Američki fudbal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Američki fudbal
Lari Ficdžerald (u plavom) hvata bačenu loptu, dok Kortland Finegan (u crvenom) pokušava da ga spreči na Pro boulu 2009.
Najviše upravno teloInternacionalna federacija američkog fudbala
Nadimci
Prvi put igran6. novembar, 1869
Nju Bransvik (Nju Džerzi), Sjedinjene Države
(Prinston vs. Ratgers)
Karakteristike
KontaktPun kontakt
Članovi tima11 (oba tima mogu slobodno da zamenjuju igrače)
Tip
Oprema
mestoFudbalsko polje (pravougaono: 120 jardi dugo, 53 13 jardi široko)
Prisustvo
Zemlja ili  regionŠirom sveta
OlimpijadaNe (demonstriran je na Letnjoj olimpijadi 1932.)[1]
Lopta za američki fudbal.

Američki fudbal (engl. American football) je sport nastao iz ragbija u SAD krajem 19. i početkom 20. veka. Modifikacije koje je trpeo pun vek, u potpunosti su ga odvojile od sporta iz kog je nastao, te ih je danas besmisleno porediti. Na Američkom kontinentu se naziva jednostavno fudbal i igra se uz nešto drugačija pravila u SAD i Kanadi. Igra se jajolikim rekvizitom, na terenu od 120 yd (110 m), svaka ekipa na terenu ima po 11 igrača. Cilj igre je ući sa loptom u end zonu (engl. end zone). Teren se osvaja trčanjem, pasom ili šutom na gol.

Pravila[uredi | uredi izvor]

Teren[uredi | uredi izvor]

Izgled terena

Teren je dužine 120 yd (110 m) i na krajevima se nalazi polje dužine 10 yd (9,1 m) jardi koje predstavlja end zonu, polje do kog je cilj doći kako bi se postigli poeni. Ostatak terena podeljen je na polja dužine 5 yd (4,6 m), dok se golovi nalaze na krajevima end zone. Svaki tim mora iz 4 pokušaja da najmanje pređe 10 yd (9,1 m).

Tok igre, osvajanje terena i način[uredi | uredi izvor]

Tim koji poseduje loptu (napad) ima 4 pokušaja da pređe deset jardi i tako se izbori za nova 4 pokušaja (engl. first down). Ukoliko timu koji napada to ne pođe za rukom, mogu u četvrtom pokušaju da ispucaju loptu što dalje od svog gola (engl. punt), ili da pokušaju i u poslednjem da osvoje novi napad. Ako ne uspeju, na teren izlazi napad protivničkog tima sa mesta iz kog je krenuo četvrti napad. Postoji vreme za napad i ukoliko u tom vremenu napad ne krene u osvajanje terena dobiće kaznu 5 jardi i u sledećem napadu morati da osvoji 15 za novi. Lopta se postavlja na LOS (engl. line of scrimmage) i akcija počinje kada centar tima koji napada izvede (engl. snap)loptu i prosledi je svom kvoterbeku (engl. quarterback). Pre nego što centar izvede loptu niko ne sme da pređe LOS. Kada se lopta uspešno izvede i nađe u rukama kvoterbeka na njemu je da je prosledi nekom od trkača: raning beku (engl. running back) ili ful beku (engl. full back) (engl. handoff), da pasom pronađe nekog od svojih hvatača (tight end-a ili wide receiver-a), ili pak da sam istrči i tako osvoji teren. Kada jedan tim uspe da uđe u end zonu, bilo pasom ili trčanjem, osvaja 6 poena (engl. touchdown) i ima priliku za dodatno pretvaranje šutom za 1 poen (engl. extra point) ili ponovo akcijom za 2 (engl. two-point conversion). Ako tim u trećem pokušaju bude zaustavljen na udaljenosti s koje njihov šuter može da pogodi gol (engl. field goal) u četvrtom će pokušati tako da osvoje poene i to 3. Ukoliko bilo koji napadač tokom neke akcije bude uhvaćen u svojoj end zoni, ekipa kojoj to pođe za rukom dobiće 2 poena (engl. safety) kao i posed lopte.

Trajanje meča[uredi | uredi izvor]

Svaka četvrtina traje 15 minuta, vreme se zaustavlja kada igrač izađe s loptom van terena, prilikom loše upućenog pasa kao i ukoliko neki tim zatraži tajmaut, na raspolaganju su po tri u svakom poluvremenu. Igra se dok ne istekne vreme odnosno ukoliko je tim krenuo u napad dok se isti ne završi. Pobednik je ekipa koja ima više poena, a ukoliko nakon isteka poslednje četvrtine rezultat nerešen igra se produžetak, koji traje petnaest minuta, u kom pobeđuje ekipa koja prva postigne tačdaun. Ukoliko neka od ekipa u produžetku postigne fild-gol, protivnička ekipa ima pravo da uzvrati(ukoliko postignu tačdaun dobiće meč a ukoliko postigne fild gol meč se nastavlja do postizanja prvog tačdauna odnosno do isteka vremena). Ako i u produžetku bude nerešeno, utakmica će se takvom i proglasiti.

Delovi tima (Igrači)[uredi | uredi izvor]

Ful bek u akciji
Formacija napada i odbrane

Svaki tim na terenu ima po 11 igrača, dok zbog velikog broja različitih pozicija odnosno velikog broja izmena jedan tim broji mnogo više (u NFL-u američkoj profesionalnoj ligi: 56). Najšira podela igrača je na odbrambene, napadače i igrače specijalnih timova.

Napad[uredi | uredi izvor]

Napadački deo jednog tima ima za cilj osvajanje terena i unošenje lopte u end zonu ili postavljanje iste dovoljno blizu za šut. U napadu se razlikuju sledeće pozicije : ofanzivna linija (gardovi (engl. guard), teklovi (engl. tackle) i centar), bekovi (kvoterbek (engl. quaterback, raning bek (engl. running back) ili trkač i ful bek (engl. full back) i hvatači (engl. tight end) i krilni hvatači (engl. wide receiver).

Napadačka ili ofanzivna linija broji 5 ljudi. Njihov cilj je da naprave blokove u odbrani i omoguće svojim trkačima napredovanje, ili da brane svog kvoterbeka kada on želi da uputi pas. Kada brane svog kvoterbeka linijaši formiraju krug oko njega (džep) omogućavajući mu dovoljno vremena da uputi pas. Pored centra koji izvodi loptu, ovi igrači (levi i desni gard odnosno tekl) su najdominantniji na terenu i u glavnom nemaju kontakt sa loptom. Kvoterbek zauzima najdominantnije mesto na terenu iza centra, kako bi imao najbolju preglednost, i u dogovoru sa trenerom poziva akcije. Mora da ima izražen osećaj za igru, preciznu i jaku ruku te je zato kvoterbek jedan na terenu, a ujedno i najvažniji član svakog tima. Tajt end se nalazi tik uz ofanzivnu liniju i pored toga što pomaže ofanzivnoj liniji u njenim zadacima, može da hvata loptu. Postoje još i krilni hvatači koji se nalaze široko uz aut i pre svega za cilj imaju da se oslobode, uhvate loptu i po mogućstvu dalje napreduju. U zavisnosti od formacije postoje akcije u kojima nabrojane pozicije nisu jasno definisane. Npr. tim može da napada bez bekova, sa 5 krilnih hvatača.

Odbrana[uredi | uredi izvor]

Odbrambeni tim ima za cilj da spreči protivnički napad u osvajanju terena. Odbrambeni igrači zaustavljaju protivničke obaranjem (engl. tackle), može da preseče pas (engl. interception) ili da ga odbije (engl. deflected). Ukoliko igrač prilikom obaranja uspe protivniku da izbije loptu iz ruku pre nego što on padne na zemlju ili izađe u aut lopta postaje slobodna (engl. fumble). Tada lopta postaje slobodna i svako može da je osvoji. Obaranje kvoterbeka dok se nalazi iza svoje linije naziva se sek (engl. sack). Napredovanje napada se momentalno zaustavlja ukoliko igrač sa loptom izađe u aut ili ne uspe da uhvati istu. U odbrani se razlikuju sledeće pozicije: defanzivna linija, korner bek (engl. corner back), lajnbeker (engl. linebacker), sejfti (engl. safety). Defanzivna linija se nalazi odmah ispred ofanzivne, sa čijim igračima stalno vodi duel pokušavajući da uhvati kvoterbeka (sack) ili da obori bilo kog drugog igrača. Ova pozicija razlikuje krajnjeg igrača (engl. end) i ostale (engl. tackle). Lajnbekeri se nalaze odmah iza linije i pre svega imaju zadatak da zaustave trčanja i kraće pasove, korner bekovi se u glavnom koriste za markiranje krilnih hvatača dok sejfti, kao što im ime kaže čuvaju teren od bilo kakvog dubokog prodiranja bilo pasom ili trčanjem. Pozicijama u odbrani nisu jasno definisane ni uloge ni broj na terenu.. Ukoliko tim želi da se odbrani od trčanja tada će na terenu biti više linijaša i može biti više linijaša i lajnbekera. Takođe je moguće da bilo ko, npr. poslednji čovek odbrane sejfti krene u juriš ka kvoterbeku i takva akcija odbrane naziva se blic (engl. blizz).

Specijalni timovi[uredi | uredi izvor]

Svaki meč američkog fudbala počinje ispucavanjem, kada šuter izađe na teren sa zadatkom da pošalje loptu što dalje od svog gola u ruke timu koji vraća loptu pokušavajući da osvoji što više terena.. Cilj tima koji ispucava loptu (engl. kickoff) je da zaustave napredovanje tima koji istu vraća (engl. kick return). Kao i u toku igre, svaki specijalni tim na terenu ima 11 igrača. Drugi bitan specijalni tim je pant tim (engl. punt), koji se koristi u situacijama kada tim koji napada u četvrtom pokušaju mora da osvoji veliki deo terena. Tada se ekipa odlučuje da izvede na teren svog pantera koji loptu ispucava što dalje ka golu protivnika. Jedan igrač tima koji vraća pant se nalazi najdalje od svih i on hvata loptu i momentalno napreduje sa njom, dok mu ostali blokovima pokušavaju da naprave put. Ukoliko igrač koji hvata loptu želi da samo uhvati loptu i da sa tog mesta krene njegov napad on to signalizira rukama (engl. fair catch), i tada niko ne sme da ga dotakne. Ako pant završi u end zoni ekipa svoj napad kreće sa linije od 20 jardi (engl. touchback). Kada se napad u četvrtom pokušaju nađe na mestu sa kog njihov šuter na teren izlazi specijalni tim i to je tim za šut odnosno blokiranje istog. Pored šutera važni igrači su sneper koji izvodu loptu daleko ka holderu čoveku koji pridržava loptu i omogućava šuteru da postigne poene. U specijalnim timovima pozicije (osim šutera i pantera) nisu jasno definisane i popunjavaju ih ljudi sa posebnim talentom, kao što je npr. brzina. Neretko u ovim timovima se nalaze mladi igrači kojima se pruža prilika da se iskažu.

Kazne[uredi | uredi izvor]

U američkom fudbalu postoji veliki broj pravila kao i kazni za kršenje istih. Na terenu postoji 7 sudija, svaki je zadužen za određeni deo terena ili segment igre dok je glavni sudija, uočljiv po belom kačketu, zadužen da uvaži ili opovrgne prekršaj i isti saopšti. Uočeni prekršaj sankcionišu ubacivanjem žute zastavice. Najčešći prekršaji:

  • (engl. offside): Ukoliko se bilo koji igrač odbrane nađe sa protivničke strane LOS u momentu kad se lopta izvodi.
  • (engl. false start): Ukoliko se igrač napada nelegalno pomeri.
  • (engl. holding): Nepropisno držanje igrača (koji ne nosi loptu).
  • (engl. block in the back): Zabranjeno blokiranje igrača s leđa.
  • (engl. facemask): Zabranjeno je na bilo kakav način uhvatiti igrača za facemask.
  • (engl. pass interference): Kontakt sa hvatačem u momentu kada je lopta upućena se kažnjava postavljanjem lopte na to mesto.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Florio, Mike (27. 7. 2012). „Football remains an Olympic long shot”. Pro Football Talk. NBC Sports. Arhivirano iz originala 30. 12. 2012. g. Pristupljeno 14. 1. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]