredi izvor]

Bili su zaduženi za oružje i nosili su ga gde je bilo potrebno. U ratovima, njima je komandovao sultan ili veliki vezir, a ponekad bi samo jedan deo njihovog odreda išao u rat.[3]

Prestanak[uredi | uredi izvor]

Kao grana vojske džebedžije su ukinuti 1826. godine, nakon incidenta u dobar čas. Njihov odred je ukinuo sultan Mahmud II. Na Balkanu su džebedžije bile organizovani u džemate, a zapovednici su imali naziv džebedžiaga ili džebedžibaša.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gabor Agoston-Bruce Masters:Encyclopaedia of the Ottoman Empire ISBN 978-0-8160-6259-1
  2. ^ Nicolae Iorga:Geschiste des Osmanischen Reiches II (translated by Nilüfer Epçeli) Yeditepe yayınevi, İstanbul, ISBN 975-6480-21-1. str. 296, 376.
  3. ^ Stanford Shaw :History of the Ottoman Empire and Modern Turkey Vol I Cambridge ISBN 0-521-29163-1. str. 139.