Džordž Majkl

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džordž Majkl
Džordž Majkl tokom nastupa 1988.
Lični podaci
Puno imeGiorgos Kiriakos Panagiotu[1]
Datum rođenja(1963-06-25)25. jun 1963.
Mesto rođenjaLondon, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti25. decembar 2016.(2016-12-25) (53 god.)
Mesto smrtiGoring na Temzi, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Muzički rad
Aktivni period1981—2016.
Žanrpop
pop rok
dens pop
Izdavačka kućaKolumbija rekords
Drimvorks
Virdžin
Epik
Soni mjuzik
Veb-sajtwww.georgemichael.com

Giorgos Kiriakos Panagiotu (grč. Γιώργος-Κυριάκος Παναγιώτου, engl. Georgios Kyriacos Panayiotou; London, 25. jun 1963Goring na Temzi, 25. decembar 2016), poznatiji kao Džordž Majkl (engl. George Michael), bio je engleski[2] pevač i kompozitor, osvajač dve nagrade Gremi.[3]

Najpre kao član dueta Vem! (engl. Wham!), a zatim i kao solo pevač, Majkl je postigao veliki globalni uspeh svojom jedinstvenom pop muzikom obojenom soulom. Prodao je preko 100 miliona nosača zvuka širom sveta, uključujući 12 prvoplasiranih singlova i 9 prvoplasiranih albuma na top-listama u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i 10 prvoplasiranih singlova i 2 prvoplasirana albuma na američkim top-listama. Svoj debi album Faith iz 1987. godine do danas je prodao u 20 miliona primeraka. Zahvaljujući svemu tome, Džordž Majkl je pevač čije su se pesme najviše puštale na britanskim radio-stanicama u prethodne dve decenije, od 1984. do 2004. godine[4]

Preminuo je 25. decembra 2016. godine. Tokom karijere koja je trajala skoro četiri decenije prodao je preko sto miliona albuma.[5][6]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Džordž Majkl je rođen kao Georgios Kiriakos Panagiotu (grčki: Γεωργιος Κυριακος Παναγιωτου) 25. juna 1963. u Ist Finčliju, London.[7] Njegov otac, Kirijakos Panajotu (nadimak „Džek“), bio je restaurator i Grk sa Kipra, koji je emigrirao u Englesku 1950-ih.[8] Njegova majka, Lesli (rođena Harison, umrla 1997), bila je engleska plesačica. U junu 2008. Majkl je za Los Anđeles tajms rekao da je njegova baka po majci bila Jevrejka, ali da se udala za čoveka koji nije Jevrej i odgajala svoju decu bez znanja o njihovom jevrejskom poreklu zbog straha tokom Drugog svetskog rata.[9] Majkl je većinu svog detinjstva proveo u Kingsberiju, u Londonu, u kući koju su njegovi roditelji kupili ubrzo nakon njegovog rođenja. Majkl je imao dve sestre: Jiodu (rođena 1958) i Melani (1960–2019). Istakao je da je interesovanje za muziku dobio posle povrede glave u osmoj godini. [10]

Dok je Majkl bio u ranim tinejdžerskim godinama, porodica se preselila u Radlet (selo pored Hartfordšira). Tamo je Majkl pohađao školu gde se sprijateljio sa svojim budućim partnerom iz grupe Wham! Endruom Ridžlijem. Njih dvojica su imali istu ambiciju u karijeri da budu muzičari. Njegovo učešće u muzičkom biznisu počelo je radom kao didžej, svirajući u klubovima i lokalnim školama u okolini. Nakon toga je usledilo formiranje kratkotrajnog ska benda pod nazivom The Executive, sa Ridžlijevim bratom Polom, Endruom Liverom i Dejvidom Mortimerom (kasnije poznatim kao Dejvid Ostin).[11] Na pragu slave, odlučio je da legalno promeni svoje ime u pristupačnije - Džordž Majkl.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Wham![uredi | uredi izvor]

Majkl je osnovao duo Wham! sa Endruom Ridžlijem 1981. godine. Prvi album benda dostigao je prvo mesto u Velikoj Britaniji 1983. i proizveo seriju od 10 najboljih singlova uključujući "Young Guns", "Wham Rap!" i "Club Tropicana". Njihov drugi album, "Make It Big", dostigao je prvo mesto na top listama u SAD. Singlovi sa tog albuma uključuju "Wake Me Up Before You Go-Go" (br. 1 u Velikoj Britaniji i SAD), "Freedom", "Everything She Wants", i "Careless Whisper" koji su dostigli broj 1 u skoro 25 zemalja, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD, i bio je Majklov prvi solo rad kao singl. U decembru 1984. objavljen je singl "Last Christmas".[12] Godine 1985. Majkl je dobio prvu od svoje tri nagrade Ivor Novello Awards za kantautora godine od Britanske akademije tekstopisaca, kompozitora i autora.

Majkl je nastupio na originalnom Bend Ejd snimku iz 1984. godine „"Do They Know It's Christmas?“—pojavljuje se kao treći u pesmi nakon što Pol Jang i Boj Džordž pevaju svoj deo pesme.[13] Pesma je postala broj jedan za Božić u Velikoj Britaniji, a Majkl je takođe donirao prihod od pesama "Last Christmas" i"Everything She Wants" u dobrotvorne svrhe. Majkl je pevao „Don't Let the Sun Go Down on Me” sa Eltonom Džonom na Lajv ejdu na stadionu Vembli u Londonu 13. jula 1985. godine. Takođe je doprineo pozadinskim vokalom za hit Dejvida Kesidija iz 1985. godine - "The Last Kiss", kao i za uspešne pesme Eltona Džona iz 1985. godine "Nikita" and "Wrap Her Up". Majkl je naveo Kasidija kao veliki uticaj na njegovu karijeru.

Turneja Wham!-a po Kini u aprilu 1985. godine je bila zapravo prva poseta Kini jednog zapadnog benda popularne muzike, izazvala je medijsku pokrivenost širom sveta, uglavnom usredsređenu na Majkla. Naslov u Chicago Tribune-u je glasio: „Istok se susreće sa Wham! i još jedan veliki zid se ruši“. Pre pojavljivanja Wham!-a u Kini, mnoge vrste muzike u zemlji su bile zabranjene. Menadžer benda, Simon Napijer-Bel, proveo je 18 meseci pokušavajući da ubedi kineske zvaničnike da puste duo da svira. U publici su bili članovi kineske vlade, a kineski televizijski voditelj Kan Lijun, koji je bio domaćin na sceni, govorio je o istorijskom nastupu Wham!: „Tako nešto niko do sada nije video. Svi mladi ljudi su bili začuđeni i svi su tapkali nogama. Naravno da policija nije bila srećna i plašila se da će biti nereda.“[14]

Džordž Majkl i Endru Ridžli oko 1985. godine

Bend je izvodio svoje hitove uz oskudno odevene plesačice i blistava disko svetla. Prema njihovom menadžeru, Majkl je pokušao da natera publiku da plješće uz "Club Tropicana", ali „nisu imali pojma – mislili su da želi aplauz i ljubazno su ga dali“, pre nego što je dodao da su neki Kinezi na kraju tapšali u ritmu. Zvaničnik ambasade Velike Britanije u Kini je izjavio da je "bilo živog plesa, ali to je bilo skoro u potpunosti ograničeno na mlađu zapadnjačku publiku." [15]Turneju je dokumentovao filmski režiser Lindzi Anderson i producent Martin Luis u svom filmu Wham! u Kini: Strano nebo.[16]

Sa uspehom Majklovih solo singlova, "Careless Whisper" (1984) i "A Different Corner", pojavile su se glasine o skorom raspadu grupe koje su se vremenom intenzivirale. Duo se zvanično razdvojio 1986. godine, nakon što je objavio oproštajni singl, ""The Edge of Heaven" i oproštajnu kompilaciju, "The Final" plus rasprodat koncert na stadionu Vembli koji je uključivao svetsku premijeru kineskog filma.[17]

Solo karijera[uredi | uredi izvor]

1987–1989[uredi | uredi izvor]

Početkom 1987. godine, na početku svoje solo karijere, Majkl je objavio "I Knew You Were Waiting (For Me)", duet sa Aretom Frenklin. To je bio jednokratni projekat koji je pomogao Majklu da ostvari ambiciju pevanjem sa jednim od svojih omiljenih umetnika. Nakon objavljivanja, osvojio je prvo mesto i na listama u Britaniji i na američkoj Bilbord hot 100. Za Majkla je to postao treći uzastopni solo broj jedan u Velikoj Britaniji od tri izdanja, posle "Careless Whisper" iz 1984. (iako je singl zapravo bio sa albuma grupe Wham!). Singl je takođe bio prvi koji je Majkl snimio kao solo izvođač koji nije sam napisao. Koscenarista, Simon Klimi. Majkl i Areta Frenklin su osvojili Gremi nagradu 1988. za najbolju R&B izvedbu – duo ili grupa sa vokalom za pesmu.[18]

Krajem 1987. Majkl je objavio svoj debi solo album Faith. Prvi singl objavljen sa albuma bio je "I Want Your Sex", sredinom 1987. Pesmu su zabranile mnoge radio stanice u Velikoj Britaniji i SAD, zbog seksualno sugestivnog teksta. MTV je emitovao video samo u kasnim noćnim satima.[19] Majkl je tvrdio da je taj čin bio lep ako je seks bio monogaman, i snimio je kratak prolog za video u kojem je rekao: „Ova pesma nije o povremenom seksu.“ Jedna od raskošnijih scena uključivala je Majkl kako je pisao reči. „istražuj monogamiju“ na leđima svoje partnerke u karminu.[20] Neke radio stanice su puštale ublaženu verziju pesme „"I Want Your Love“, sa rečju „ljubav“ koja je zamenila reč „seks“.[21]

Kada je "I Want Your Sex" dospeo na američke top-liste, Top 40 voditelj Kejsi Kasem je odbio da kaže naslov pesme, nazivajući je samo „novim singlom Džordža Majkla“. Ponekad se navodi kao pesma koja je bila saundtrak filma Policajac sa Beverli Hilsa 2 bez navođenja imena pesme. Uprkos problemima sa cenzurom i radio predstavama, pesma je dostigla 2. mesto na američkoj listi Bilbord hot 100 i 3. mesto u Velikoj Britaniji. Drugi singl, "Faith", objavljen je u oktobru 1987. godine, nekoliko nedelja pre albuma. "Faith" je postala jedna od njegovih najpopularnijih pesama. Pesma je bila broj 1 na Bilbord hot 100 četiri uzastopne nedelje, postavši najprodavaniji singl 1988. u SAD. Takođe je dostigao broj 1 u Australiji i broj 2 na UK top listama. Spot je pružio neke klasične slike muzičke industrije 1980-ih — Majkl u kožnoj jakni, kaubojskim čizmama i Levi's farmerkama, kako svira gitaru u blizini džuboksa klasičnog dizajna.[22]

Dana 30. oktobra, album je objavljen u Velikoj Britaniji i na nekoliko tržišta širom sveta. Pesma je bila na vrhu liste u UK, a u SAD je album imao 51 neuzastopnu nedelju u prvih 10 Bilbord 200, uključujući 12 nedelja na prvom mestu. "Faith" je dobio sertifikat RIAA za prodaju od 10 miliona kopija u SAD.[23] Do danas, globalna prodaja albuma iznosi više od 25 miliona jedinica. Album je bio visoko cenjen od strane muzičkih kritičara, a novinar Stiv Hjui opisao ga je kao „sjajno napravljeno mejnstrim pop/rok remek delo“ i „jedan od najboljih pop albuma 80-ih“. U recenziji časopisa Rolling Stone, novinar Mark Kolman pohvalio je većinu pesama na albumu, za koje je rekao da „pokazuje Majklovo intuitivno razumevanje pop muzike i njegovu sve inteligentniju upotrebu svoje moći da komunicira sa sve većom publikom.“[24]

Godine 1988, Majkl je krenuo na svetsku turneju.[25] U Los Anđelesu, Majklu se na sceni pridružila Areta Frenklin za numeru „I Knew You Were Waiting (For Me)”. Bio je to drugi događaj sa najvećom zaradom 1988. godine, tačnije od 17,7 miliona dolara. Na dodeli Brit nagrada 1988. održanoj u Rojal Albert Holu 8. februara, Majkl je dobio prvu od svoje dve nagrade za najboljeg britanskog muškog solo izvođača. Kasnije tog meseca, album "Faith" je osvojio nagradu Gremi za album godine na 31. dodeli Gremi nagrada. Na dodeli MTV video muzičkih nagrada 1989. 6. septembra u Los Anđelesu, Majkl je dobio nagradu Video Vanguard Award. Prema Majklu u svom filmu, Drugačija priča, uspeh ga nije učinio srećnim i počeo je da misli da nešto nije u redu u tome što je idol za milione tinejdžerki. Ceo proces oko albuma "Faith" (promocija, video snimci, turneja, nagrade) ga je ostavio iscrpljenog, usamljenog i frustriranog, i daleko od njegovih prijatelja i porodice.[26] Godine 1990. rekao je svojoj diskografskoj kući Soni da za svoj drugi album ne želi da radi promocije poput one za album "Faith".

1990[uredi | uredi izvor]

Listen Without Prejudice Vol. 1 album je izašao septembra 1990. godine.[27] Naslov je pokazatelj njegove želje da bude ozbiljnije shvaćen kao tekstopisac (u prevodu: Slušaj bez predrasuda). Album je objavljen u Evropi 3. septembra 1990. a nedelju dana kasnije u SAD. Proveo je ukupno 88 nedelja na listi najboljih albuma u Ujedinjenom Kraljevstvu. Album je proizveo pet britanskih singlova, od kojih su svi objavljeni u periodu od osam meseci: "Praying for Time", "Waiting for That Day", "Freedom! '90", "Heal the Pain" i "Cowboys and Angels".

Prvi singl albuma "Praying for Time", sa tekstovima koji se tiču društvenih bolesti i nepravde, objavljen je u avgustu 1990. Džejms Hanter iz časopisa Rolling Stone opisao je pesmu kao "izbezumljen pogled na zapanjujuće rane sveta. Majkl nudi isceljujući odlomak vremena kao jedini melem za fizičku i emocionalnu glad, siromaštvo, licemerje i mržnju.“[28] Pesma je bila momentalni uspeh, dostigavši 1. mesto na američkoj Bilbord Hot 100 i 6. mesto u Velikoj Britaniji. Ubrzo nakon toga je objavljen video koji se sastoji od stihova na tamnoj pozadini. Majkl se nije pojavio u ovom video snimku niti u bilo kom narednim video snimcima za album. Drugi singl iz ovog albuma "Waiting for That Day", bio je akustično težak singl, objavljen kao neposredan nastavak pesme "Praying for Time".

"Freedom! '90" je bio drugi od samo dva singla koji je podržan muzičkim spotom. Pesma aludira na njegovu borbu sa svojim umetničkim identitetom i njegove napore ubrzo nakon toga da raskine ugovor o snimanju sa Sony Music. Kao da bi dokazao sentiment pesme, Majkl je odbio da se pojavi u spotu (režira Dejvid Finčer), i umesto toga je angažovao supermodele Naomi Kembel, Lindu Evandželista, Kristi Tarlington, Tatjanu Patic i Sindi Kraford da se pojave i sinhronizuju usne umesto njega. Takođe je sadržao tekstove koji kritikuju njegov status seks simbola.[29] Dostigao je broj 8 uspeha na Bilbord Hot 100 u SAD, i broj 28 u Velikoj Britaniji.

Kasnije 1991. Majkl je krenuo na turneju od Cover to Cover u Japanu, Engleskoj, SAD i Brazil. Turneja nije bila prava promocija za album Listen Without Prejudice Vol. 1. Umesto toga Majkl kako peva svoje omiljene obrade pesme. Među njegovim omiljenim je bila „Don't Let the Sun Go Down on Me”, pesma Eltona Džona iz 1974. godine; Majkl i Džon su zajedno izveli pesmu na koncertu Live Aid 1985. i ponovo na Majklovom koncertu u londonskoj Vembli areni 25. marta 1991. gde je duet snimljen. „Don't Let the Sun Go Down on Me” je objavljen kao singl krajem 1991. i dostigao broj 1 i u UK i u SAD. Godine 1991. Majkl je objavio autobiografiju Bare, koju je napisao zajedno sa Tonijem Parsonsom.[30]

Očekivani naredni album Listen Without Prejudice Vol. 2, ukinut je zbog Majklove tužbe sa Sonijem. Umesto toga, Majkl je donirao tri pesme dobrotvornom projektu Red Hot + Dance, za organizaciju koja je prikupila novac za podizanje svesti o SIDI.

Wham! albumi[uredi | uredi izvor]

  • Fantastic (1983)
  • Make It Big (1984)
  • Music from the Edge of Heaven (1986)
  • The Final (1986)
  • The Best of Wham!: If You Were There... (1997)

Solo albumi[uredi | uredi izvor]

  • Faith (1987)
  • Listen Without Prejudice Vol. 1 (1990)
  • Five Live EP (1993)
  • Older (1996)
  • Ladies & Gentlemen: The Best of George Michael (1998)
  • Songs from the Last Century (1999)
  • Patience (2004)
  • Twenty Five (2006)
  • Symphonica (2014)

Video albumi[uredi | uredi izvor]

  • Faith (1988)
  • George Michael (1990)
  • Ladies & Gentleman: The Best of George Michael (1999)
  • Twenty Five (2006)
  • George Michael Live in London (2009)

Turneje[uredi | uredi izvor]

  • Faith World Tour (1988–1989)
  • Cover to Cover (1991)
  • 25 Live (2006–2008)
  • George Michael Live in Australia (2010)
  • Symphonica Tour (2011–2012)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Umro Džordž Majkl”. 26. 12. 2016. 
  2. ^ George Michael, Is it time the English were more afraid of God?
  3. ^ „George Michael | Music Artist, Actor, Composer”. IMDb (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-02-04. 
  4. ^ BBC:George Michael dominates airwaves
  5. ^ Pop superstar George Michael dies aged 53 |Music |The Guardian
  6. ^ George Michael: Pop superstar dies at 53 - BBC News
  7. ^ „Official George Michael Website | History”. 13. 9. 2008. Arhivirano iz originala 13. 09. 2008. g. Pristupljeno 4. 12. 2021. 
  8. ^ „George Michael - Star Snapshot”. www.female.com.au (na jeziku: engleski). Pristupljeno 4. 12. 2021. 
  9. ^ „British pop star George Michael, who had Jewish roots, dies at 53”. Jewish Telegraphic Agency. 26. 12. 2016. Pristupljeno 4. 12. 2021. 
  10. ^ „George Michael: Bang of the head turned me to music”. Irish Examiner (na jeziku: engleski). 28. 9. 2007. Pristupljeno 4. 12. 2021. 
  11. ^ Michael, George (1999). George Michael : in his own words. [London]: Omnibus. str. 7. ISBN 9780711978911. 
  12. ^ „The Ivors 1985 - The Ivors”. The Ivors. Arhivirano iz originala 22. 12. 2017. g. Pristupljeno 21. 12. 2021. 
  13. ^ Runtagh, Jordan; Runtagh, Jordan (12. 12. 2018). „Flashback: Band Aid Raises Millions With 'Do They Know It's Christmas?'. Rolling Stone. Pristupljeno 21. 12. 2021. 
  14. ^ „When China woke up to Wham!”. BBC News. 9. 4. 2015. Pristupljeno 21. 12. 2021. 
  15. ^ „How Wham! baffled Chinese youth in first pop concert”. the Guardian (na jeziku: engleski). 9. 5. 2005. Pristupljeno 21. 12. 2021. 
  16. ^ „Wham! in China - Foreign Skies”. Rotten Tomatoes (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 12. 2021. 
  17. ^ „Wham! Number Ones UK”. www.number-ones.co.uk. Pristupljeno 21. 12. 2021. 
  18. ^ „Aretha Franklin Timeline | The Rock and Roll Hall of Fame and Museum”. 3. 10. 2011. Arhivirano iz originala 03. 10. 2011. g. Pristupljeno 28. 12. 2021. 
  19. ^ „Virgin TV Edit | TV, Sport, Movies & More”. Virgin Media (na jeziku: engleski). Pristupljeno 28. 12. 2021. 
  20. ^ „Video Review”. george.michael.szm.com. Pristupljeno 28. 12. 2021. 
  21. ^ „George Michael | 80s Singers | Total 80s Remix”. 6. 3. 2011. Arhivirano iz originala 06. 03. 2011. g. Pristupljeno 28. 12. 2021. 
  22. ^ „George Michael's image will outlast the scandal”. www.telegraph.co.uk. Pristupljeno 28. 12. 2021. 
  23. ^ „RIAA Certified Diamond Albums”. 28. 9. 2011. Arhivirano iz originala 28. 09. 2011. g. Pristupljeno 28. 12. 2021. 
  24. ^ Coleman, Mark; Coleman, Mark (14. 1. 1988). „Faith”. Rolling Stone. Arhivirano iz originala 26. 04. 2011. g. Pristupljeno 28. 12. 2021. 
  25. ^ „antiMusic.com: George Michael - Faith Remaster”. www.antimusic.com. Pristupljeno 28. 12. 2021. 
  26. ^ „George Michael: A Different Story”. Empire. 2000. Pristupljeno 28. 12. 2021. 
  27. ^ „Listen Without Prejudice | Teen Ink”. www.teenink.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 25. 10. 2022. 
  28. ^ „George Michael: Listen Without Prejudice Vol. 1 : Music Reviews : Rolling Stone”. Rolling Stone. 16. 10. 2007. Arhivirano iz originala 16. 10. 2007. g. Pristupljeno 25. 10. 2022. 
  29. ^ „Listen Without Prejudice Vol. 1 Review | Music Reviews and News | EW.com”. Entertainment Weekly. 14. 12. 2014. Arhivirano iz originala 14. 12. 2014. g. Pristupljeno 25. 10. 2022. 
  30. ^ Michael, George (1991). Bare. London: Penguin Books. ISBN 978-0-14-013235-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]