Bitoljsko-prilepsko polje

Bitoljsko-prilepsko polje (mkd. Битолско-Прилепско Поле), ili Bitoljsko-prilepska kotlina (mkd. Битолско-Прилепска Котлина), je kotlina u Severnoj Makedoniji, u Bitoljskoj oblasti. Zauzima površinu od 1.212,5 km². Stariji naziv polja bio je Pelagonija, a narod ga sada najčešće naziva samo Polje (mkd. Поле). Kotlina je sa svih strana oivičena planinama, na zapadu je Baba sa vrhom Pelister, na istoku Nidže, Čuke, Visoka i Borila, na sjeveru Babuna, na jugu Malko Nidže u Grčkoj.

Dno joj je ravno, visoko 550 do 700 m i nagnuto je ka jugu, u kome pravcu protiče Crna reka i probija se između Čuka i Nidže okukom na sjever u planinsku korutinu Marijovo. Jako produžena u meridijanskom pravcu, kotlina je Topolčanskom klisurom Crne reke skoro po sredini podeljena na Prilepsko polje^[mk] na sjeveru, i Bitoljsko polje^[mk] na jugu. Ovo niže polje je prava Pelagonija i jezgro za Bitoljsku (mkd. Битолска), oblast po narodnom verovanju (V. Bitoljsko). Blato je najveća reka Prilepskog polja i pritoka je Crne u koju utiče pred Topolčanskom klisurom, dok je Crna samo ivična, dolazeći iz Železnika sa zapada. U Bitoljskom polju Crna se razliva u baruštine. Pred izlazom iz kotline prima Sakulevu, čiji je skoro ceo sliv, u južnom delu polja, prelazi iz Makedonije u Grčku. Dolinom klisure Crne u Morihovu, izolovana od Vardara i glavne komunikacije, kotlina je sa ovom ipak spojena preslapima prema Rajcu (Pletvar) i Babuni (Prisat). I prema drugim okolnim kotlinama postoje lako prohodni prevoji, od kojih je najvažniji Davat, prema Prespi, i Kizli-Derven, prema Ostrovu, kojim se koristio još rimski put Via Egnatia, vodeći preko Pelagonije. Stoga je ova kotlina središnja oblast za sve okolne krajeve, do Morihova, Babune, Kičeva, Debra, Ohrida, a preko sadašnje državne granice do Korče (u Arbaniji) i Ostrova (pod Grcima). Interesi svih ovih manjih okolnih oblasti upućeni su na ovu kotlinu i s njome čine celinu.

Ravno i dobro natopljeno, Bitoljsko-prilepsko polje vrlo je plodno i pravi je zemljoradnički predeo. Domaćinstva su većinom starija. Makedonci pravoslavni: zovu se Poljani (mkd. Полани). (1927. godine, op. Golija). Ženska im se nošnja odlikuje glomaznošću, jedno odelo teži do 50 kg. Ima i doseljenika Srba, naročito s planinskog okvira kotline, zatim od Morihova, Prespe, Ohrida, kao i izbeglica sa srpskih naselja od Korpe, Opari, Elbasana u Arbaniji i Janjine u Epiru. (podaci su iz 1927. godine)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Narodna enciklopedija, 1927. godine, Vojislav S. Radovanović, upravnik Liceja Skoplje