Arpadovići
Arpadovići | |
---|---|
Država | Ugarska |
Vladarska titula | kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Kumanije, Bugarske, Lodomerije |
Osnivač | Almoš |
Posljednji vladar | Andrija III Mlečanin |
Izumiranje | 1301 |
Nacionalnost | Mađari |
Arpadovići ili Arpadovci, Arpadi (mađ. Árpádok, Árpád-ház, slč. Arpádovci), ugarska su vladarska dinastija iz ranog srednjeg veka. Vladali su Ugarskim kraljevstvom do 1301. godine. Dinastija je dobila ime po vojvodi Arpadu (890—917) (mađ. Árpád). Pod vođstvom Arpada Mađari su se spustili od Pruta, Dnjestra i Buga u Panonsku niziju. Stefan I Ugarski je bio prvi ugarski kralj. Kralj Koloman je zavladao Hrvatskom 1102, te Dalmacijom 1107. godine.
Arpadovići su često imali sukobe sa Vizantijom i Venecijom. Sa Vizantijom, Arpadovići su ratovali zbog Bosne i Srema. Polovinom XI veka, Arpadovići su iscrpeli kraljevsku moć, tako da je vlast u zemlji prešla u ruke krupnih velmoža. U Hrvatskoj se ističu Frankopani, Šubići, Gusići, Babonići i drugi. Krajem XII veka vladavina Arpadovića pretvorila se u rasulo. Smrću posljednjeg Arpadovića, Andrije III Mlečanina 1301, završava se linija ove dinastije na ugarskom prestolu, a Arpadovu lozu na prestolu nasleđuju Anžujci.[1]
Prema analizi Y hromozoma Arpadovića, od strane mađarskih naučnika, kralj Bela III i Arpadovići pripadaju haplogrupi R1a. Najbliži srodnici kralja prema YHRD bazi žive na sjeveru Srbije.[2]
The closest haplotype to that of King Béla was found as B1-Step-Neighbour in the YHRD. This had 32 repeats compared to the King’s 33 in marker DYS389II. This haplotype was discovered in the population living in Northern Serbia (Zgonjanin et al. 2017)
Prema analizi koju daje predviđač haplogrupa NEVGEN, a koju su objavili stručnjaci Srpskog DNK projekta, Arpadovići pripadaju grani R1a-Z93[3]
Loza Arpadovića
[uredi | uredi izvor]Loza Arpadovića (mađ. Árpádok, Árpád-ház)
- Stefan I Ugarski (997—1038)
- Ladislav I Sveti (1077—1095)
- Koloman (1095—1116)
- Stefan II Ugarski (1116—1131)
- Bela II Slepi (1131—1141)
- Geza II (1141—1162)
- Stefan III Ugarski (1162—1172)
- Bela III (1172—1196)
- Emerik (1196—1204)
- Andrija II Arpadović (1204—1235)
- Bela IV (1235—1270)
- Stefan V Ugarski (1270—1272)
- Ladislav IV Kumanac (1272—1290)
- Andrija III Mlečanin (1290—1301).
Reference
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Živković, Tibor (2004). „Rama u titulaturi ugarskih kraljeva”. Zbornik radova Vizantološkog instituta. 41: 153—164.
- Klaić, Vjekoslav (1905). „O krunisanju ugarskih Arpadovića za kraljeve Dalmacije i Hrvatske (1091-1207)”. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva. 8: 107—117.
- Rokai, Peter (2002). „Istorija Mađara od najstarijih vremena do Mohačke bitke 1526. godine”. Istorija Mađara. Beograd: Clio. str. 7—183.
- Sedlar, Jean W. (1994). East Central Europe in the Middle Ages, 1000-1500. Seattle: University of Washington Press.
- Szoldos, Attila (1998). „Hrvatska i Slavonija u kraljevstvu Arpadovića”. Povijesni prilozi. 17: 287—296.
- Fine, John Van Antwerp Jr. (1991) [1983]. The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. Ann Arbor, Michigan: University of Michigan Press.
- Fine, John Van Antwerp Jr. (1994) [1987]. The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest. Ann Arbor, Michigan: University of Michigan Press.
- Curta, Florin (2006). Southeastern Europe in the Middle Ages, 500–1250. Cambridge: Cambridge University Press.