Božana Bartoš Mihailović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Božana Bartoš Mihailović
Datum rođenja(1886-06-22)22. jun 1886.
Mesto rođenjaNišKraljevina Srbija
Datum smrti1946.(1946-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (79/80 god.)
Mesto smrtiBeogradFNRJ
SupružnikLjubomir Mihailović
OdlikovanjaKraljevski orden Svetog Save

Božana Bartoš Mihailović (Niš, 22. jun 1886Beograd, 1946) bila je srpski lekar, učesnik Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Božana Bartoš rođena je u Nišu 22. juna 1886. godine.[1] Drugu žensku gimnaziju završava u Beogradu. Nakon završene srednje škole, kao državni stipendista, odlazi u Francusku, na studije medicine u Parizu i Nansiju.[2] Diplomirala je 1911. godine na Medicinskom fakultetu u Nansiju. Bila je među prvim ženama, rođenim u Nišu, koja je završila medicinski fakultet u to vreme.[3] Nakon završetka školovanja vraća se u Srbiju, i postaje lekar u Opštoj državnoj bolnici u Beogradu.

Balkanski ratovi[uredi | uredi izvor]

Odmah po izbijanju balkanskog rata, a po naredbi Ministarstva vojog – Sanitetskog odeljenja, upućena je u Kraljevo 24. septembra 1912. godine, gde je postavljena za upravnika rezervne vojne bolnice. U Kraljevu je istovremeno bila sreski i železnički lekar.[4] Na tom mestu ostaje do avgusta 1913. godine, kada se vraća u Beograd gde je do kraja rata lečila obolele od kolere, koja se širila posle bitke na Bregalnici.[5] Posle završetka balkanskih ratova vraća se svom civilnom poslu lekara u Opštoj državnoj bolnici u Beogradu.

Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Početkom Prvog svetskog rata, a po naredbi Ministarstva unutrašnjih dele – Sanitetskog odeljenja, od 24. jula 1914. godine, postavljena je za lekara Okružne bolnice u Prokuplju.[1] Istovremeno je postavljena i za upravnika rezervne vojne bolnice u Prokuplju. Kao jedini lekar u Prokuplju vršila je i ostale lekarske poslove u Topličkom okrugu. Rezervna vijna bolnica je 1915. godine evakuisana prema Prizrenu, da bi potom bila rasformirana. Sa našom vojskom i izbeglicama povlači se preko Crne Gore i Albanije, i tokom povlačena preležala je pegavi tifus.[4] U Francusku odlazi marta 1916. godine, gde 20. marta u Parizu počinje da radi u bonici Hopital Claude Bernard. U toj bolnici radila je do 24. marta 1917. godine, kada prelazi u drugu bolnicu Clinique de l'Hopital des Efants malades.[1] U toj bolnici radila je do marta 1919. godine.

Povratak i rad u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Po završetku Prvog svetskog rata, nakon tri godine rada po bolnicama uz Francuskoj, tačnije septembra 1919. godine vraća se u Srbiju, gde počinje da radi kao sekundarni lekar na infektivnom odeljenju Opšte državne bolnice u Beogradu.

Udala se 1922. godine u Beogradu za Ljubomira Mihailovića, diplomatskog poslanika Kraljevine SHS u Vašingtonu, i nakon toga je napustila lekarski poziv.[1]

Božana Bartoš-Mihajlović preminula je 1946. godine u Beogradu u 60. godini života.

Kao aktivna članica Kola srpskih sestara, Društva srpskog Crvenog krsta i Društva beogradskih ženskih lekara, dr Božana Bartoš Mihajlović je dala svoj doprinos u obrazovnoj, zdravstvenoj i kulturnoj emancipaciji srpskih žena.

Za dugu i savesnu službu odlikovana je brojnim visokim domaćim odlikovanjima.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Roditelji rodom iz Češke, otac Franja Bartoš inženjer i majka Ernestina. Brat Milan Bartoš (rođen 1901. godine u Beogradu) profesor Pravnog fakulteta, član SANU i stručnjak za međunarodno javno pravo i privatno pravo.

Suprug Ljubomir Mihailović, službovao je u srpskim poslanstvima (ambasadama) u Carigradu, Skoplju, Solunu, Bitolju, Rimu, na Cetinju i u Vašingtonu.

Ćerka Ivanka Mihailović studirala je orijentalistiku, sin Mihailo Mihailović (1924-1998), postao je hemičar, profesor beogradskog univerziteta i akademik.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Milanović, Milena. Poznati srpski lekari : biografski leksikon. Beograd : Vojna štamparija, 2005. str. 64. ISBN 86-906569-0-1. 
  2. ^ Trgovčević, Ljubinka. Planirana elita : o studentima iz Srbije na evropskim univerzitetima u 19. veku. Beograd : Istorijski institut : Službeni glasnik, 2003. str. 259—291. ISBN 86-7743-040-7. 
  3. ^ „Gorostasi češke nauke i kulture darovali srpskom narodu: Dr Jovan Valenta, dr Antonije Zajiček i dr Božana Bartoš- Mihajlović u tradiciji Niškog okruga”. Projekat Rastko. Arhivirano iz originala 24. 05. 2020. g. Pristupljeno 9. 3. 2020. 
  4. ^ a b Gavrilović, Vera. Žene lekari u ratovima 1876-1945. na tlu Jugoslavije. Beograd : Naučno društvo za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije, 1976. str. 109—110. 
  5. ^ Žikić, Milena. Uloga žena u ratovima srpske vojske od 1912. do 1918. godine : doktorska disertacija. Niš, 2018.,. str. 63. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]