Boško Čolak-Antić (prevodilac)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Boško Čolak-Antić (1931) je srpski i jugoslovenski prevodilac i novinar, koji je važio za jednog od najboljih simultanih prevodilaca u SFR Jugoslaviji, posebno sa engleskog i francuskog jezika.[1] Potomak je poznate porodice Čolak-Antić.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Boško je izdanak porodice Čolak-Antić, čiji je rodonačelnik vojvoda Čolak Anta Simeonović, jedan od značajnijih predvodnika Prvog srpskog ustanka. Njegov deda je bio divizijski general Vojin I. Čolak-Antić, prvi ađutant kralja Petra II Karađorđevića i učesnik Majskog prevrata. Boškov deda-stric je bio maršala dvora Boško Čolak-Antić.

Obrazovanje i karijera[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1931. godine, kao sin konjičkog potpukovnika Petra Čolak-Antića. Njegov mlađi brat Slavko se rodio tri godine kasnije i preminuo 2011. godine. Studije anglistike je upisao 1952. godine na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde je diplomirao 1956. godine.

Najveći deo profesionalne prevodilačke karijere je proveo u Tanjugu. Kao prevodilac je bio angažovan u poslovima i za potrebe najviših političkih funkcionera, među kojima su bili Josip Broz Tito, Edvard Kardelj, Veljko Vlahović, Koča Popović, Milan Panić, Vojislav Koštunica, Boris Tadić.[2]

Apolo 11[uredi | uredi izvor]

Kao simultani prevodilac, uživo je prenosio sletanje misije Apolo 11 na Mesec, 21. jula 1969. godine, kada je Nil Armstrong postao prvi čovek koji je koračao po Mesecu.[3] Oktobra 1969. godine, bio je zvanični prevodilac članovima posade Apolo 11 - astronautima Nilu Armstrongu, Edvinu Oldrinu i Majklu Kolinsu, prilikom njihove posete Beogradu.[4]

Dobio je nagradu Radija Beograd za prenos čovekovog sletanja na Mesec, ali i specijalnu nagradu NASA za najbolje praćenje letova na Mesec iz celokupnog Apolo programa, za medije van engleskog govornog područja.[3]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Ima ćerku Tijanu (1962), sina Vojina (1965) i ćerku Jelenu (1983). Tijana ima sina Stevana Popovića (1997), a Vojin sina Ivana (1994) i ćerku Milu (1997).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Veterani Tanjuga: Gnev, tuga i poneka suza”. Večernje novosti. 06. 11. 2015. 
  2. ^ „Nevolje sa „novokomponovanim” prevodiocima”. Politika. 30. 1. 2013. 
  3. ^ a b „U Prirodnjačkom muzeju otvorena izložba „Put na Mesec. Danas. 28. jul 2019. 
  4. ^ 10. januar 2020. „Apollo 11 – Američka rapsodija u Beogradu 1969.”. N1.