Albus Dambldor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hari Poter lik
Albus Dambldor(Albus Dumbledore)
Pol muški
Boja kose bela
Boja očiju plava
hogvortska kuća Grifindor
poreklo Polukrvan
tumač na filmu Ričard Haris
Majkl Gambon
Džud Lo
prvo pojavljivanje Hari Poter i Kamen mudrosti

Albus Dambldor, odnosno Albus Persival Vulfrik Brajan Dambldor (engl. Albus Percival Wulfric Brian Dumbledore) je izmišljeni lik iz serije romana o Hariju Poteru. U svetu Harija Potera, Dambldor je jedan od najmoćnijih dobrih čarobnjaka. Direktor je Hogvortsa i Harijev zaštitnik.

Ličnost[uredi | uredi izvor]

Dambldor je predstavljen kao visok i mršav čovek duge bele brade i kose sa zlatnim naočarima u obliku polumeseca. Oči su mu plave i prodorne. Vrlo je star, preko stotinu godina[1]. Takođe, ima iskrivljen nos koji izgleda kao da je najmanje dva puta bio slomljen. Tvrdi da ima ožiljak iznad kolena u obliku savršene londonske podzemne železnice. Na njegovoj karti iz čokoladne žabice piše da voli kamernu muziku i kuglanje. Pomalo je luckast, ali ujedno i vrlo moćan. Saoseća s Harijem i pomalo mu „gleda kroz prste“. Ponekad se detinjasto ponaša i veoma voli slatkiše (svaka lozinka za ulaz u njegov kabinet je neki slatkiš). U pretposlednjoj objavljenoj knjizi, „Hari Poter i Polukrvni Princ“, Dambldor biva ubijen. Hariju je bezbroj puta pomagao tokom njegovog školovanja. Ima pticu feniksa, koja se zove Fokes.

Dambldor veruje da je najveća moć iskrena ljubav. On uvek vidi ono najbolje u ljudima. Daje šansu onima kojima mnogi ne bi. Takođe, njegovo ubeđenje je da je smrt samo pustolovina, da to nikako nije najstrašnija stvar koja se može desiti. Kada je saznao da mora umreti, nije se potresao, smireno je dočekao te vesti. On zna da postoje mnogo, mnogo gore stvari od smrti.

Njegov kabinet je kružan, sa portretima starih direktora i direktorki Hogvortsa. Ima puno neobičnih instrumenata na stolovima sa vretenastim nožicama. Tu se takođe nalaze Šešir koji razvrstava i Mač Godrika Grifindora, kao i postolje za Fokesa.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Albus Dambldor je bio najstarije dete u svojoj porodici. Majka mu se zvala Kendra, a otac Persival Dambldor. Imao je tri godine mlađeg brata Aberforta i sestru Arijanu. Kada su Dambldorovu sestru videli normalski dečaci kako kao mala izvodi magiju, mučili su je da bi im otkrila kako to radi. Od tada je ona postala poremećena i povremeno bi dobijala napade koji su bili opasni za celu okolinu. Persival je otišao do dečaka koji su joj to uradili i napao ih. Zbog toga je uhapšen i odveden u Askaban, gde je i umro.

Porodica Dambldor se tada preselila u Godrikovu dolinu, rodno mesto Harija Potera. Dambldor je ubrzo krenuo na Hogvorts i opisan je kao najgenijalniji učenik koji je pohađao školu. Osvojio je sva značajna priznanja, dopisivao se sa slavnim ličnostima toga doba, njegovi školski radovi dospevali su u najprestižnije časopise o magiji... Njegov ispitivač na O. I. Č. T. (Opasno iscrpljujućim čarobnjačkim testovima), Grizelda Marčbenks je rekla da je štapićem izvodio takve stvari, kakve u životu nije videla.

Pošto je završio školovanje, Dambldor je planirao da ode na tradicionalni magijski put oko sveta sa svojim prijateljem Elfijasom Duždom. Međutim, noć pred polazak, umrla je Kendra, njegova majka, i Albus je morao da ostane u Godrikovoj dolini kao glava porodice. Gotovo niko nije znao šta se tačno dogodilo. Istina je bila da je Arijana dobila jedan od svojih napada i nehotice ubila majku. Dambldor je obećao svome bratu da će paziti Arijanu, dok on nastavlja školovanje. Međutim, tog leta je u Godrikovu dolinu došao Gelert Grindelvald, nećak Batilde Torbarke, istoričarke magije i prijateljice Dambldorovih.

Grindelvald je išao na Durmstrang, drugu čarobnjačku školu, poznatu po mračnim veštinama. Ipak, zbog prekomernog praktikovanja Mračne magije, izbačen je iz škole. Pošto je bio genijalan gotovo koliko i Dambldor, njih dvojica su se brzo sprijateljili. Grindelvald je napunio Dambldoru glavu idejama o prevlasti čarobnjaka nad Normalcima i on je pristao da mu se pridruži na putu ka moći. Takođe, njihov cilj je bio pronalaženje relikvija Smrti (Starozovnog štapića - najmoćnijeg štapića na svetu, Kamena vaskrsnuća - koji vraća voljene iz mrtvih i Ogrtača nevidljivosti) koje bi ih, ako bi ih posedovali sve u isto vreme, učinio Gospodarima Smrti. Posle dva meseca planova, prekinuo ih je Aberfort, koji je jednog dana počeo da se svađa sa njima. Rekao je Albusu da ne može da ide da osvaja svet sa bolesnom sestrom na grbači. Grindelvald je onda primenio Bolnu kletvu na Aberfortu. Albus je pokušao da ga spreči, i počeo je dvoboj. Arijana je izašla iz kuće, htela je da pomogne, i jedna od kletvi ju je pogodila. Ostala je na mestu mrtva.

Grindelvald je istog dana otišao, a braća su sahranila Arijanu pored majke. Tom prilikom je Aberfort slomio bratu nos u izlivu srdžbe. Skrhan bolom, Albus mu nije ni uzvratio. Na grobu Kendre i Arijane piše Gde je nekom blago, tu je srcu drago.

Karijera i uspesi[uredi | uredi izvor]

Dambldoru su više puta ponudili mesto Ministra Magije, ali on ih je odbijao. Kako je sam rekao Hariju, znao je da mu nije pametno poveravati moć. Zato se skrasio u Hovgortsu kao nastavnik Preobražavanja. Jedan od njegovih učenika bio je i Tom Ridl, koji će kasnije postati Lord Voldemor. Postao je direktor škole 1956. godine, posle smrti Armanda Dipeta. Većina ljudi misli da je on bio najbolji direktor u istoriji Hogvortsa (posle smrti, njegov portret je bio najveći među svim portretima bivših direktora i direktorki).

Dambldor je bio Vrhovni veštac Vizengamota (čarobnjačkog suda), Vrhovni izabranik Međunarodne konferencije čarobnjaka. Takođe je imao titule Reda Merlina, prve klase i Vrhovnog magvampa.

Nakon što je otišao iz Velike Britanije, Grindelvald je zaveo strahovladu. Uspeo je da se domogne Starozovnog štapića. Na apele sveta čarobnjaštva, Dambldor se borio sa njime 1945. i pobedio ga. Tako je on postao gospodar Starozovnog štapića.

Dambldor je takođe otkrio 12 načina primene zmajske krvi i bio veliki prijatelj sa Nikolasom Flamelom, pronalazačem Kamena mudrosti. Zajedno sa njim, postigao je velika otkrića u svetu alhemije.

Dambldor se, od kada se razišao sa Grindelvaldom, uvek govorio za prava Normalaca i čarobnjaka normalskog porekla. Bio je najžešći protivnik ugnjetavanja Normalaca i svih magijskih stvorenja. Kako se saznaje, borio se za prava džinova, a govorio je i sirenski jezik.

Dambldora skoro svi smatraju za najmoćnijeg čarobnjaka modernog doba, što su delimične zasluge Starozovnog štapića. Jedina osoba koje se Lord Voldemor ikada plašio je upravo Dambldor.

Borba protiv Voldemora i smrt[uredi | uredi izvor]

Kada je Lord Voldemor počeo da jača, Dambldor je osnovao tajno društvo, Red feniksa, čiji je cilj bio borba protiv Voldemorovih Smrtoždera. Prvobitni Red je imao malobrojne članove, od kojih je polovina ubijeno. Posle nestanka Voldemora, Red je rasformiran, da bi se formirao par sati posle njegovog vaskrsavanja, zahvaljujući Hariju. Drugi Red je takođe izgubio dosta članova, ali su bili organizovaniji i jači. Njihov glavni cilj je bio da spreče Smrtoždere da ukradu proročanstvo vezano za Voldemora i Harija Potera.

Pošto Ministar Magije, Kornelijus Fadž, nije hteo da poveruje u povratak Voldemora, jer bi to značilo rasulo Ministarstva, Dambldoru su oduzeta sva ovlašćenja jer je pokušavao da upozori magijski svet na opasnost. Uskoro je zbačen sa mesta direktora i morao je da bude u bekstvu. Kada su Smrtožderi provalili u ministarstvo u pokušaju da ukradu proročanstvo, Dambldor ih je sve sam pobedio i zarobio. Takođe se borio sa Voldemorom, ali je ovaj tad uspeo da pobegne. Ipak, tada su čarobnjaci uvideli istinitost njegovog povratka, pa je Kornelijus Fadž podneo ostavku, a Dambldoru su vraćena sva zvanja.

Dambldorovo najveće otkriće, koje je preneo Hariju, su, naravno, Voldemorovi Horkruksi. To su predmeti (njih šest) u koje je on sakrio deliće svoje duše. Dokle god nisu uništeni, Voldemor ne može umreti. Dambldor je pronašao lokacije dva Horkruksa i uspeo je da uništi jedan, prsten Salazara Sliterina. Tada je otkrio da je kamen na prstenu, u stvari, Kamen vaskrsnuća, druga relikvija. U nadi da će videti svoje roditelje i sestru, stavio je prsten. Zaboravio je da je to Horkruks, i da sa sobom sadrži neizmerno moćnu kletvu. Uz pomoć Severusa Snejpa, uspeo je da kletvu zarobi u svojoj šaci, koja je od tada bila mrtva i crna. Ipak, nije se mogla odložiti duga i bolna smrt, koja će uslediti za godinu dana. Zato je Albus zamolio Snejpa da ga, kad dođe vreme, ubije brzo, Ubitačnom kletvom, što je inako bio Voldemorov plan (Snejp je bio dvostruki agent). Tako će Voldemor moći da stekne potpuno poverenje u Snejpa. Godinu dana kasnije, kada su Smrtožderi provalili u Hogvorts, Snejp je ubio Dambldora na vrhu najviše hogvortske kule, odakle je i pao. Sahranjen je na zemljištu Hogvortsa, u beloj grobnici.

Film[uredi | uredi izvor]

U serijalu filmova o Hariju Poteru, Dambldora je glumio Ričard Haris, u prva dva dela serijala, Hari Poter i Kamen mudrosti i Hari Poter i Dvorana tajni. Glumac Ričard Haris preminuo je 25. oktobra 2002. godine[2], pa je njegovu ulogu u svim preostalim delovima serijala preuzeo glumac Majkl Gambon. U filmovima Fantastične zveri: Grindelvaldovi zločini i Fantastične zveri: Tajne Dambldora, Dambldora je glumio Džud Lo.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Half-Bloodprince.org[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 26. 07. 2011. g. Pristupljeno 24. 08. 2011.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  2. ^ BBC NEWS | Entertainment | Actor Richard Harris dies

Vidi još[uredi | uredi izvor]