Агератум
Ageratum | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Binomno ime | |
Ageratum houstonianum Mill.
|
Ageratum, goruća ljubav (Ageratum houstonianum Mill.) od grčkog αγερατοσ - koji ne stari, nepromenljiv, jer ahenije nemaju papus pa ne lete, ostaju na cvetnoj loži.[1] Ime vrste je po doktoru Hjustonu (William Houstoun, 1695–1733) britanskom hirurgu i botaničaru koji je ageratum doneo iz Meksika u Evropu. Po Meksiku vrsta ima i najrasprostranjeniji sinonim Ageratum mexicanum hort. Engleski naziv flossflower znači končasti cvet zbog izduženih, jezičastih cvetova i žigova u glavičastoj cvasti; u americi se zove bluemink (plava lasica) jer cvasti u masi liče na krzno. Nemački nazivi su Leberbalsam – balsam za jetru, ili Blaukappe – plava kapa. Ruski долгоцве́тка nastao je zbog duge fenofaze cvetanja[2].
Opis osnovne forme[uredi | uredi izvor]
Ageratum je jednogodišnja biljka. Korenov sistem je veoma razgranat. U korenovom vratu obrazuje mnoštvo površinskih korenova. Izdanci, listovi, lisne i cvetne drške gusto su obrasli kratkim odstojećim dlačicama. Mnogobrojne stabljike razgranate, uspravne. List je prost, trouglast ili romboidan, pri osnovi srcast, nazubljen. Prizemni listovi naspramni, sa drškama; vršni skoro sedeći i naizmenični. Cvetovi trubičasti, sitni, hermafroditni, sa pet prašnika i tučkom sa dva končasta žiga koji su znatno duži od krunice. Cvetovi su gusto zbijeni u peharaste cvasti, a one su sakupljene u složene štitove. Zajednički omotač cvasti sastavljen iz 2-3 reda crepasto složenih linearnih zašiljenih priperaka. Prečnik peharastih cvasti 1—1,5 cm, a složenih štitova 10 cm. Krunica i žigovi iste boje – plavi, jorgovanplavi, beli ili, ređe, karmin. Pupoljci su ponekad drugačije obojeni od otvorenih cvetova. Cvetovi mirišljavi. Cvetanje od juna do prvih mrazeva. Plod — izduženo-klinasta srpasta ahenija dužine 2 mm, petodelna, sa slabo izraženim rebrima. Na vrhu crnosmeđe, rapave anenije jako redukovan beličasti papus. Seme eksalbuminsko. Setveni materijal su ahenije. U 1 g od 6 do 7 000 zrna. Seme očuva klijavost 3—4 godine.[3][4][2]
Areal[uredi | uredi izvor]
Jug Severne i sever Južne Amerike; vrsta naturalizovana široko na obe hemisfere.
Uslovi sredine[uredi | uredi izvor]
Kao heliofit dobro se razvija na sunčanim položajima ili u blagoj senci; toploljubiva je vrsta. Ne podnosi negativne temperature. Zone: 5-10. Zemljišta: dobro raste na različitim hranljivim zemljištima. Osetljiva je na unošenje svežeg stajnjaka. Treba je redovno zalivati, ali ne preterano posebno u prvim fazama razvoja. pH: 5,6-7,8[2]
Sorte[uredi | uredi izvor]
Značaj za hortikulturu i pejzažnu arhitekturu[uredi | uredi izvor]Koristi se za bordure i partere. Masa plavog ageratuma u cvetnoj leji sa žutim tagetesom daje lepu komlementarnu kombinaciju boja, a u kombinaciji sa roze begonijama, ili sa Cleome spinosa formira pastelni tepih. Raste brzo i formira kompaktne zelene žbuniće koji su prekriveni cvastima celo leto i skoro celu jesen. Najviše se upotrebljavaju sorte sa velikim brojem nijansi plavih boja koje obezbeđuju lep kontrast sa drugim uobičajenim materijalom za cvetne leje. Ageratum je idealan za popunu mase u žardinjerama i jedna od vrsta koja je veoma pogodna za Garden-in-a-bag koncept, gde se u vrećicu od inpregniranog papira pakuje supstrat i seme, a po otvaranju vrećice i zalivanju seme isklija za 3-5 dana, a cvetovi se javljaju posle 90 dana. Plavoljubičasti cvetovi najlepši su kada u sumrak poslednji sunčevi zraci padaju na njih, pa ih treba staviti na takvo mesto. Ageratum nalazi primenu i za rezani cvet u vazi i buketima. Za sušeni cvet ageratum se reže u punom cvetu. Kači se naopako na suvo, tamno i promajno mesto. U suvim aranžmanima daje nežne ljubičaste akcente[2]. Značaj van pejzažne arhitekture i hortikulture[uredi | uredi izvor]Seme i svi delovi biljke su otrovni ako se progutaju za ljude i stoku koja pase, izazivajući lezije jetre, zbog pirolizidin alkaloida koji sadrže. U nekim delovima sveta gde nema negativnih temperatura može da bude invazivna vrsta (istok SAD, Australija, Afrika, Kina, Japan i Novi Zeland).[5] Ageratum je razvio originalan način zaštite od insekata. Biljka proizvodi precocene komponentu koja utiče na rad corpus allatuma, endokrine žljezde koji luči juvenilni hormon. Ovaj hemijski okidač utiče da se u narednom presvlačenju razviju adultne strukture pre zrelosti. Što insekte čini sterilnim ako pojedu veću količinu tkiva ageratuma.[6][2] Reference[uredi | uredi izvor]
|